(Mudr 7,7-11; Heb 4,12-13; Mk 10,17-30 ili 10,17-27)

DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU B

Što nam nedostaje?


Netko je rekao da je „Život ono što nam se događa dok smo mi obuzeti drugim planovima“. Posebice je tako s našom pripravom na život vječni. On nam se dogodio i događa nam se, ali mi smo često obuzeti drugim stvarima.

Foto: Miroslav Gracić

Foto: Miroslav Gracić

Piše: Marko Zubak

Uvod u pokajnički čin

U svakodnevnom razgovoru često ćemo ponoviti: „Samo zdravlja da bude!“ Tako i kad molimo, uglavnom mislimo samo na zemaljska dobra, a Isus je rekao: „Tražite najprije kraljevstvo nebesko i pravednost njegovu, a ostalo će vam se dodati“ (Mt 6,33). Zato nije čudno da i nama Isus danas kao i mladiću iz evanđelja ponavlja: „Jedno ti nedostaje“ (Mk 10,21). Mi bismo dodali: „Nedostaje nama puno, Gospodine!“ Da je Isus sipao zemaljska blaga iza sebe, imao bi puno više pristalica. Gurali bi se ljudi u redovima da ga slijede. Ali on je ostavio znak i sredstvo spasenja križ i krst po kojem se možemo spasiti i doći k Njemu. Zašto tako sporo silazi u našu nutrinu ta spoznaja? Kao da nam Isus još uvijek ostaje daleko sa svojom naukom. Htjeli bismo ga imati, ali u rezervnoj varijanti. No, On to ne želi: „O, da si studen ili vruć“ (Otk 3,15), reći će nam! Dopustimo danas njegovoj božanskoj mudrosti da se nastani u nama i prosvijetli nam oči srca i duše te shvatimo koje li ljepote i veličine u služenju njemu i življenju po njegovim zapovijedima. Pokajmo se za sve trenutke nemarnosti i nevjernosti prema božjim zapovijedima te kada smo pokušavali naći zavaravajuće surogate umjesto Boga!

Nerijetko se ponašamo kao mala razmažena djeca i nije nam teško „kupiti igračke“, ali nas one ne zadovoljavaju, nego nas naprotiv ostavljaju praznima. Čudimo se katkada vjernicima čak na samrtnoj postelji kako još uvijek „fantaziraju“ o nečemu zemaljskom, prošlom, tako nevažnom, a u isto vrijeme nerijetko misleći da sakramenti nisu za njih jer oni neće još umrijeti. Toliki su se već prevarili i tolike je već život prevario. Sv. Kolumban razmišlja ovako:„O zemaljski živote, kolike si već prevario, zaveo, zaslijepio! Ti dolaziš i jesi jedno ništa. Pojavljuješ se i samo si sjena. Koji te ljube, ne poznaju te. Samo te oni poznaju koji te preziru. Što si ti, o zemaljski živote? Ti si ljudski put, a uz to još nejednak; jednima si dugačak, drugima kratak, ovima širok, onima uzak, nekima veseo, drugima žalostan, ali za sve veoma brz i nepovratan.“

Tko nebo ne nosi u sebi, uzalud će ga tražiti u svemiru

Bogati mladić iz evanđelja, iako je znao da biti čista srca jest najviše što su mudri shvatili, a još mudriji provodili, ipak je previdio da samo vječnost ima trajnu vrijednost i da ne postoji trajna sreća na zemlji, nego samo „sretni trenutci“. Na njega se mogu primijeniti Cankarjeve riječi: „Nisam ni krao ni ubijao, ni pravio preljub, čista je moja duša! – Lažove! Zar nisi gulio jabuku, kad si prolazio mimo gladnoga i pogledao ga bez stida? Bilo je strašnije nego da si krao, ubijao i preljub činio... Pravedni sudac radije će oprostiti ubojici, koji je, polazeći k vješalima, podragao dijete, što je plakalo, nego tebi 'čistome'. Jer srce ne pozna sitnica ni paragrafa.“ (Ivan Cankar-Desetica). Očito je ovaj mladić znao za Isusa i slušao ga ili o Njemu puno čuo pa mu tako smjelo i samouvjereno i pristupio. Ali nije znao, kao što kaže papa Franjo u apostolskoj pobudnici Radost Evanđelja,da „biti učenikom znači biti trajno spreman i raspoloživ nositi drugima Isusovu ljubav, i to se može dogoditi neočekivano i na spontan način na svim mjestima, na putovima, na trgovima, na radnome mjestu, na ulici“ (EG 127). „Isus ga zavoli“, kaže evanđelje. Mladost je po sebi lijepa i draga, pogotovo kad je čista i nesebična. Ali ni Isus nije nikoga ostavljao ravnodušnim, pa čak ni ovog bogatog mladića. Isus nikada ne okoliša, nego pogađa u srž. Time nas stavlja na ispit i dovodi pred pitanje: ili jesmo ili nismo vjerodostojni! „O da si vruć ili hladan“, reći će, ali mlake ne podnosi.

Nebeske ptice

Jedan čovjek našao je orlovsko jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao kad i pilići i odrastao je s njima. Cijelog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu misleći da je jedan od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama... Prošle su godine i orao je ostario. Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila. Stari orao zapanjeno je gledao uvis. „Što je to?“, pitao je. „To je orao, kralj ptica“, rekla mu je jedna kokoš. „On pripada nebu, dok mi kokoši pripadamo zemlji.“ Tako je orao završio svoj život među kokošima i ne sluteći da je i on nebeska ptica. (Antoni de Melo)

Veliki znanstvenik i nobelovac Albert Einstein napisa: „Nitko ne može nijekati da je Isus postojao ni tvrditi da njegove riječi nisu lijepe; čak ako ih je netko i izgovorio prije njega, nitko ih nije formulirao na tako božanski način... Ja sam Židov, ali svijetli lik tog čovjeka iz Nazareta silno me se doimlje... Doista postoji samo jedno mjesto na svijetu gdje ne vidimo nikakva mraka. To je osoba Isusa Krista. U njemu nam se Bog najjasnije očitovao.“

Kao što se Isusova priča o izgubljenom sinu ili izgubljenom ocu može različito interpretirati i nikada je nećemo do kraja iscrpiti, jer živi u nama i događa se nama, tako i ovu Isusovu sugovorničku besjedu o bogatu mladiću možemo različito, ne samo nazvati, nego doživjeti. Riječ je o bogatu mladiću, o bezimenu, ali čestitu čeljadetu koje je očuvalo Božje zapovijedi od svoje mladosti. Kako bi uskliknuo sluga Božji kardinal Kuharić: „Kako je lijep čist naraštaj!“ No, tko ne daje sve, ne daje ništa!

Bogati mladić siromašne duše

Bogati mladić na pragu muževne dobi dolazi pred Isusa s toliko planova i nada. U hipu upire pogled u budućnost svoga života pred božanskim sveznadarom Isusom koji tako dostojanstveno i suvereno poštuje njegovu slobodu. On, međutim, neslobodan, iako mu je vedri idealizam najdragocjenije blago, zatvara se učahuren u vlastitu izgubljenost. Možda se već iduće godine gorko pokajao što je prokockao tako neponovljiv susret. Ali popravnoga ispita iz života nema. Iako je naizgled pitao Učitelja o zapovijedima, sebični ego nije mu dao izdići se prema visinama. Naučen u svemu obilovati, nema više prostora ni za mrvicu strpljenja prema duhovnome. Šteta, ostade bezimen. Uz to mu je loše krenulo u životu. Blago se lagano rasipalo, blagoslova nestajalo. Spletke i smicalice podozrivih slugu posmicale i pojele sve ovlaš prikupljeno bogatstvo. Mladić u hipu osijedio: „Nesta para, nesta prijatelja!“ Možda je trčao za Isusom da mu kaže kako se predomislio i nepromišljeno mu rekao ne, ali Isus je nestao u mnoštvu. Sv. Augustin će reći: „Bojim se da se Bog, koji je prošao, više neće vratiti!“ Da je barem zapisao broj telefona ili uzeo e-mail adresu kojeg apostola. Sve je sada uzalud. Kao što nekoć pijetao upozori Petra na izdaju, tako sada zablejaše ovce i izbezumiše se jarići i telići kad ga ugledaše toliko izvan sebe. Sinu mu misao: „Zar zauvijek služiti robu umjesto Gospodaru?“ Nasuprot nesretnom mladiću Isus koji ga je znao i poznavao do u najtajniju dubinu kao što poznaje onaj koji ne traži vlastitu slavu nego istinu i dobro drugoga, ide dalje kao da se ništa nije dogodilo. Isus je znao o njemu – kao i o svakomu od nas što zna – ono što je iznad svih znanstvenih knjiga i stručnih literatura. Isus nas poznaje drugačije i dublje nego naši očevi i majke, prijatelji i učenjaci, poznaje nas kao što pronicavo znaju najjednostavniji jer je poznavao božanskim umom i srcem. Iskreno se zanimao za čovjeka i iskreno je do savršenstva poznavao čovjeka znajući sve što i kako se živi i što se događa među ljudima. „I nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku!“ (Iv 2,25). Zato je i došao. Zato se i ne zadržava dalje s mladićem jer je već na putu za Jeruzalem gdje ga čeka muka, smrt i uskrsnuće. Zato Isusu nije kao mladiću do telića i jarića, nego do sudbonosnog spašavanja čovječanstva. Kao što je prije rekao sličnom simpatizeru: „Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve“ (Mt 8,22), tako je sada i ovom mladiću trebao reći: „Pusti svoje ovce i koze i idi za mnom.“ Ali Isus je šutio. No ta šutnja i danas jače progovara od svake riječi. Na svu sreću i danas ima onih koji su spremni s Langensteinom posvjedočiti: „Tražio sam put, a našao sam samo natpise. Tražio sam istinu, a čuo sam parole. Tražio sam život, ali se nisam nasitio. A onda me je potražio Isus - i našao sam sve.“

Tko je mudar?

„Mnogo ima pobožnih – malo svetih. Nama vlada osrednjost. A Crkva treba baš svetih ljudi, a ne polovičnih jer čovjek je pitanje – Krist je odgovor. Ljudski život je zagonetka – Krist je rješenje. Zemaljski je život potreba – Krist je pomoć. Bez Krista smo bez puta, bez istine, bez života”, rekao je P. Arnold Janssen.

Nekoliko pravila za savršeniju ljubav prema Isusu:
  • Često sudjelovati u svetoj misi i posjećivati Presveti sakrament
  • Svaki dan primati iz Isusove ruke svoj vlastiti križ
  • Uvijek biti spremni trpjeti za Isusa
  • Moliti za grješnike i duše u čistilištu
  • Izbaciti iz srca svaki osjećaj koji nije Isusu po volji
  • Često se utjecati Djevici Mariji da nam isprosi ljubav prema Isusu
  • Činiti svaki posao kao da je zadnji put
  • Ništa učiniti, niti propustiti iz obzira prema ljudima
  • Tjerati od sebe melankoliju i potištenost
  • Iza pogreške ne gubiti povjerenje, pokajati se i popraviti
  • Činiti dobro i onomu koji čini zlo
  • Poniziti se i pred nižima od sebe

Mudrosti i pameti nikad dosta, znamo iz vlastitog iskustva. Sv. pismo kaže: „Strah je Gospodnji početak mudrosti” (Ps 111,10), a u današnjem prvom čitanju čujemo Salomonove riječi: „Pomolih se i razbor dobih.“ Dakle, bogobojaznost i molitva donose nam mudrost života. Tko je dakle mudar? Mudar je onaj tko računa s Bogom, ali potpuno i uvijek, ne samo kad smo u škripcu ili tjesnacu ili tjeskobi, nego svakodnevno, stalno. Po mudrosti smo slični svome Stvoritelju. Zato se prije liturgijske reforme novokršteniku stavljalo soli na jezik da odmah primi i mudrost koja odozgor dolazi.

P. Claudel našao se za vrijeme božićnih Vespera 1886. u katedrali Notre Dame u Parizu. Dok su mali pjevači pjevali Magnificat, njega je iznutra obasjala tako nagla i žarka svjetlost vjere koja mu je od tog trenutka postala svrha i pokretač života i čitava pjesničkog stvaranja. Poznat je njegov poklik: „O blagoslovljen, moj Gospodine, koji si me izbavio od mene samoga i koji daješ da ne stavljam svoje dobro u samoga sebe, nego samo u Tvoju volju.” Molimo i mi danas: Gospodine moj i Bože moj, uzmi sve od mene što me priječi k Tebi, a daruj mi sve ono što me vodi k Tebi. Oslobodi me od mene, a daruj mi sebe. Amen.

MOLITVA VJERNIKA:

Braćo i sestre, svjesni da svaki dobar dar dolazi od Boga, a da je najveći dar Njegova mudrost, molimo za Crkvu Božju, za sve nas i čitav svijet da se po nama nastani Mudrost Božja, recimo zajedno:

            Daj nam svoje mudrosti, Gospodine

  1. Kao što je nekoć kralj Salomon molio od Tebe, Gospodine, duha Mudrosti i Ti si mu dao, i mi Te molimo za Crkvu Tvoju da se u njoj uvijek očituje Tvoja mudrost i dobrota, molimo Te.
  1. Svijet u kojem živimo pun je zamki i spletkarenja, obdari svojom pravednom mudrošću sve upravitelje država i naroda da žive u slozi i ljubavi, molimo Te.
  1. Sav stvoreni svijet, Gospodine, vapije za Tvojom dobrotom; kao što si na početcima svijeta izlio svoga Duha, očituj i danas svoju snagu i blagoslov po zaslugama i zagovoru sv. Franje Asiškoga, molimo Te.
  1. Gospodine, i danas pozivaš u svoju službu one koji su spremni svoja srca staviti Tebi na raspolaganje, obdari ih velikodušnošću i vjernošću i oslobodi ih ovozemaljskih navezanosti da Tebe proslave u svijetu, molimo Te.
  2. Oslobodi, Gospodine, sve zarobljene i opsjednute zamkama zloga: kriminala, droge, alkohola, nepoštenog bogatstva, prostitucije, trgovine ljudima i nehumanim preseljenjima. Očituj na svima svoju dobrotu i ljubav, molimo Te.
  3. Našim pokojnicima koji su svoje pouzdanje i sve svoje bogatstvo polagali u Tebe očituj svoje milosrdno lice i spasi ih darujući im život vječni, molimo Te.

Gospodine, Tvoja je milost da Ti dostojno i uzorno služimo. Povećaj u nama svoju ljubav kako bismo sve činili iz ljubavi prema Tebi i Tvome božanskom Sinu Isusu Kristu koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen