(Iz 55,6-9; Fil 1,20c-24.27a; Mt 20,1-16a)

DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU A

Radnička plaća u vinogradu Božjem


Današnja nas čitanja pomalo iznenađuju i ostavljaju pred dubokim razmišljanjem! Jednostavnost u ozbiljnosti! Prava poruka za ljude – željne Boga i neba!

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Anto Dominković

Uvod u pokajnički čin

Predragi! Današnja nam čitanja otvaraju oči za neizmjernu Božju strpljivost s grješnicima i njegovo trajno opredjeljenje pozivati čovjeka da mu se vrati. Ona nude za vidjeti kako se čovjek često ponaša u svom životu! Sklon je predrasudama i osudama drugih, dok u isto vrijeme ne vidi svoje osobne pogrješke i nedosljednosti, zatajenja i propuste! Tako je teško prihvatiti pravednost, i najčešće mislimo da čak ni Bog nije pravedan jer našim „neprijateljima“ daje da i na njihovim njivama sunce sja i kiša pada, blagoslivlja i njihov trud, a mi „znamo“ da su oni grješnici i da On mora postupiti pravedno… nije li došlo vrijeme da se malo posvetimo sebi i upitamo iskreno pred Bogom: "Što je sa mnom?" Mogu li se istinski radovati tuđem uspjehu? Osuđujem li druge bez osnova i zašto mi je tako teško praštati?! Ako se ne posvetimo sebi onda ćemo čuti riječi koje Isus danas upućuje radnicima koji su cijeli dan podnosili žegu dana: „Tako će posljednji biti prvi a prvi posljednji!“ Obratimo se i dopustimo da Bog bude milosrdan prema svima!

Kao da vrhunski glazbenik bira najljepše arije za oduševiti neizmjerno mnoštvo željnih slušatelja! Nije sve onako kako bismo mi očekivali i kako većina ljudi današnjice smatra da bi bilo pravedno.

Živjeti za nebo

Naime, u prvom čitanju iz Knjige proroka Izaije, i to Tritoizaije, tj. onoga koji djeluje oko 550. pr. Kr. u izgnanstvu i vraća se nakon dugogodišnjeg boravka u ropstvu, ponovno u obećanu zemlju te pokušava motivirati ljude koji su se vratili i obnavljaju porušene domove i Hram. Prorok povratak opisuje kao veliku gozbu koju Bog sprema, a Božja ljubav i razumijevanje nadilazi svako ljudsko očekivanje i nadu. Jedini preduvjet za sudjelovanje u toj nebeskoj gozbi je odustati od želje za zlom i činjenja zla drugim Božjim stvorenjima.

Božji putovi su sušta suprotnost od ljudskih putova. Nikada ne možemo u potpunosti shvatiti neizmjerno Božje milosrđe i ljubav koju ima s nama, grješnicima. U prvom čitanju slušamo kako nam Gospodin govori: „...jer misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti…“ (Iz 55,8) pa stoga prije bilo kakva ishitrena zaključka treba dobro razmisliti i zamoliti Gospodina da nam otkrije svoje pute, jer mi svi dobro znamo koliko su drugi slabi i ograničeni. Možda to i previše dobro znamo, a koliko smo mi slabi? Bog se nikada ne umara pozivati i praštati grješnicima i uvijek ima za njih pripremljene neprocjenjive darove, a najveći je dar upravo to, biti u Božjoj blizini.

Izaija piše jednostavno, a zahtjevno: „Tražite Gospodina, dok se može naći, zovite ga, dok je blizu.“ Vrijeme traženja je kratko, i ne može se produljiti. Blizina Božja je svakome na dohvat ruku; no, svatko može postati Bogu dalek i daleko (Lk 15,13) – griješeći! Tko nađe Boga, već je i na zemlji – u dolini suza – sretan! Za sreću se treba umoriti; i skupo je platiti. Nikome ne padaju ni zlatnici ni diplome iz zraka. Niti je itko stigao u nebo bez života za nebo. Drugim riječima: „Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodinu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju.“ A na to su obvezani svi, i mladi i stari, i zdravi i bolesni, i političari i običan puk!.. svi se trebaju potruditi svim silama kako ugoditi Gospodinu i odazvati se na njegov poziv, u bilo koje doba dana ili noći. On prolazi i poziva, a na nama je prepoznati njegov glas i odazvati se…

Sloboda u Kristu

U drugom čitanju Pavao konkretizira: „Krist će se uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću.“ Pavao je propovijedao u Filipima 50-ih godina prvoga stoljeća i tamo osnovao kršćansku zajednicu od obraćenih Židova i Grka. Ovdje prikazuje slobodu koju je našao u Kristu, iako u zatvoru i ne zna hoće li dočekati sutrašnji dan, želi naglasiti da Bog vodi ljudsku povijest. Svoju utjehu i nadu nalazi u vjeri! Njemu je „živjeti Krist a umrijeti dobitak!“ Tijelo je tu da se Bog po njemu proslavi. Poziva svoje slušatelje da žive dostojno poziva na koji su pozvani, rodoljubno prema svojoj domovini i odgovorno prema zajednici čiji su članovi.Tijelo je ljudsko glazbalo, na kojem se izvodi glazba – napisana u evanđelju. Nema li glazbala ni partitura ne znači mnogo, pogotovo nevještima u notama! Krist je u Evanđelju dao najdivniju glazbu, a izvode je kršćani u svom tijelu. Franjo Asiški i njegov najdivniji sljedbenikSv. Anto Padovanski, Sv. Augustin, Sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa, Sv. Majka Terezija… i mnoštvo drugih svetaca! Mi se možemo diviti životopisima svetaca, ali ih treba nasljedovati. Imamo mnoštvo prevedenih životopisa koje treba pročitati i upitati se zašto je meni tako teško nasljedovati njihov primjer i proslaviti Isusa u svome tijelu!?

U Božji vinograd

Današnje Evanđelje je odlomak kojemu prethodi dio o bogatom mladiću koji se nije zadovoljavao samo površnim izvršavanjem slova Zakona nego je tražio nešto više kako bi baštinio život vječni, i kojem Isus nudi da proda sve što ima, podijeli siromasima i onda pođe za Njim! On, bogat i škrt nije htio poslušati Njegov poziv. Danas nas Bog poziva u svoj vinograd! Poziv vrijedi za sve ljude svih vremena! Svi smo pozvani u svoje vrijeme, netko prvi, tj od rođenja, a netko posljednji, tj. u zadnjem trenutku svoga zemaljskoga života! Radno vrijeme se mjeri po ondašnjem računanju: prvi sat dana bio je rano izjutra, oko 6:00, treći sat – naših 9:00; šesti sat – naših 12:00 ili podne; deveti sat – 15:00; jedanaesti sat – predvečer, oko 5 popodne! Krist ovdje naglašava bit služenja i otkriva Božje vrednovanje što znači služiti  Bogu. Farizeji su nastojali otkriti Božju računicu, htjeli su točno utvrditi što Bog od njih traži da ga „namire“ i da budu onda „kvit“. Htjeli su s Bogom imati „čiste račune“, štoviše, da im Bog bude „dužan“. To je religioznost „dam-daj“! Služim Bogu da mi Bog služi. Prema Isusu, služiti Bogu treba iz čiste ljubavi, bez računa. Svi će primiti nagradu, istu nagradu – život vječni!

Pravedna i dogovorena cijena

Kad stavimo ruku na srce, svi mi mislimo kao ovi radnici u današnjem evanđelju, kojima je žao, što je domaćin jednako platio one posljednje, kao i njih prve. Ne shvaćaju da su oni bili upravo oni izabrani od svih drugih, a oni to smatraju kaznom (Izrael, kršćani…), to za njih nije povlastica nego kažnjavanje i traže račun od Gospodara. Jedna Gospodareva riječ kaže im sve kada ih pita „nije li vlastan raditi sa svojim što hoće?“, ili još teže pitanje: „zar ste vi zavidni što sam ja dobar prema svima?“ Zaboravili su, da su se na početku pogodili po cijenu, koju su dobili. Isus uči, da je njegov Bog takav: svakome želi dati nebo, kao nagradu. Slična je tome i svaka mati: živi za svako dijete, kolikogod ih ima. Ta sva su ona – njezina djeca. Isus nam objavljuje Boga koji je dobar svakome! I meni, i mom bratu i sestri… svakomu i svima. Da nije takav, tko bi se uopće spasio? Netko je imao sreću već u očinskom domu naučiti živjeti po Božju! Drugi je o tome tek nešto čuo na smrtnoj postelji. A Bog ne želi da mu se itko izgubi! Bože dragi! Kako je teško razumjeti zakon ljubavi svima koji se zatvaraju u sebe i svoju oholost, misleći da i Bog mora raditi po njihovim naumima i prohtjevima. Gotovo nam se čini da bismo u svojoj okorjeloj oholosti htjeli i Bogu zapovijedati.

Milosrdan svima...

Kraljevstvo je Božje vinograd o kojem nam danas govori evanđelist Matej. Mi smo svi radnici koje Bog na različite načine i u različito doba našeg života poziva u vinograd. Prigovaramo onima koji su do jučer živjeli do nas ali ne i s nama i žestoko ih napadamo i ne dopuštamo iskreno obraćenje, a ima i takvih. Jasno, da u nekima ima i onih koji su samo promijenili dres, a nutrina je ostala ista. Ali, ima i to veoma mnogo onih koji su srcem prihvatili promjenu u svom životu i nastoje iskreno živjeti svoje oduševljenje. Gospodin nas neprestano poziva da je njegova ljubav iznad naših zasluga i rada, a posebno je milosrdan prema slabima i siromašnima, onima koje zove posljednjima u ovom evanđeoskom ulomku. Tako naša dobra volja i spremnost raditi u vinogradu vrijede puno više od samoga rada i to Bog cijeni. Stoga molimo da nam Gospodin da razboritosti i da naše misli usmjerimo ka Njemu i radimo zdušno u vinogradu u koji nas on šalje.

Bogati urod

Veliki ruski pisac iz prošlog stoljeća zabilježio je poznati primjer, koji je uvijek suvremen.  Živio je neki čovjek u susjedstvu, a bio je vrtlar. Nije bio bogat, ali je dugo godina marljivo radio. Uspio je kupiti lijepi vinograd. Odgojio je tri jak i zdrava sina. Ali upravo je tu srž stvari! Trojica mladića nikako nisu namjeravali razumjeti oca i njegov rad u vinogradu. Tako je bilo dugo godina. Jednoga je dana otac osjetio da mu se bliži smrt, pa pozove svu trojicu te im kaže: "Sinovi dragi, moram vam otkriti jednu tajnu. U mom je vinogradu zakopano toliko blaga da vam svoj trojici može biti dovoljno za miran i bezbrižan život, toliko da možete biti sretni u pravom smislu. Nađite ovo blago i lijepo ga bratski podijelite, kako i dolikuje." Rekavši to izdahnu. Nakon očeve smrti, sinovi su s motikama i trnokopima ušli u očev vinograd i počeli redom duboko prekopavati tražeći skriveno očevo blago. Danima su kopali i tražili, jer je vinograd bio velik, a nisu znali gdje je blago zakopano. Na koncu su vidjeli da su prekopali cijeli vinograd, a blagu ni traga. Ostali su prilično razočarani, ali… Sljedeće su godine, ponovo se nadajući, počeli tražiti i prekopavati vinograd. Na kraju, kada su drugi put prekopali očev vinograd, došle su im na pamet očeve riječi: „Vinograd dobro uskopan, urađen i brižljivo odgajan daje velik urod.“ Prodali su urod i dobili mnogo novaca koje bratski razdijeliše po očevoj želji. Otada su razumjeli da je najveće čovjekovo blago plod njegova rada.

Sestre i braćo! Budimo i mi radnici u vinogradu Gospodnjem, a taj je vinograd svuda gdje smo mi: u školi, na poslu, u obitelji, u vrtiću, tvornici ili bilogdje gdje smo mi. Radimo kao oni pravi pozvani i na koncu ćemo susreti Gospodina i primiti istinsku plaću, a to je život vječni. Amen.