(Iz 42,1-4.6-7; Ps 29,1a.2.3ac-4.3b.9b-10; Dj 10,34-38 ili Iz 55,1-11; Ps: 12,2-3.4bcd.5-6; 1 Iv 5,1-9; Mk 1,7-11 ili Iz 55,1-11; Ps: Iz 12,2-3.4bcd.5-6; 1 Iv 5,1-9; Mk 1,7-11)

KRŠTENJE GOSPODINOVO B

Krštenje – najvažniji dan u mom životu


Ni na jednoj se rijeci svijeta nije dogodio tako svet događaj kao ovaj koji se danas dogodio na rijeci Jordanu – krštenje Gospodinovo!

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Ivo Šutalo

Ni u jednu rijeku svijeta Isus nije zagazio svojim svetim nogama niti uronio svoje sveto tijelo, a u Jordan – jest! Zato i jest – sveta rijeka! Zbog Isusa! Stoga je Jordan najvažnija i najznačajnija rijeka u Svetoj zemlji. Svojim krštenjem Isus ju je posvetio pa se smatra jednom od najsvetijih rijeka na svijetu. Stručnjaci drže da je duga između 250 i 300 km. Izvire ispod planine Hermon na sjeveru, prolazi kroz jezero Hul, ulijeva se u Galilejsko (Genezaretsko) jezero, istječe iz njega, te nastavlja i završava u Mrtvome moru. Jordan u prijevodu znači „onaj koji pada, ide dolje – Rijeka koja silazi“!Naime, to je vijugava i mirna rijeka koja silazeći od izvora do ulaska u Mrtvo more pada, pravi visinsku razliku od 800 metara. A Mrtvo more je oko 400 metara ispod razine Sredozemnog. Izuzmemo li joj dužinu, nije to velika rijeka: na najširem mjestu do 20 metara, a na najdubljem do 5 metara. Glavne pritoke su joj Jarmuk i Jabok, dok manje pritoke za vrijeme ljetnih mjeseci potpuno presuše. Na mnogo mjesta Jordan se može pregaziti. Sjeverni dio oko Jordana je prilično plodan dok idući prema jugu, tj. prema Mrtvome moru, područje prelazi u Judejsku pustinju. Jordan se spominje oko 175 puta u Starome zavjetu i 15-ak puta u Novom.

Događaji na Jordanu iz Staroga zavjeta

Spomenimo neke značajnije događaje na rijeci Jordanu iz Staroga zavjeta.

Kralj David. Abšalom, sin izraelskog kralja Davida, ustade sa svojim pristašama protiv svoga oca i htjede se zakraljiti umjesto njega. David i njegovi ljudi morali su bježati ispred Abšaloma preko Rijeke da bi se spasili: „Odmah ustade David sa svojim ljudima što su bili s njim i prijeđoše preko Jordana“ (2 Sam 18,20-22). To je bilo oko 1 000 godina prije Krista. Abšalom nije uspio jer su ga Davidovi vojnici ubili nakon što se, jašući na mazgi, svojom velikom kosom zapleo o krošnju drveta. David se dakle bijegom preko Jordana spasio.

Prorok Ilija. On je živio u 9. stoljeću prije Krista. Veliki starozavjetni izraelski prorok! Stari zavjet kaže da je s ovog svijeta na onaj otišao na plamenim kolima s ognjenim konjima. U tom trenutku s njim je bio i prorok Elizej koji je sve vidio. Dođoše do rijeke Jordana: „Ilija uze svoj plašt, smota ga i udari njim po vodi. Ona se razdijeli na obje strane te prijeđoše obojica po suhu“ (2 Kr 2,8). Nakon što su prešli Jordan, naiđoše ognjena kola i odvezoše Iliju prema nebesima. Nakon prelaska preko Jordana Ilija odlazi u diku nebesku.

Naaman. Za vrijeme spomenutog proroka Elizeja, Naaman, veliki vojskovođa tadašnjeg aramskoga kralja, obolio od gube. Od gube se umire, tko mu može pomoći? Kralj čuo za izraelskog proroka Elizeja. Neka ide k njemu pa što bude! I uputi svoga vojskovođu Naamana k njemu. Kad je došao, Elizej mu reče da se okupa sedam puta u Jordanu i bit će čist. Naaman najprije pomisli da se ovaj s njime šali, jer zna da postoje ljekovitije vode od jordanskih pa se htjede vratiti kući. Međutim sluge ga nagovoriše, kad je već došao neka proba, da nije zaludu dolazio. „On dakle siđe k Jordanu i zaroni u nj sedam puta, po uputi Božjeg čovjeka. I njegovo tijelo postane tako čisto kao tijelo maloga djeteta“ (2 Kr 2,14). Nakon što se okupao u  rijeci Jordanu, Naaman po milosti Božjoj ozdravlja!

Najvažniji događaji na Jordanu

Prijelaz preko Jordana u Obećanu zemlju. Možda se – iz perspektive povijesti spasenja, naravno – najznačajniji starozavjetni događaj na rijeci Jordanu zbio u trenutku kada je Jošua preveo izraelski narod u Obećanu zemlju. Mojsije ih je, uz pomoć Jahvinu, izbavio iz Egipta, kroz pustinju vodio 40 godina, a prije svoje smrti blagoslov dade svome slugi Jošui koji ih preko Jordana uvede u Obećanu zemlju. Tu se zbio vrlo čudan događaj, sličan onomu kod prijelaza preko Crvenoga mora: kad uđoše svećenici s Kovčegom Gospodnjim i stadoše u sredini Rijeke, Jordan i vode njegove zaustaviše se dok sav narod ne prijeđe prijeko. Pravo Božje čudo! „Jedva dotakoše noge svećenika suhu zemlju, vrati se voda Jordana opet na svoje mjesto“ (Još 4,18). Zatim Jošua sa svojom vojskom osvoji prvi grad u Obećanoj zemlji – Jerihon! A nakon Jerihona – Aj! To se dogodilo oko 1 200 godina prije Krista. A Jerihon se danas smatra najstarijim nastanjenim gradom na svijetu, star više od 10 000 godina. Danas u njemu živi oko 25 000 stanovnika.

Krštenje Isusovo na Jordanu. U današnjem Evanđelju opisan je najznačajniji, najljepši i najspasonosniji događaj koji se dogodio u povijesti rijeke Jordan – krštenje Isusovo! Stručnjaci smatraju da je mjesto Isusova krštenja bilo nekih 8 km od Jerihona, na jednom gazu sučelice Jerihonu. Negdje u blizini onoga mjesta gdje je Jošua s Izraelcima prešao u Obećanu zemlju. Danas se mjesto uz Jordan gdje je Isus kršten naziva Al-Magtas. Bibličari smatraju da se Isusovo krštenje dogodilo u proljeće godine 28. On je tada imao navršene 33 godine. Evanđelist Luka kaže „oko“: „Kad je Isus počeo svoje djelo imao je oko trideset godina“ (3,23). Ivan Krstitelj je na tim predjelima Jordana krštavao narod pozivajući ga na obraćenje. I Isus se jednoga dana pojavio, izronio iz mnoštva, prišao Ivanu i zahtijevao od njega krštenje. Možemo slobodno usporediti ova dva događaja na Jordanu:

- na Jordan je sišao Jošua – što znači Spasitelj; na Jordan je sišao Isus – pravi Spasitelj;

- Jošua je predvodio starozavjetni narod Božji, Izrael; Isus je predvodnik novozavjetnog naroda Božjega – svete Crkve;

- Jošua je preko Jordana odveo narod u Obećanu zemlju, Isus preko krštenja u Jordanu novi narod, Crkvu Božju, vodi prema obećanom Kraljevstvu nebeskom;

- nakon Jordana izraelski narod započinje novu eru života u Obećanoj zemlji, a nakon krštenja u vodi svaki novokrštenik započinje novu eru milosti Božje u svom životu.

Što znači Isusovo krštenje u Jordanu?

Vidimo da su mnogi događaji na rijeci Jordanu za starozavjetni narod Božji i starozavjetne sluge Božje bili vrlo važni, spasonosni, egzistencijalni, presudni, čak sudbonosni. Današnji događaj na Jordanu – krštenje Gospodinovo – najznačajniji je i najsudbonosniji događaj koji se na toj rijeci dogodio otkad teče Svetom zemljom. Vrhunac i punina svih događaja koji su se na njoj dogodili i u Starom i u Novom zavjetu! Evo zašto:

- Danas se na Jordanu prvi put u povijesti spasenja uopće, objavilo samo Presveto Trojstvo: Otac, Sin i Duh! Možda je ovo i najljepša objava i slika Presvetoga Trojstva koja se može pronaći u Novom zavjetu! Tri božanske osobe možeš čulima svojim osjetiti: Isusa možeš dodirnuti – on silazi u Jordan k Ivanu da ga krsti; Oca možeš čuti: „Ovo je Sin moj ljubljeni“, viče glas s nebesa; Duha Svetoga možeš vidjeti kao nebeskoga goluba koji lebdi nad Isusom. Prekrasan i nevjerojatan duhovni prizor!

- Danas je Isus silaskom u Jordan i svojim krštenjem ustanovio kršćansko krštenje i blagoslovio i posvetio sve vode kojima ćemo se mi kršćani krstiti.

- Isus nema osobnih grijeha. Po njegovu krštenju u Jordanu oprošteni su svi grijesi čovječanstva, jer je on na sebe preuzeo sve grijehe svijeta.

- Po krštenju Isusovu na Jordanu započinje nova era u povijesti spasenja: era sakramenta krštenja po kojem nam se oprašta istočni grijeh, svi osobni grijesi i postajemo djeca Božja.

- Isus po krštenju započinje svoju novu mesijansku misiju i javno djelovanje dostojanstveno i sveto, a mi vjernici nakon krštenja započinjemo svoju kršćansku misiju dostojanstvenog i svetog života. Barem bi tako trebalo biti!

Što znači naše krštenje?

Danas se svakako i mi moramo sjetiti svoga krštenja. Nismo kršteni u Jordanu, ali jesmo u svojoj župnoj crkvi (ili nekoj drugoj) u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Isus je nakon krštenja javno djelovao i kršćanski svjedočio: propovijedao, molio, dobra djela činio, obraćao, opominjao, blagoslivljao, i na kraju svoj život predao na križu za spas nas grešnika. Upravo tako i mi, poput Isusa, trebamo živjeti i djelovati – kršćanski! Ako sam kršćanin, a jesam, onda se baš danas, na dan Isusova krštenja, i svaki dan trebam zapitati ovo:

- učinim li znak svetoga križa na čelu pobožno, skrušeno i sveto ili brzopleto;

- izmolim li svaki dan svoje osnovne kršćanske molitve ili mi je molitveni život na nuli;

- što činim da se u našoj obitelji svaki dan izmoli barem kratka zajednička molitva;

- pazim li na svoj jezik da ne vrijeđam svoje najveće kršćanske svetinje;

- je li za mene nedjelja dan svete mise i odmora ili nedjeljom završavam poslove koje nisam stigao završiti kroz tjedan, a na misu ne odem;

- učim li svoju djecu kršćanskim vrednotama, ponašanju i molitvi;

- čuvam li se bilo kakva ružna izraza bilo komu;

- jesam li spreman nešto žrtvovati za bližnjega u nevolji?

Kada dijete uradi nešto ružno, nedostojno, odvratno, neljudski, neprihvatljivo, onda mu majka znade reći: „Sine, što radiš, jesi li kršten!“ Dakle: krštena osoba to nikako ne bi smjela uraditi! Trebaš se sjetiti da si kršten – u ime Oca i Sina i Duha Svetoga – i onda ćeš činiti samo djela ljubavi i dobrote. Svjedočim li kao kršćanin u svom životu, župi, mjestu, selu ili gradu ili se ponašam kao da nisam kršten? Jesam li kršćanin ili nisam?!

On slavi dan krštenja

Marinko je jedne večeri sazvao svoje prijatelje na malu zakusku i čašćenje. Uglavnom su se svi odazvali. Nisu znali točno zbog čega ih časti. Svi su se međusobno pitali zbog čega ih je pozvao.

„To ti je danas rođendan pa častiš“, reče jedan. „E, pa, neka je sa srećom, Bog ti dao zdravlje.“

„Nije mi danas rođendan“, odgovori on.

„Onda ti je imendan“, reče drugi. „E, pa, sretan ti imendan.“

„Nije mi danas imendan“, reče Marinko.

„Pa, zašto si nas onda sazvao, što slaviš, ta nije valjda onako, bez razloga“, reče treći.

„Danas je dan moga krštenja, reče on, danas mi je krsni dan. Dobro došli prijatelji! Ja sam na današnji dan kršten. Poželite mi sretan krsni dan. I da uvijek živim kao pravi i uzoran kršćanin. Živjeli!“ I kucnu se Marinko sa svojim prijateljima.

Svi ostadoše u čudu jer prvi put u životu čuju da netko slavi svoj krsni dan. Nitko nije znao da se Marinko toga jutra ispovjedio, bio na svetoj misi i da se pričestio. Krsni dan je kod njega više od imendana i rođendana. Krsni dan je duhovni rođendan, dan kad je postao dijete Božje, kad mu je izbrisan istočni grijeh, kad je postao član Crkve Kristove. Pa zaista, zar to nije najvažniji dan u našem kršćanskom životu – dan kada smo postali djeca Božje i dobili posvetnu milost? Mi uglavnom slavimo rođendane, imendane, godišnjicu braka, godišnjicu mature, srebrne i zlatne pirove itd., a redovito nitko od nas uopće ne zna dan svoga krštenja. Slavimo dan kad smo postali dijete svojih roditelja, a ne znamo dana kada smo postali djeca Božja! A to najvažniji dan u našem životu!

Don Stjepan Batinović (1912. - 1981.) župnikovao je u Hrasnu u Hercegovini 33 godine gdje je i preminuo. U svom pastoralnom radu svojim je vjernicima slao posjetnice, spomen sličice uz desetu, dvadesetu ili tridesetu godišnjicu rođenja i krštenja s ovakvim natpisom:

S P O M E N

Ime i prezime

Na tvoju 30. godišnjicu rođenja i krštenja

Kao zahvalu Isusu za sva dobročinstva

ispovjedi se i pričesti

Tvoj župnik don Stjepan

Danas slavimo dan Kristova krštenja. A danas se sjećamo i svoga vlastitog krštenja. Kako bi bilo lijepo da znamo dan svoga krštenja, da se na taj dan ispovjedimo i na svetoj misi pričestimo, a još ljepše bi bilo da na takav način živimo da svi odmah mogu reći da smo pravi ljudi i uzorni kršćani!