(Sir 27,4-7; 1 Kor 15,54-58; Lk 6,39-45)

OSMA NEDJELJA KROZ GODINU C

Slijepac, trun i stablo


Današnje evanđelje spada u sklop Isusova govora na gori, tj. u njegov drugi dio. Možemo slobodno reći: kad bismo se držali Isusovih besjeda na gori, na ovom bi svijetu vladali savršen sklad, mir i razumijevanje, a na onom svijetu uživali bismo vječnu radost.

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Ivo Šutalo

Isusov govor na gori prepun je kratkih, dubokih i savršeno jasnih i sadržajnih božanskih poruka i uputa koje vode do ostvarenja kraljevstva Božjega. A što je drugo cilj života našega na zemlji nego kraljevstvo Božje na nebesima! Stoga smo dužni, kao ljudska bića, a pogotovo kao kršćanski vjernici, što dublje u svoj život utkati ove evanđeoske biser-upute iz Isusovih besjeda na gori: Tko ti otima gornju haljinu, ne krati ni donje; svakomu tko od tebe ište, podaj; kako želite da ljudi vama čine, činite i vi njima; ljubite neprijatelje svoje; praštajte i oprostit će vam se; dajte i dat će vam se; budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan! Zaista: što više darujemo na ovoj zemlji, to će nam više biti darovano na nebesima. Jer „mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna, dat će se u krilo vaše, jer mjerom kojom mjerite, vama će se zauzvrat mjeriti“ (Lk 6,38).

Ne može slijepac slijepca voditi

U današnjem evanđelju imamo nastavak niza izvanrednih evanđeoskih poruka koje nam Isus u svojem govoru na gori toplo stavlja na srce da o njima razmišljamo i po njima živimo.

Prva je: ne može slijepac slijepca voditi!Želi reći: otvorenih očiju kroči kroza život! Ne daj da te ovaj svijet svojim lukavim smicalicama zaslijepi i zavede na krivi put. Ne nasjedaj! Budan budi! Pazi što radiš, kud hodaš i kako se ponašaš! Ne daj da te zavedu slijepe svjetske ideje, vođe i poruke! Ako je ovaj svijet slijep, ne budi ti! Ta imamo li i mi izreku: imaj četvere oči ili: imaj oči i na leđima! Isus je slijepcima otvarao oči da bi fizički progledali, ali je daleko važnije što im je otvorio oči vjere da mogu uvidjeti pravi Put, Istinu i Život koji ne vara, koji ne vodi u provaliju, nego vodi ravno u život vječni!

Evanđelist Matej navodi „sedam jao“ kojima Isus žestoko napada farizeje i pismoznance gdje ih u trećem „jao“ čak tri puta naziva slijepcima: „slijepi vođe“, „budale i slijepci“ i „slijepci“ (usp. Mt 23,16-21) napadajući ih što ljudima nameću takve zakone koje trebaju slijepo izvršavati, a koji isključuju ljubav prema Bogu i bližnjemu! Ostvaruj slijepe paragrafe u kojima nema ni Boga ni bližnjega! Tko određuje takve zakone, slijepi je vođa, zasljepljuje narod i vodi ga u pogibelj i provaliju. Isus im stoga otvara oči da progledaju: i farizeji i narod! Ali farizeji su, nažalost, ostali u svome sljepilu.

Zaista, koliko se samo puta u životu i kroz povijest ostvarila ova Isusova izreka:

- da nismo slušali „slijepe vođe“, ne bi nikada došlo do Drugog svjetskoga rata i milijuna koji su u provaliji završili. „Slijepac“ milijune u jamu odveo.

- da ne slušamo „slijepce“ i njihove „slijepe“ zakone, ne bi danas milijuni nerođene djece smrtno stradali. Slijepi su i oni koji takve zakone donose i oni koji se njima koriste. Slijepac slijepca vodi.

- slijepi su i nerazumni svi vođe, parlamenti i odredbe koji ozakonjuju slobodne brakove, istospolne zajednice, abortuse, eutanaziju i druge bezbožne zakone. Slijepi su i oni koji takve zakone podržavaju i njima se koriste. Slijepac slijepca vodi. Gdje će završiti?!

Ali, Crkva nije slijepa jer vidi da sve to vodi u propast i duhovnu smrt čovječanstva. Zato otvara oči, napada, kritizira i upozorava da ne budemo naivni i da ne slušamo slijepe i grješne zakone ovoga svijeta. Stoga je trn u oku mnogim „modernim“ zakonodavcima i institucijama koje bi je htjele oslijepiti i dovesti do jame uništenja. Stoga je svakodnevno po medijima i internetu napadaju, kritiziraju, kleveću, podmeću i osuđuju. Ali zaboravljaju da ju onaj koji ju je utemeljio, budno prati „sa stotinu nebeskih očiju“ sa svojega uzvišenog prijestolja.

Vidim trun u oku bratovu

Druga je: trun u oku bratovu. Koliko smo samo puta kao vjernici, pogotovo u korizmi, stali u križnome putu ispred prve postaje „Isusa osuđuju na smrt“ i molili: Bože, daj da nikad ne osuđujem drugoga, ni u kući, ni u susjedstvu, ni na poslu, a ipak, svakodnevno i na razne načine osuđujemo, kritiziramo, prigovaramo, napadamo i svoje ukućane, i susjede, i ljude na poslu. Puna nam usta osude i priče o drugima. Za kavom nikako da ogovaram sebe, uvijek drugoga. U drugoga sto mana, a kod mene nijedne. Za sebe: usta moja, hvalite me, a za drugog: usta moja, kudite ga! Evo nekoliko primjera:

- za brzog vozača kažem: „Tko onomu dade vozačku, gledaj kako leti, ubit će nekoga“, a već sam nekoliko puta platio kaznu i jednom izgubio vozačku zbog brze vožnje;

- za susjedovo dijete pričam okolo kako je „obična lijenčina“, ništa ne uči i ne sluša, a brzo sam zaboravio da je moje dijete prošle godine ponavljalo godinu zbog ljenčarenja i provoda;

- pričat ću okolo kako mi se susjeda ne zna ni presvući i ide uvijek u istoj odjeći, i doma i u crkvu, a ne znam da ne prima nikakvu mirovinu i da joj drugi susjedi pomažu da kupi hranu;

- neki kažu: „Ama, išao bih ja u crkvu, ali kada vidim tko sve ide, ne ide mi se!“

Ja valjam, drugi ne valjaju. Zbog ovakvog našeg ponašanja, predbacivanja i licemjerstva Isus nas pita: „Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš“ (Lk 6,41). Zaista smo licemjerni! Svoje pogreške, mane i grijehe skrivam i umanjujem, ili o njima uopće ne pričam, a pogreške i mane drugih uvećavam na kvadrat.

Osudio susjeda zbog izgubljene sjekire

Jedan je čovjek izgubio sjekiru na koju je bio posebno naviknut i kojom je uvijek radio. Bio je ljut i odmah je posumnjao da mu je sjekiru ukrao susjedov sin. Nema tko drugi biti nego on, nitko se ovuda ne kreće osim njega, pomislio je u sebi. I pod tim je dojmom nekoliko dana pratio mladića i sve je više bivao uvjeren da je on taj kradljivac. Čak je i ženu uvjeravao: „Gledaj ti kako on hoda, gledaj kako se nosi, gledaj kako priča, misli on da sam ja lud. Sve ga nešto pratim i zamisli: svaki put kada prođe pored naše kuće, okrene se prema njoj, zastane. Vjerojatno promatra, pa da još nešto ukrade. Lopov jedan!“

Nekoliko dana kasnije, sasvim slučajno, čisteći u jarku ispred kuće, pronađe nestalu sjekiru skrivenu u travi. Tu ostala kad je zadnji put radio. Od tada iznova poče promatrati susjedova sina koji se vladao normalno kao i do sada. I prizna samome sebi: „Gledaj momka kako fino hoda, kako krasno izgleda, kako priča. Ti odmah vidiš da je to pošten i plemenit mladić. Pa i svaki put kada prođe ispred naše kuće, okrene se prema njoj, zastane. Još se i nasmije! Ti odmah vidiš kako poštuje i voli svoje susjede. Svaka mu čast! Moram ga zovnuti na kavu!“ I pozove ga u svoju kuću, a ženu zamoli da napravi kavu. Nije mu, naravno, spominjao svoju sumnju, ali mu reče: „Ako ti zatreba sjekira ili bilo što iz naše kuće, samo se posluži, nema problema, ta susjedi smo!“

Nakon ovog događaja odlučio je nikoga ne osuđivati niti na bilo koga potvarati za bilo što, pa ni u svojim mislima dok ne otkrije pravu istinu i dokaze.

Neki sudski slučajevi traju mjesecima pa i godinama, a dovede se i po 30-40 svjedoka koji govore za i protiv. I ne donosi se osuda dok se sto posto ne dokaže krivnja. I poslije toga se opet ima pravo na žalbu. A nekada se proces prekine zbog nedostatka dokaza. A mi smo svojega susjeda spremni osuditi iste večeri bez ijednog dokaza i bez ijednog svjedoka! Prijeki sud!

Od dobra stabla dobar plod

Treća je: dobro i nevaljalo stablo. Isus često koristi događaje ili procese iz prirode i prebacuje im značenje na duhovni čovjekov život. Ako su takvi prirodni događaji slušatelju razumljivi, lako će razumjeti i njihovu duhovnu primjenu. Od jabuke – jabuka, od kruške – kruška, od trešnje – trešnja! Ali od trulog stabla jabuke nema dobre jabuke, niti od bolesna stabla kruške ima zdrave kruške. Od bolesna i oronula stabla ponekad nema ploda nikako! U ovom kontekstu evanđelist Matej govori o lažnim prorocima: „Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati“ (Mt 7,15-16). Isus upozorava svoje apostole na lažne proroke koje moraju prepoznati po njihovim lažima, pretvaranju, osobnom interesu i trulim plodovima koje nude naivcima. Da ih pridobiju za sebe! Pa da ih onda ucjenjuju. Bježite od njih, ne dopustite da vas prevare, zavedu i odvedu krivim putem. A puno ih je bilo u Izraelu.

I danas je svijet pun lažnih proroka koji žele zavesti i okrenuti nas od Kristova evanđelja. Trebamo biti mudri i razlučivati „dobra stabla“ od „nevaljalih“. Zrele plodove od trulih. Sve ono što nas odvaja od Krista i njegova evanđelja, za nas je neprihvatljivo. Koliko puta će nam na vrata pokucati neki „Kristovi sljedbenici“ i nuditi neke svoje trule plodove u obliku knjige, časopisa, slike ili filma s nekom novom „istinom“. Ne prihvaćaj! Ne puštaj u kuću da ti ne zatruju dijete! Zar ima bolje knjige od svetog evanđelja u kome je jedina prava Istina, i boljeg časopisa od našega vjerskog tiska u kojem se o toj Istini piše i razmišlja?! Koliki će nas „lažni proroci“ nazvati telefonom kako bi željeli doći na kavu i upozoriti nas na skori strašni sud, propast svijeta, pakao koji guta, a da oni nude pravo rješenje. Odbij u startu! Ne dopusti da ti po kući posade stabla laži i prijevare čije će plodove sutra brati tvoja djeca. Zar u svetom evanđelju Isus nije rekao sve što treba i o sudnjemu danu, i o propasti svijeta, o raju i paklu, i ponudio jedino pravo rješenje: „Budni budite!“ Tko to nudi bolje rješenje od ovoga! „Služitelji laži“ siju sjeme krive nauke i po internetu nudeći „knjigu istine“, senzacionalnu vijest o „Isusovu ponovnom dolasku“ toga mjeseca, toga dana, u toliko sati, na tom mjestu, i slične besmislice. Nažalost, neki od naših vjernika na takve laži nasjedaju i napuštaju Krista i njegovo evanđelje. Daju se zavesti i preveslati. Nikako da shvate da je Kristovo evanđelje jedina prava i potpuna Istina i da druge nema po kojoj čovjek stječe radost života i vječno spasenje.

I da je Kristovo evanđelje jedino „dobro stablo“ koje rađa „dobrim plodovima“!