(Dj 9,26-31; 1 Iv 3,18-24; Iv 15,1-8)

PETA USKRSNA NEDJELJA B

Pravi trs i prave loze


Riječi iz današnjeg evanđelja Isus je izgovorio svojim učenicima na Posljednjoj večeri. Tekst spada u Isusov oproštajni govor. Još samo nekoliko sati pa će ga, nakon što iziđu u Maslinski vrt, uhititi i odvesti.

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Ivo Šutalo

Uvod u pokajnički čin

Isus nas danas poziva da ostanemo povezani s Njim, Trsom u Očevu vinogradu. On nam daje svoje božanske sokove da se njima napajamo i od njih živimo. A mi nekada znamo otići, tražiti svjetske trsove i njihovu slast, kratkotrajnu prolaznu sreću i prividan uspjeh. Vratimo se u ovoj svetoj misi Pravome Trsu, napunimo se Njegovom snagom za životnu borbu i ne napuštajmo ga nikada. Samo ostajući na Njemu pravi rod donosimo!

Opraštajući se te večeri od njih želi im uputiti nekoliko snažnih riječi, upozorenja, životnih odrednica i naglasaka kojih se trebaju držati na svom životnom putu. Jedna od njih izražena je: da ostanu u Njemu i pri Njemu tako snažno i čvrsto kao što je trs na lozi. Budu li se držali Njega mogu učiniti čuda i donijeti obilat rod, budu li se odvojili i radili po svome, vjerujući u svoje vlastite snage, roda biti neće i sve će biti osuđeno na propast. Jer, bez Njega ne mogu učiniti ništa!

Izrael – stari vinograd

Starozavjetni izraelski narod vrlo dobro znade što je vinograd i muka oko vinograda: sadnje, okopavanja, obrezivanja, plijevljenja, zalijevanja, trganja i svega ostalog. Cijelu godinu treba raditi u vinogradu i s ljubavlju ga obrađivati ako hoćeš da dobro rodi. Stoga u SZ-u, ponajviše proroci, uspoređuju Izrael s vinogradom, kako bi narod bolje razumio. No, ističu da je Izrael vinograd koji ne donosi pravi urod. Zašto? Ne drži se Božjih zapovijedi, ne sluša proročka upozorenja, radi po svome, iznevjerava savez s Bogom, gazi obećanja itd. Stoga prorok Izaija kaže: „Nadaše se da će uroditi plodom, a on izrodi vinjagu!“ (Iz 5,2). Hošea: „Bujna je loza bio Izrael… A sada šuplje šiblje!“ (Hoš 10,1). I Otac nebeski odluči iskorijeniti staru lozu i zasaditi novi vinograd.

Crkva – novi vinograd

Tko je išta radio o lozi znade dobro da je vinogradar vlasnik vinograda koji u svoj vinograd sadi 500, 1 000 ili 2 000 loza. Da u zemlju zabija trs, panj, čokot, temeljnu stabljiku. Onda iz te stabljike, trsa u svoje vrijeme krenu mladice, loze, prutovi. A onda, za dvije-tri godine na tim prutovima zametnu se grozdovi bijeloga ili crnoga grožđa. Grožđe se obere, preša (gnječi ili gazi u kacama), nakon čega se dobiva grožđani sok ili mošt, a onda, nakon što odstoji, iz mošta se odlijeva i priprema vino raznih vrsta: bijelo (žilavka), crno (blatina), crveno, vranac, plavac, dingač i slična.

Otac nebeski je Vinogradar koji je odlučio na obroncima svoje neizmjerne ljubavi sagraditi novi vinograd s „pravim Trsom, pravim Čokotom“. „Ja sam istinski trs, a Otac moj – Vinogradar“, kaže Isus (Iv 15,1). A iz toga istinskoga Trsa izrastamo mi, mladice, loze koje sišući ljubav iz pravoga Trsa – rod donose. „Ja sam trs, vi loze“, ponovo ističe Isus (Iv 15,5). To su biskupi, svećenici, đakoni, narod, svi kršteni. To je Crkva Očeva.

Novi Vinograd kojega je sagradio Vinogradar jest Crkva Božja u kojoj je Isus, Glava – pravi Trs – na kojemu mi trebamo ostati, cvjetati, rasti i plod donositi. Ako napustimo Pravi Trs, otrgnemo se od njega – ploda nema. „Tko ostane u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda!“, upozorava nas Isus (Iv 15,5).

Isus je Pravi Trs

U starom vinogradu – Izraelu – nije bilo pravog Trsa! Jesu to bili izraelski velikani – svećenici, proroci, učitelji, kraljevi, suci, religiozne i narodne vođe, koji su prenijeli poruku Božju, upozoravali i opominjali, ali su i sami bili grešni ljudi, nesavršeni i podložni raznim slabostima, grijesima i svakodnevnim manama. A nekada su znali potpuno zavesti narod, otići od pravoga Boga, klanjati se drugim bogovima, tražiti vlastite interese i probitke u životu. Premda izraelske vođe i predvodnici, ipak su bili puni grijeha, nesavršenosti i zloće. Nebeski Vinogradar odlučio je zasaditi Pravi Trs u svoj novi Vinograd – svoju Crkvu – pravoga Vođu i Svećenika, bez grijeha, bez mane, bez interesa, koji će svu svoju životnu pažnju usmjeriti na davanje vlastitoga soka ljubavi svojim mladicama, lozama i do kraja iscrpsti svu svoju snagu tako da će i posljednju kap ljubavi pustiti niz otvrdnulo drvo križa samo da bi njegove mladice, loze mogle živjeti.

Mi trebamo biti prave mladice

A mi, mladice, dokle se budemo držali Pravoga Trsa donijet ćemo pravi urod. No, mi, u svojoj naravi nesavršeni i bijedni, ponekad mislimo da je bolje da se nakalemimo na nekakav drugi trs ovoga svijeta i tamo, na njemu, počnemo donositi „obilne“ plodove. Tako nakalemljeni ili kako naš narod kaže „naopako nasađeni“ doživimo pravi katastrofu. Počnemo piti svjetske sokove užitaka, zabave i provoda pa se toliko opijemo da ne znamo za sebe i izgubimo vlastito dostojanstvo i identitet. Sišući sokove sa svjetskih razvratnih trsova, pogotovo mladi, neiskusne mladice, završe u drogi, podzemnim bunjištima, očaju, životnim depresijama ili, ne daj Bože, samoubojstvu. Otrgli se s Pravoga Trsa! Rastu kao divljaka nekontrolirano šipražje, pomahnitala džungla, bez kontrole, bez cilja, bez ideala, bez žrtve, bez radosti, skloni divljaštvima, kriminalu i pljačkama, opasni po društvo i okolinu. Eto ti plodova, radosti i slobode kad se nakalemimo na vražje trsove lažnog uspjeha, probitka, slave ili novca. Neki kasno shvate da su propali, uništeni, izgubljeni jer su htjeli živjeti i hraniti se na krivim trsovima ovoga svijeta: „Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne!“ (Iv 15,6). Ili još gore: „Takve onda skupe i bace u oganj te gore!“ (Iv 15,6). Tko sebe „na vraga nasadi“, nakalemi, piti će plodove vražje gorčine i vječne vatre. Samo Pravi Trs donosi pravu radost, bogatstvo i prave plodove. Trebamo se kalemiti i nasađivati na Pravi Trs: molitve, vjere, žrtve, poniznosti, zajedništva, pokore, marljivoga rada, svetih sakramenata i svakodnevno se napajati na Njegovim sokovima. Samo tako ćemo ostati žive mladice koje će donijeti dobar rod u Očevu Vinogradu – svetoj Crkvi!

Biskupi žele ostati na Pravome Trsu

Možda nitko u novom Vinogradu Očevu – svetoj Crkvi – ne nastoji tako žarko ostati na Pravome Trsu kao naši biskupi, najodgovornije mladice i predvodnici svojih povjerenih zajednica, biskupija. Oni to već u svom biskupskom geslu snažno izražavaju. Kao da time žele reći: ostajemo uz Krista, vječni Trs, njegovim se sokovima želimo hraniti i napajati, i plod dostojan donijeti. Sjetimo se blaženoga kardinala Stepinca: U tebe se, Gospodine, uzdamIn te, Domine, speravi! Ne znači li to: Bez Tebe ne mogu ništa učiniti, misao iz današnjeg evanđelja! Kakve je samo plodove svojoj svetoj Crkvi donio! Sadašnji zagrebački kardinal Josip Bozanić: Da život imajuUt vitam habeant! Tko? Pa, vjernici naši, naše mladice! Gdje?! Pa, na Trsu, na Isusu! Sadašnji vrhbosanski kardinal Vinko Puljić: Po Mariji u vjeri, nadi i ljubavi! Tko je bio prava Mladica Kristova ako ne Ona – Blažena Djevica Marija. Djevica – Mladica! I kakve li nebeske jedinstvene akrobacije: upravo ta Mladica rodila je Pravi Trs! Trs i Mladica isprepleteni pleterom nebeske bezgrešne i bezgranične ljubavi! Banjolučki biskup Franjo Komarica za geslo je uzeo: Gospodin je moja snaga i moja pjesma! Samo na Pravome Trsu prava je snaga, radost i pjesma! Mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, Ratko Perić: Kroz nevolje u kraljevstvo Božje! Sve nevolje će nadići onaj tko crpi duhovne sokove i snagu iz Pravoga Trsa – Isusa Krista! Pomoćni banjolučki biskup Marko Semren uzeo je za geslo: Adsum Dei benignitate – Po dobroti Božjoj, evo me! Na dobrom Trsu rasti i uvijek dobar biti – moja je životna želja! Vrhbosanski pomoćni biskup Pero Sudar s geslom: Mir vama i vojni biskup za BiH Tomo Vukšić s geslom: Mir vam svoj dajem, imaju sličnu misao: samo je u Pravom Trsu pravi mir koji samo on može dati svakom čovjeku i svakome narodu. Kakve divne poruke. O svakoj razmišljati po cijeli dan! Neka svim katoličkim biskupima ovoga svijeta Pravi Trs bude snaga da mogu donositi prave plodove, svim svećenicima izvor milosti za plodno pastoralno djelovanje, a vjernički narod neka crpe iz Pravoga Trsa snagu za svoj svjedočki kršćanski život. Zar to nije pravi plod koji se od njega traži?!

Molitva – najbolja veza s Trsom

Jedan je vjernik došao svome župniku popričati o svome problemu. „Velečasni, sve nam u posljednjih nekoliko godina u obitelji ide naopako!“ „Kako naopako“, pita svećenik. „Stalno se svađam sa ženom, djeca me ne slušaju, na poslu se uvijek iznerviram, ne znam što da radim!“ „Pa, ima li išta da ide kako treba!“ „Skoro ništa“, govori čovjek. „Nema nikako one nekadašnje radosti u kući, svatko goni svoje, nema jedinstva, zadovoljstva…“ „Pa, da se nije nešto loše dogodilo u posljednjih nekoliko godina“, pita svećenik. „Ne, nije, ništa se nije dogodilo, ali kao da se nekakva crna magluština nadvila nad našu kuću i rastače je“, nastavlja on. „Pa, jeste li svi zdravo, da nije tko bolestan, da se nije štogod iznenada promijenilo“, bio je uporan svećenik. „Ne, nije, ništa posebno, samo nam je baka umrla“, sjeti se čovjek. „Kad je baka umrla?“ „Prije otprilike dvije godine!“ „A, što je baka radila“, pita dalje svećenik. „Ma, ništa, od nje nije bilo nikakve koristi, samo se po cijele dane Bogu molila. I nas tjerala da se svake večeri molimo!“ „Molite li sada“, pita svećenik. „Ne, otkad je ona umrla nitko se više ne moli!“ „Eto, u tome je cijeli problem“, nastavi svećenik. „U vašoj kući nema molitve. Presušila. Prijatelju, tamo gdje nema molitve nema Boga, nema ljubavi, nema zajedništva, razumijevanja, radosti, mira, nema zadovoljstva. To su plodovi molitve. Ako prekinete vezu s Bogom bit ćete nesretna obitelj i nesretni ljudi. Počnite moliti i u vašu će se kuću vratit mir, zadovoljstvo i radost!“

Tko moli plod donosi

Isus kaže: „Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni!“ (Iv 15,4). Ostanimo u Isusu! Samo po molitvi ostajemo na Trsu. Molitva je najdublja veza mladice s Trsom! Kako je samo Isus često odlazio na molitvu s Ocem svojim: da se duhovno napuni, da se osvježi, ojača, ohrabri, pripremi za nove izazove. Da se nahrani božanskim sokom s nebesa! Da ostane zauvijek u Ocu svome! Hranimo se i mi sokom Kristovim. Obitelj koja moli iz Trsa dobiva božanske sokove ljubavi, snage, svježine, radosti i spremnosti za sve životne borbe. Tko je na Trsu, taj ne sahne, nego život ima! Bez molitve nema veze s Trsom, nema života, snage, sreće, zadovoljstva, nema pravog uspjeha.

Samo molitva plod donosi:

Obitelj koja zajedno moli – zajedno ostaje!

U obitelji u kojoj se svake večeri moli – vlada radost i sloga!

Bračni par koji redovno moli i ide na svetu misu – ne rastavlja se!

Župa u kojoj se stalno moli, ispovijeda i pričešćuje – plodna je duhovnim zvanjima!

Čovjek koji usrdno moli i u Boga vjeruje, i kad je najteže u životu – ne očajava!

Tamo gdje se ne moli – vlada mržnja i nesloga!

Gdje molitve nema – nema radosti ni zadovoljstva!

Gdje je molitva pregažena – tamo vlada psovka, kletva, laž i kleveta!

Samo tko moli – plod donosi!

Samo tko moli – na Trsu ostaje!

Ostanimo na Trsu, Isusu, pa ćemo biti sretni, radosni, složni, duhovni, moralni, ponizni i za svaku životnu borbu spremni! Zar to nisu pravi duhovni plodovi!