PETA USKRSNA NEDJELJA

Po Isusu do Oca


Možda nikada toliku važnost Isusove riječi: „Neka se ne uznemiruje srce vaše“ nisu imale kao danas. Zašto? Pa upravo zato što jadni čovjek nikada nije bio u većoj životnoj trci, nikada u većim životnim problemima, nikad u većoj sikiranciji, nikad u većem stresu. Jedna od bitnih oznaka života današnjeg modernog čovjeka jest – stres! Treseš se, brineš se, ne spavaš, planiraš, trčiš!

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: don Ivo Šutalo

 

Jedna žena koja radi u banci ovako kaže: „Svako jutro, kad sjednem u auto, pa sve do banke, tresu mi se noge, knedla mi u grlu, srce mi lupa ko mahnito! Zbog čega to? Pa zbog posla! Ne  znam kakvog ću raspoloženja naći direktora, hoće li se opet derati na mene, ne znam jesam li sve dobro posvršavala, hoću li onoliku hrpu ugovora s klijentima uspjeti danas dovršiti itd.“ Eto zašto se uznemiruje srce naše. A ako je čovjek pretrpan poslom i obvezama, i ne stiže, naravno da mu se povisuje pritisak, da mu se srce uznemiruje i jače lupa, da ne može spavati. A onda to stvara teške psihičke i tjelesne poremećaje, srčane tegobe i srčane udare! Nikada toliko srčanih udara, moždanih smetnji i bolesti raka nije bilo kao danas. Znanstvenici kažu da je to najviše zbog toga što je čovjek pretrpan poslovima, nasikiran, uznemiren, uzrujan. Nenormalno živi, nerazumno trči i srce mu je uznemireno.

Uvod u pokajnički čin

Braćo i sestre!

Isus nas poziva da vjerujemo u Boga i da u Krista vjerujemo. Bez vjere nema ništa. Blago čovjeku koji vjeruje. Jer onaj koji vjeruje u Isusa može činiti djela kakva je on činio. On sam kaže: „Tko u mene vjeruje, činit će djela koja ja činim, i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu!“

Stoga, iskoristimo ovaj život da što više produbimo svoju vjeru u Krista i da činimo dobra djela kao što je on činio. Tko čini dobra djela, čini kao Krist, i doći će k Ocu na nebesima. A što ima ljepše od toga. Ta to je cilj cijeloga našega života – sjedinjenje s Ocem na nebesima. Stoga činimo uvijek dobra djela a kajmo se za ona loša, pa će nas Krist dovest u vječne stanove.

„Vjerujte u Boga i u mene vjerujte“

Isus želi reći da je u vjeri spas. Onaj koji vjeruje u Boga i s Bogom planira svoj život i svoju svakodnevicu, imat će zasigurno manje poteškoća. Onaj tko u Boga vjeruje, on Bogu prepušta sve svoje probleme, planove i muke. Tko ima neograničeno povjerenje u Boga, taj Bogu predaje sav svoj život, vjeruje da će mu on pomoći i automatski skida sa sebe veliku brigu koja bi ga inače satirala u životu.

Jedan je dječak u dvorištu htio pomaknuti neki veliki kamen, veći od njega. Upotrijebio je svu svoju snagu, naprezao se čitav sat ali nije išlo. Kamen se nije ni pomaknuo. Onda je uzeo krampu pa pokušao njome. Nije išlo. Zatim je uzeo polugu, podmetnuo drugi kamen, pa preko njega htio pomaknuti veliki kamen, ali sve je bilo bezuspješno. Kad je otac vidio što sin radi, dođe i upita ga: „Sine, što to radiš!“ „Hoću pomaknuti ovaj veliki kamen, ali ne mogu, pretežak je!“ „Pa, jesi li sve učinio što si mogao“, upita otac. „Jesam sve, ali nikako ne ide“, reče dječak. „Jesi li siguran da si sve učinio“, ponovo upita otac. „Jesam, tata, pokušao sam najprije krampom, pa onda polugom, ali ne ide, pa ne ide“. „Sine, nisi sve učinio“, reče otac. „A što to nisam još učinio“, upita sin. „Sine, nisi zamolio mene da ti pomognem“, odgovori otac. Zatim priđe kamenu i njih ga obojica pomakoše kako je trebalo. Sin se zadovoljno smiješio, čudio se kako nije došao na ideju zovnuti tatu da mu pomogne.

Eto, tako i mi često mislimo da možemo sve sami, da je sve na nama i da ni od koga ne trebamo tražiti pomoć, pogotovo ne od Oca svoga koji je na nebesima. On jedva čeka da nam pomogne. A mi nikako da se sjetimo zovnuti ga, njemu sve svoje velike probleme predati, nikako ga zovnuti da nam pomogne pomaknuti životni kamen problema, poteškoća i nevolje. Stoga toliko trpimo, brinemo se i nerviramo.

„U domu Oca mojega ima mnogo stanova“

Mislimo li na budućnost, mislimo li na vječnost, ili mislimo da je naš stan ovdje na zemlji? Tko u Boga vjeruje taj sebi sprema stan na nebesima. Neki ljudi tako zgrću svoje blago na ovoj zemlji kao da će tu zauvijek ostati. Da imaju što veću kuću, da imaju više kuća, da imaju nekoliko auta, da imaju što više novca, da imaju što više stanova: u Zagrebu, na moru, u Stuttgartu, u Americi. A Isus kaže da kod Oca njegova ima mnogo stanova. Isus želi reći da se ne uzdamo u zemaljsko, nego u nebesko. Da ne vjerujemo u zemaljske stanove, nego u nebeske, da živimo za budući, nepropadljivi i vječni život, a ne za ovaj ovdje, propadljivi i krhki. Tko u ruke Božje preda ovaj zemaljski život, Bog će u njegove ruke predati onaj nebeski.

Ponovo će doći

Isus obećava svoj ponovni dolazak. Nitko ne zna kada će se to zbiti. Obećava da će doći i uzeti nas sve k sebi. On je zato i došao na ovaj svijet: da nas uzme k sebi i odnese Ocu svome na nebesima. Zaista, da nema uskrsnuća i Isusova ponovnog dolaska, uzalud bi cio život naš. Uzalud bi bio rad naš, uzalud bi bio sav trud, sva muka, svo trpljenje i sva žrtva. Ovako znamo da sve to nije uzalud. Ovako znamo da se uzalud ne uznemiruje srce naše. Isus samo želi da dospijemo tamo gdje je on. Jer kada tamo dođemo onda prestaje sva muka, trpljenje, sekiranje i svi stresovi koji su nas pratili cijeli život na ovoj zemlji. Zemlja je puna stresa i nesreće, a nebo je puno mira i sreće! 

„Nitko ne dolazi Ocu osim po meni“

Isus kaže: „Ja sam Put, Istina i Život, nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“ Kad čovjek želi negdje stići, a znade put, lako će tamo stići. Kad čovjek pronađe istinu, onda više nema sumnje, i kad čovjek konačno shvati što je stvarni život, onda je presretan. A mi smo u Isusu pronašli upravo to: Put, Istinu i Život. Tko živi po njemu stići će na pravo mjesto – kod Oca svoga na nebesima.

Ako živimo ponizno i čedno, kao Isus, stići ćemo Ocu svome na nebesima.

Ako živimo bez mržnje, u miru sa svima, stići ćemo Ocu svome na nebesima.

Ako živimo bez ogovaranja i klevete, kao Isus, stići ćemo Ocu svome na nebesima.

Ako sve ljude prihvaćamo kao braću, poput Isusa, stići ćemo Ocu svome na nebesima.

Ako druge ne izrugujemo i ne omalovažavamo, nego ih svim srcem ljubimo, stići ćemo Ocu svome na nebesima.

Ako pomažemo braći u potrebi, kao što je Isus činio, stići ćemo Ocu svome na nebesima.

Ako budemo činili djela na način kako ih je Isus činio, stići ćemo do Oca svoga koji je na nebesima. Samo po Isusu možemo doći k Ocu nebeskom!