(Post 15,1-6.21,1-3; Heb 11,8.11-12.17-19; Lk 2,22-40 ili 2,22.39-40)

SVETA OBITELJ

Valovi života i obiteljska lađa


Tko bi se od nas danas usudio uputiti ovakve opomene kao što ih je u 2. stoljeću prije Krista upućivao sin Sirahov?

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Pavo Jurišić

Uvod u pokajnički čin

Blagdan je Svete Obitelji. Što bi današnjim obiteljima mogla Sveta Obitelj? U ona stara vremena, kada je Sveta Obitelj stupila na pozornicu povijesti spasenja, bilo je sve drukčije. Tu je dijete Isus, voljeno i okruženo ljubavlju majke Marije i svetog Josipa, oca pred zakonom kojega je Bog postavio da bude hranitelj njegova Sina. Njih su troje bili jedno, živjeli su u međusobnom poštovanju i ljubavi, a dijete je raslo i bilo im poslušno. Vjerojatno su i Mariju i Josipa mučila mnoga pitanja u susretu s odgovornošću koju im je sam Bog povjerio jer su se već kod rođenja nazirale boli koje su se pojavljivale, ali oni su ipak vjerno vršili svoje i Božje. Uvjereni su da im ništa ne može naškoditi, kako djetetu koje je ljubljeno, tako ni roditeljima koji vjeruju i uzdaju se, koji odvažno prihvaćaju život, život djeteta i svoj vlastiti.

Iako se ove mudračeve riječi ne mogu staviti u odnos prema Svetoj obitelji, one su ipak, kao nauk i životne upute, služile i služe obiteljima, kako u ona davna vremena, tako i danas.  

U javnosti se pojavljuju različiti oblici govora o obitelji, o njezinoj važnosti za društvo i Crkvu, ali jedva netko nešto čini da se poboljša društveni položaj obitelji, da se obitelji dadne ona vrijednost koja joj pripada i koja joj dolikuje, da se popravi onaj doživljaj obitelji u njezinoj stvarnosti života, posebno u doživljaju jedinstva bračnog para u bračnoj zajednici kao osnovne stanice obitelji i društva. Papa Benedikt XVI. prigodom posjeta Republici Hrvatskoj na misi 5. lipnja 2011. progovorio je o problemima s kojima se suočava suvremena obitelj: „Današnji različiti oblici rastapanja braka kao što su slobodne veze i 'brak na probu', pa čak i pseudobrak između osoba istoga spola, izrazi su anarhične slobode koja se na pogrešan način shvaća kao pravo oslobođenje čovjeka. Takva pseudosloboda temelji se na banalizaciji tijela, koja neizbježno uključuje banaliziranje čovjeka.“ Papa je svjestan kako se u ovo vrijeme „sve manje poštuje obitelj, da je u svijetu na djelu vladavina relativizma koji sve - a nadasve vrjednote - želi proglasiti 'nedefiniranim' i da donositelji odluka u društvu vrlo često, umjesto zaštite i pomaganja institucionalnim okvirima, dovode u pitanje i sam temelj ljudske zajednice“ (Glas koncila br. 21/2011.).

Papa ukazuje na činjenicu da je obitelj u krizi. „Vidljivo je to, kako u brojnim statističkim pokazateljima, tako i u životnoj svakidašnjici. Sveti Otac prije svega ističe da se obitelj mora i jedino može temeljiti na doživotnome braku između muškarca i žene, zajednici ljubavi koja rađa novi život. Snažan je to govor protiv 'duha vremena' u kojemu su sve rašireniji rastava braka i pobačaj - dva zla koja 'donose toliko patnje u živote osoba, obitelji i društva' - a za koje se mnogi na društvenoj areni vrlo gorljivo bore“ (isto).

Odjek Sinode o obitelji

Crkva, suočena s mnogim društvenim i ideološkim previranjima u svijetu, a u čijem se središtu našla obitelj, ove je godine na Biskupskoj sinodi u Rimu pokušala odgovoriti suvremenim stremljenjima koja nagrizaju ovu osnovnu stanicu društva i Crkve. Na izvanrednoj sjednici 18. listopada 2014., na kojoj je bilo dosta rasprava, pa i, prema medijskim izvješćima, polemičkih tonova, prihvaćena je završna poruka koja je upravljena svim obiteljima u svijetu. U poruci se (prema izvješću Radija Vatikan od 18. listopada 2014.) govori o svjetlu i sjenama, velikim izazovima i dramatičnim kušnjama tamo gdje se zlo uvuklo među kućne zidove. Među sjenama koje su se nadvile nad životom suvremenih obitelji spominje se bračna vjernost koja je uzdrmana zbog individualizma, slabljenja vjere i svakodnevne žurbe, koji mogu izazvati bračne krize s kojima se ljudi suočavaju bez strpljenja, praštanja, uzajamnog pomirenja i žrtve. Iz neuspjelih brakova nastaju nove veze, novi parovi, nove zajednice i novi brakovi stvarajući tako za kršćane složena i problematična stanja. U poruci se govori o materijalizmu, obožavanju novca, o nezaposlenim roditeljima i njihovoj nemoći da odgovore najosnovnijim materijalnim potrebama obitelji, o mladima koji mogu postati žrtve droge i kriminala. Sjene se nadvijaju i nad siromašnim obiteljima, izbjeglicama, progonjenima zbog vjere, pogođenima ratom i okrutnim tlačenjem, ženama koje su žrtve nasilja i trgovine, nad djecom žrtvama zlostavljanja čak i od onih koji su ih trebali štititi. Zato se upućuje poziv svim institucijama da promiču prava obitelji. A Crkva koja uvijek ima otvorena vrata za prihvat, ne isključuje nikoga.

U poruci se govori i o svjetlu koje blista u brojnim obiteljima, koje dolazi iz ravnopravnog odnosa i uzajamnog susreta supružnika gdje se svaki od njih otvara drugomu, iako i dalje svaki od njih ostaje ono što jest. Govori se o zarukama i potrebi priprave za sakrament ženidbe, koji poznaje i seksualnost, nježnost i ljepotu koji nadilaze vrijeme. Bračna se ljubav širi kroz plodnost i generativnost, a one ne mogu biti shvaćene samo kao prokreacija, nego i kao dar božanskog života u krštenju djece, odgoju i katehezi, kao i u sposobnosti pružanja osjećaja i vrijednosti i prema onomu tko nije mogao roditi.

Sinoda želi staviti kršćanskim obiteljima na srce zajedničku obiteljsku molitvu koja održava obitelj na okupu, ali je i otvara na solidarnost s drugima, posebno onima koji žive na rubu, siromašnima i potrebnima, osamljenima, starima i nemoćnima. Na kraju poruke, uzdižući molitve Bogu i sjedinjujući se sa Svetom Obitelji, govori se da će se i iduće godine (2015.) u okviru redovitog zasjedanja sinode opet razmišljati o obitelji.

Nama članovima Crkve ostaje zadatak da molimo snagu i svjetlo Duha Božjega da nas On u ovim vremenima kušnje usmjerava i vodi.

Uz iseljenički zavežljaj

Danas naša Crkva obilježava i Iseljenički dan. Naravno da danas s posebnim osjećajima prvotno mislimo na svoju braću i sestre koji su u stranim zemljama i dalekim krajevima potražili za sebe i svoju obitelj mjesto pod suncem. Mnogi već dugo „grizu tuđinu“, djeca su im se tamo udomaćila i ucijepila u život zemlje koja ih je udomila, no ipak većina od njih misli na stari zavičaj. S druge pak strane s tugom pratimo događaje u svojoj domovini, kada nam po tko zna koji put val mladosti napušta rodnu grudu u potrazi za poslom i uspjehom. Oni odlaze, a ostavljaju za sobom prazninu, tako da nam mnogi krajevi ostaju pusti. Zato molimo da Bog pogleda na nas i potakne sve na obraćenje, da odgovorni u našoj domovini stvaraju uvjete koji će mladim obiteljima otvarati perspektive života i rada u vlastitoj zemlji.

Danas isto tako želimo misliti i moliti i za one koji su nasilno otrgnuti iz svojega kraja, zavičaja i domovine, bilo da su žrtve sramotne i zločinačke trgovine ljudima, žrtve kršenja temeljnih prava, svih oblika nasilja, ugnjetavanja i porobljavanja. S osobitom naklonošću molimo i za one koji svoj život, svoju energiju i svoje vrijeme ulažu u suzbijanje ovoga zla na međunarodnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini, kao i onih koji se stavljaju u službu selilaca i izbjeglica. Veliki je doprinos koji oni daju svojim velikodušnim naporima, ali su svjesni da sami ne mogu mnogo učiniti, nego je potrebno problemima migracija pristupiti učinkovitije i odlučnije, gdje je potrebna univerzalna mreža suradnje. Očuvanje dostojanstva svake osobe treba biti osnova ove suradnje i društvenog zalaganja na svjetskoj razini jer „nijedna se zemlja ne može sama nositi s teškoćama vezanim uz tu pojavu koja je danas uzela toliko maha da pogađa sve kontinente u dvostrukom vidiku imigracija i migracija“ (Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica od 13. rujna 2014.)

Pogled prema Svetoj Obitelji

Papa Franjo u poruci za Svjetski dan selilaca i izbjeglica kaže: „Dragi selioci i izbjeglice! Vi zauzimate posebno mjesto u srcu Crkve i vi joj pomažete da proširi svoje srce i da očituje svoje majčinstvo prema čitavoj ljudskoj obitelji. Ne gubite vjeru i nadu! Sjetimo se Svete Obitelji koja je bila prisiljena poći u progonstvo u Egipat: kao što je u majčinskom srcu Blažene Djevice Marije i brižnom srcu svetog Josipa sačuvano povjerenje da ih Bog nikada neće ostaviti, neka tako nikada u vama ne nestane istog pouzdanja u Gospodina. Povjeravam vas njihovoj zaštiti i svima od srca udjeljujem svoj apostolski blagoslov.“

I mi na današnju svetkovinu upravljamo svoj pogled prema Svetoj Obitelji u kojoj nam se očituje ideal ljubavi. Marija i Josip bili su međusobno povezani u svetoj i neraskidivoj vezi ljubavi i vjernosti. Ova je njihova ljubav bila utkana u božansko otajstvo. Oni su polazeći od Boga spoznavali i živjeli svoj poziv: Marija kao majka utjelovljenoga Božjega Sina, a sveti Josip kao pravi, ali djevičanski muž djevice Marije i očinski zaštitnik djeteta Isusa koji je bio povjeren njegovoj skrbi.

Budućnost Crkve i svijeta

Doista nije lako u ovom svijetu onima koji žele živjeti istinski kršćanski brak i voditi obitelj prema kršćanskim vrijednostima. Ali ipak, svi smo svjesni veličine i uzvišenosti ovoga poziva, kao i ljepote ovoga ideala! U svim tegobama i nevoljama Bog je blizu onima koji ga svim srcem traže. Posebno je blizu onima koji gonjeni nepravdom i šibani životnim tegobama napuštaju svoja ognjišta i odlaze u nepoznate krajeve, često izloženi opasnostima puta preko kopna i mora, gdje mnogi ostavljaju živote utapajući se na morskim pučinama ili ginući na graničnim crtama. On je uvijek na pomoći i obiteljima, kako bračnim parovima, tako i njihovoj djeci, koji s vjerom prihvaćaju da ih On vodi. Kao vjernici želimo vedrim pogledom gledati na sve ono što nam sadašnjost nudi i budućnost nosi. Svaka obitelj daje nadu! Svako dijete koje se rađa znači obećanje da Bog ne zaboravlja ovaj svijet. Tu se nalazi budućnost Crkve i svijeta. Nitko nije isključen iz Božje ljubavi. Neka Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa svima nama pomogne da izdržimo kušnje na ovom zemaljskom hodu dok konačno ne stignemo u kuću Očevu, gdje će nam biti darovano da stupimo u veliku obitelj djece Božje i gdje će naša radost biti potpuna! Amen.

Molitva vjernika

Sa zahvalnošću upravimo svoje molitve Gospodinu našemu Isusu Kristu koji se svojim rođenjem udomio u ljudskoj obitelji i tako posvetio obiteljski život svojih vjernika:

  1. Za mir u svijetu, za sve one koji zbog stradavanja u vlastitoj zemlji žive kao prognanici i izbjeglice, daruj im Gospodine radost da ne izgube nadu i pošalji im ljude koji će im pomoći da provode život dostojan čovjeka, molimo Te.
  2. Za Crkvu u svijetu, posebno za progonjenu našu kršćansku braću i sestre koji u neprijateljskom okružju podnose mučeništvo, a ostaju vjerni Tebi i Tvome imenu, molimo Te.
  3. Za našu domovinu, posebno za naše obitelji, da budu izvor životne radosti i dao kao darivatelji života budu vjerni suradnici u Božjem stvarateljskom planu, molimo Te.
  4. Za sve one koji danas nisu mogli doći na ovo euharistijsko slavlje, a koje smo mi danas ponijeli u svojem srcu i želimo ih u molitvi prinijeti na tvoj oltar, za stare, bolesne, za sve one koji žive s tjelesnim ili duševnim poteškoćama, za utamničene, za naše prijatelje koji su na putu, za sve one koji su u ovom trenutku na dužnosti ili moraju raditi, predajemo ih Tebi, a Ti ih obdari svojom milošću, molimo Te.
  5. Za naše drage pokojne, naše roditelje, djedove i bake, braću i sestre, prijatelje i znance, koji su otišli pred nama obilježeni znakom vjere, da ih primiš u svoje nebesko Kraljevstvo, gdje s oka svaka suza nestaje, molimo Te.

Svemogući Bože, Ti svojom rukom sve upravljaš, usliši naše molitve i daruj nam svoj mir, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.