(Iz 35,1-6a.10; Jak 5,7-10; Mt 11,2-11)

TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA A

Adventska poruka je: „NE BOJTE SE“


„Recite preplašenim srcima: Budite jaki, ne bojte se. Evo Boga vašega...“

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Ivica Mršo

Uvod u pokajnički čin

Jedna priča ovako govori o Božjem praštanju. Zamisli kad umreš i dođeš do Isusa, a On ti pokaže cijeli tvoj život kao na videotraci. I tada vidiš sve stvari koje si učinio. Ali isto tako vidiš i određene praznine, bjeline, kao da su dijelovi tvojeg života izbrisani. Pitaš Isusa i sebe zašto one praznine, bjeline na videotraci tvojeg života. A Isus odgovori: „To su oni trenutci tvojeg života kada si griješio, ali i molio Božje oproštenje i milosrđe.“ Kad Bog prašta, On u potpunosti briše naše grijehe.

Ispovijedam se...

Aerofobija - strah od zraka; porfirofobija - strah od crvene/purpurne boje; peladofobija - strah od ćelavosti i ćelavih ljudi; ketofobija - strah od dlakavih/čupavih ljudi; levofobija - strah od stvari na lijevoj strani; dekstrofobija - strah od stvari na desnoj strani; kaliprofobija - strah od opskurnog značenja; talasofobija - strah od sjedenja; stabisbasifobija - strah od stajanja i hodanja; odontofobija - strah od zuba; grafofobija - strah od pisanja; fobofobija - strah od straha; ... ali danas čovjek pati od jedne druge fobije koja se može nazvati THEOFOBIJA - strah od Boga!

Strahovi i mišja hrabrost

Prije 30-ak godina John Hopkins sveučilište je provelo istraživanje koje su najzastupljenije fobije i strahovi kod školske djece. Rezultati: strah od životinja, biti u mraku, strah od visine, stranaca i buke. Danas, djeca se boje: rata, bolesti raka, pljačke, onečišćenja i razvoda roditelja.

Priča kaže: Jedan uglađen i ugledni domaći miš u paničnom bijegu pred mačkom dospije u podrum bogataševe/gazdinske kuće. Jureći po mraku, upadne u lokvu brendija/šljive što je curila iz napukle bačve.

Pristojan, kakav bijaše, miš najprije radoznalo lizne čudnu tekućinu. Imala je jak i dobar okus, a niz grlo je lijepo klizila.

Kad se podosta napio iz lokve, miš se namršti i povika:

„Gdje je sad onaj mačak!?“

U naše vrijeme sve više je ljudi mišje hrabrosti.

NEOBIČNA BOŽIĆNA POZIVNICA

POČASNI GOST: Isus Krist

NADNEVAK: Svaki dan. Tradicionalno 25. prosinca, ali On je uvijek tu negdje, dakle, nadnevak je fleksibilan.

VRIJEME: Onda kad ste vi spremni. Ali nemojte odveć kasniti jer ćete  propustiti najljepši dio.

MJESTO: Tvoje srce. Tamo ćete se sresti – čut ćete kako kuca.

ODJELO: Dođite onakvi kakvi jeste. Čak i razbarušeni su dobrodošli jer će On oprati haljine naše. Nešto je govorio o bijelim haljinama i  krunama za one koji ustraju do kraja.

ULAZNICA: Ulaz je slobodan. On je već platio za svakoga. Kaže da nismo  u mogućnosti to sebi priuštiti – a koštalo ga je svega što je posjedovao.

OSVJEŽENJE: Novo vino, kruh i piće koje On zove „voda života“. Slijedi gozba-večera koja će biti kao niti jedna kakvu ovaj svijet pozna.

PRIJEDLOZI ZA DAROVE: Tvoje srce. Ta, On sve drugo već posjeduje. Za uzvrat On je vrlo darežljiv – samo pričekaj da vidiš što je On sve spremio za tebe.

ZABAVA: Radost, Mir, Istina, Svjetlo, Život, Ljubav, Sreća, Oproštenje, Čuda, Ozdravljenje, Moć, Vječnost u raju... i još puno toga! Sve prvorazredno – stoga povedite i svoju obitelj, prijatelje...

ODGOVOR O ODZIVU: Vrlo važno! On mora znati unaprijed da bi osigurao mjesto za vas za stolom. Također, On ima i listu svojih prijatelja za ubuduće. Tu listu zove „Jaganjčeva Knjiga Života“.

ORGANIZIRA: Njegova djeca. To smo mi! Nadamo se da ćemo se vidjeti tamo. Radujmo se, veselimo i slavu mu dajmo!

Ne boj se!

Hrabrost je činiti baš ono čega se bojiš. Ne postoji hrabrost ukoliko u određenoj mjeri nema straha.

NE BOJ SE u evanđeljima koja čitamo u vremenu adventa i Božića:

  1. Ne boj se SPASENJA: „Anđeo im reče: Ne bojte se jer vam evo donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod – Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj Krist Gospodin“ (Lk 2,10).
  1. Ne boj se LJUDSKI NEMOGUĆEG: „Ne boj se Marijo jer si našla milost kod Boga. Evo ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus (…) Duh Sveti sići će na te i sila Svevišnje zasjenit će te (…) jer Bogu ništa nije nemoguće“ (Lk 1,30.35).
  1. Ne boj se NEUSLIŠANE MOLITVE: „A anđeo mu reče: ne boj se, Zaharija, jer je uslišana tvoja molitva. Tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina komu ćeš nadjenuti ime Ivan“ (Lk 1,13).
  1. Ne boj se POSLUŠNOSTI BOGU: „Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: 'Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.' …Kad se Josip probudi, učini kako mu je anđeo Gospodnji zapovjedio“ (Mt 1,20-21.24).

NE BOJ SE… Bog je s nama – EMANUEL

Strpite se i vi

Biti strpljiv i ustrajan više je od karakterne osobine, barem za nas vjernike. Ne tvrdoglavost i nepopustljivost, nego strpljivost i ustrajnost u izgrađivanje Kraljevstva Božjeg na zemlji trajna je zadaća svakog istinskog vjernika. Nažalost, (pre)često se ustrajnost poistovjećuje s tvrdoglavošću, pa i u duhovnim stvarima i stvarnostima.

Kažu da je Ciceron vježbao govorništvo svaki dan tijekom 30 godina; kažu da je Webster radio na svojem rječniku 36 godina neprestance; kažu da je Tomas Edison izveo blizu 50 000 pokusa prije nego je uspio napraviti prvu bateriju; kažu da je prva žarulja bila tako slabe jakosti da vam je trebala svijeća da vidite omalenu nit koja sjaji u žarulji; kažu da je prvi let braće Wright trajao samo 12 sekundi; kažu da je Churchill održao slavni govor na nekom sveučilištu, koji se sastojao od samo triju riječi: „Never give up“– „Nikad ne odustati.“

Strpljivost i ustrajnost mi se čine odveć važne za vjernike jer živimo u vremenu kada svi hoće sve, i to odmah i ovdje.

Čekanje

Advent je vrijeme čekanja ili iščekivanja, milosno vrijeme nadanja, čekamo, nadamo se Bogu našemu, čekamo i nadamo se Njegovu drugom slavnom dolasku. Koliko god mi iščekivali i nadali se Bogu, čini mi se potrebitim posvijestiti sebi i drugu stranu medalje: Bog čeka mene, čeka nas da se u ovo milosno vrijeme njemu vratimo i obratimo, da prignemo svoju oholu glavu i ispravimo svoje krive pute, popravimo učinjene nepravde... zapravo, Bog čeka nas. Kako čudno zvuče riječi i misli kada govorimo, mislimo ili prigovaramo jer nam se čini i pričinja kao da se Bog skrio ili da nas je napustio. On je onaj koji traga za nama i koji nas čeka, a mi smo oni koji se skrivaju i bježe. Iza čega ili ispod čega se mi skrivamo od Boga našeg? Ispod previše posla? Ispod obveza? Iza bolesti? Iza uspjeha? Iza ili ispod čega? Bog i dalje čeka, iziđimo ispod i iz svojih „skrovišta“.

Čitati znakove svojeg vremena

Boga i Božje djelovanje iščitavati i prepoznavati u svakodnevici života. Ne propustiti ovo milosno vrijeme adventa niti Otajstvo Božića.

U prosincu 1903., nakon mnogobrojnih pokušaja, braća Wright su prvi put uspjeli poletjeti sa svojim „letećim strojem“. Oduševljeni, jer je čovjek prvi put poletio u povijesti čovječanstva, poslali su telegram svojoj sestri Cathrin. U telegramu je pisalo: „Letjeli smo nekoliko desetaka metara. Dolazimo kući za Božić.“ Sestra, sva oduševljena, otrčala je do urednika lokalnih novina i pokazala mu telegram. Urednik novina je letimično pogledao poruku i rekao: „Lijepo je to što će momci biti kod kuće za Božić!“

Urednik novina u potpunosti je propustio veliku vijest – ČOVJEK JE POLETIO.

Nadam se da mi nećemo, i ovog adventa i ovog Božića, propustiti veliku vijest da se Bog učovječio, da je postao jedan od nas. Zapravo, advent i Božić i nisu ništa drugo doli poruka lijepo je biti čovjek, usprkos i unatoč svemu jer je Bog postao čovjekom.

Ne bojati se, biti ustrajan, iščekivati i čitati Božje znakove, jest Božja poruka za nas.