(1 Kr 3,5.7-12; Rim 8,28-30; Mt 13,44-52 ili 13,44-46)
KRALJEVSTVO NEBESKO je kao...
pet, 28. srpnja 2017. 23:23
Marko Polo, slavni moreplovac, kažu podrijetlom s Korčule, zamoljen na samrtnoj postelji da se odrekne svojih tvrdnja i priča, koje su njegovim suvremenicima zvučale nevjerojatne i izmišljene, o tomu što je sve vidio i doživio na Dalekom istoku i Kini, odgovorio je ovako: „Nisam ispričao niti polovicu onoga što sam vidio i doživio!“
Piše: Ivica Mršo
Kako prispodobiti Kraljevstvo nebesko, kako ga približiti, predočiti, nazrijeti? Je li uopće nešto takvo moguće? Netko je napisao da ga Kraljevstvo nebesko podsjeća na „nepoznatu stvarnost s poznatim i voljenim osobama“. Ne znamo puno ili još bolje tako malo znamo o Kraljevstvu nebeskom ali je, za nas koji vjerujemo u Nebo i Kraljevstvo nebesko, sigurno da će nas iznenaditi dvije stvari/stvarnosti: prvo - tko jest u Kraljevstvu nebeskom i drugo - tko nije u Kraljevstvu nebeskom! Kako prispodobiti Kraljevstvo nebesko nego kao stvarnost koju „oko ljudsko nije vidjelo, uho čulo i srce osjetilo“ koju je Bog pripravio vjernima svojim.
Biti sretan
Jesam li sretan? Ako nisam sretan čovjek, zašto nisam sretan? Veliki i sveti biskup iz Hipona, Augustin, napisa: „Za sebe si nas stvorio o Gospode, i nemirno je srce naše dok se u tebi ne smiri.“ Nedavni hit/uspješnica ima divan stih koji glasi: „Za mene je sreća...“ i onda nabraja stvari i stvarnosti koje čovjeka čine sretnim. Što je za tebe sreća i blaženstvo, kršćanine?!
Ako želiš biti sretan jedan dan, onda se najedi i popij.
Ako želiš biti sretan tjedan dana, onda kupi novu košulju ili majicu.
Ako želiš biti sretan mjesec dana, onda kupi novo odijelo ili haljinu.
Ako želiš biti sretan godinu i više dana, onda nabavi novi auto.
Ako želiš biti sretan desetak godina i više, onda izgradi veliku kuću ili kupi veliki stan.
Ako želiš biti sretan cijeli život i cijelu vječnost... što onda činiti?!
Je li Bog jedina i istinska sreća za mene vjernika? Za mene je sreća... Bog moj!
Ako sam nezadovoljan i nesretan, zar to nije znak da me Bog zove na dublju povezanost i predanost njemu? Možda misliš da će te novac i materijalno usrećiti. Ali nakon smrti nitko ne može ponijeti niti feninga sa sobom! Možda misliš da će te alkohol usrećiti. Ali nakon otriježnjenja sva naša „tekuća sreća“ izlijeva se iz nas i odlazi u kanalizaciju, a svi problemi koje smo utapali u čaši, ne samo da ostaju, nego samo postaju veći. Možda misliš da će te droga usrećiti ili možda slava. Pogledaj svijet oko sebe pa ćeš vidjeti kakva je sreća takvih. Možda misliš da će te grijeh usrećiti. Ne! Zar nakon bilo kojeg grijeha nemamo nemirnu savjest i dušu? Ako si nezadovoljan i nesretan, onda odgovori na Božji zov i poziv živeći prema njegovim uputama jer On je jedini izvor prave i istinske sreće.
Ako imaš zlatnu ribicu u svojem akvariju i izvadiš je iz vode da bi joj pjevao najljepše pjesme, zar će ju to učiniti sretnom i zadovoljnom? Ne! Ako zlatnu ribicu staviš na trosjed i uključiš joj TV s najboljim programom, zar će ju to učiniti sretnom? Ne! Ali ako zlatnu ribicu vratiš u vodu u akvarij, to će ju učiniti sretnom. Slično se događa i s nama ljudima i vjernicima, samo smo u Bogu sretni i zadovoljni. Približi se i privuci se Bogu svomu jer: „Za sebe si nas stvorio o Gospode, i nemirno je srce naše dok se u tebi ne smiri.“
Istinsko blago i biserje
U današnjem evanđelju o Kraljevstvu nebeskom čitamo da je „kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu“ i da je „kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjen biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga“ (Mt 13,44-46).
U prvoj paraboli, onaj čovjek-businessman, nakon traganja/pronalaska, kad pronađe blago, sav radostan ode, sretan ode i rasproda SVE da se domogne tog blaga. „Sav radostan ode“, veli evanđelje za tog čovjeka. Taj čovjek je sretan! Ako mi ljudi nismo sretni, ako mi vjernici nismo sretni, onda nismo pronašli svoje blago. A to blago je Isus. Ako nisi sretan poput ovog čovjeka iz prve parabole, onda se kao i on dadni u potragu za blagom, okreni se i vrati se Bogu svojem i pronaći ćeš istinsku sreću. U toj pustolovini traganja za istinskim blagom, pustolovina života, Bog nam je ostavio i mapu kako pronaći istinsko blago, a ta mapa jesu Božje upute koje nam je sam Isus dao. I u drugoj paraboli čovjek-trgovac traga i nalazi dragocjeni biser. I u prvoj i u drugoj paraboli oba čovjek, i businessman i trgovac, rasprodaju sve da se domognu blaga i biserja. Baš sve! U životnom traganju za istinskim blagom i dragocjenim biserom svi se mi suočavamo s dvojbom, odlukama, nekad i teškim i životnim odlukama: je li baš pametno sve „rasprodati“, sve uložiti da bi stekao istinsku sreću. Na životnom putu čovjeka i vjernika postoje trenutci kada nas ovozemaljska blaga i prolazni biseri privlače da svoj život tomu poklonimo, ali nas osobno i zajedničko iskustvo poučava da kad smo god mislili da će nas ovozemaljska blaga i ovozemaljski biseri usrećiti i dići u nebesa, da smo ostali prazni, nemirni, a umjesto nebesa obično smo završavali u prašini i glibu grijeha i nesreće.
U današnjem prvom čitanju kralj Salamon za sreću i mir duše ne traži prolazna, ovozemaljska blaga (novac, zdravlje, smrt neprijatelja), nego pronicljivo i mudro srce koje će razlikovati dobro od zla (1Kr 3,5-12). Kakvo samo istinsko blago je Salamon tražio, molio i zadobio: mudro i pronicljivo srce!
Istinsko blago i dragocjeni biser naših vjerničkih života jest Isus, ili bi barem trebao biti, za koga nosimo svoje svagdanje, životne križeve da bismo ga tražeći našli, naše istinsko blago koje usrećuje cijelog čovjeka. Noseći naše križeve, otkrit ćemo u nama Isusa, naš dragocjeni biser!
Biser
Prirodni biseri nastaju kad se strano tijelo, npr. zrno pijeska, nađe unutar školjke kamenice-bisernice, između plašta i ljušture. Kad ga školjka ne može izbaciti, takvo zrno ju iritira, smeta, pa je prirodna reakcija kamenice da ga prekrije kako bi se zaštitila.
Školjka počne lučiti sedef kojim prekriva zrno pijeska i time se zapravo školjka brani od stranog tijela, zrna pijeska u sebi, i vremenom to zrno pijeska postane biser. Dragocjeni biser! Ono što je započelo kao katastrofa i nevolja za školjku, zapravo se pretvorilo u biser!
Čini mi se da se nešto slično događa i s nama. Nešto što smo mi mislili da je nevolja, neuspjeh, katastrofa, muka, križ u našem životu, može se pretvoriti u biser, u dragocjeno blago, ali samo ako sebe i svoj život predamo Bogu i Isusu. Zar nam to sv. Pavao ne piše u Poslanici Rimljanima koju smo čuli danas u drugom čitanju: „Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube“ (Rim 8,28-30). Onima koji ljube Boga, onima koji su svoje blago i biserje pronašli u Isusu, ovo je obećanje da će Bog sve okrenuti na dobro, ovo je obećanje da će on naše poraze pretvoriti u pobjede, naše rane i boli zacijeliti, naše grijehe i stranputice ispraviti. Zlo i Zli nemaju zadnju riječ! Bog ima zadnju riječ za one koji ga ljube jer će on sve okrenuti na dobro. Sv. Pavao, naravno, ne niječe da se vjernicima i onima koji ljube Boga neće događati loše stvari, nevolje, katastrofe, muke, križevi, ali jamči da će Bog sve, na kraju, okrenuti na njihovo dobro i blagoslov, da će njihova „zrnca muka“ postati njihovi dragocjeni biseri spasenja.
Toliko je primjera kroz povijest spasenja i kroz osobnu povijest da je Bog okrenuo neuspjeh u uspjeh, poniženje u slavu, muku u sreću, smrt u život. Prisjetimo se samo Josipa Egipatskog kojega vlastita braća prodaše u roblje u Egipat. Zlo i nepravdu koju su mu braća učinila Bog je okrenuo na dobro i spasenje i njihovoj obitelji i svemu narodu.
Prisjetimo se samo Uskrsnog bdijenja/vigilije i Exulteta: „O sretne li krivice, o potreba li Adamova grijeha koji je zaslužio takvog i tolikog Otkupitelja...“
Ali najveći i najbolji primjer kako Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube jest Kalvarija. Križ, simbol i sredstvo smrtne kazne po Isusovoj smrti postaje sredstvo i simbol spasenja!
„Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube.“
Uputiti se u životnu potragu za blaženstvom, srećom neprolaznom, nepropadljivim blagom i dragocjenim biserom, rasprodajući sve, jest trajna zadaća čovjeka vjernika kojemu je to blago i biser sam i samo Isus.
U današnjoj paraboli, čovjek kad pronađe blago i dragocjeni biser, „sav radostan ode“, i mi otiđimo s ove svete mise radosni ili makar malo radosniji jer imamo blago nepropadljivo i dragocjeni biser – Isusa.
„Bože moj, podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla“. Udijeli nam Gospodine srce mudro i razumno!
Ovo je vrijeme visokih zgrada i niskih karaktera.
Ovo je vrijeme širokih autocesta i uskih gledišta.
Ovo je vrijeme kad trošimo puno, a imamo malo, kupujemo puno i uživamo još manje.
Ovo je vrijeme velikih kuća, ali i malih obitelji.
Ovo je vrijeme visokih akademskih titula, ali manje razboritosti, više znanja, a manje mudrosti.
Ovo je vrijeme stručnjaka, ali i više problema, više medicine, a manje zdravlja.
Ovo je vrijeme kad smo povećali bogatstva, ali umanjili vrjednote.
Ovo je vrijeme kad smo naučili kako zaraditi za život, ali ne i kako živjeti život, dodali smo godine životu, ali ne i život godinama.
Ovo je vrijeme kad smo otišli i do Mjeseca, ali ne možemo otići do prvog susjeda, osvojili smo prostranstva svemira, ali ne i naših duša.
Ovo je vrijeme kad čistimo prirodu i zrak, ali onečišćujemo dušu.
Ovo je vrijeme kad smo razbili atom, ali ne i naše predrasude.
Imamo veće plaće i zaradu, ali manju etiku i moral.
Ovo je vrijeme visokih ljudi i niskih karaktera.
Ovo je vrijeme dviju plaća, ali i više razvoda brakova, uređenih kuća i razorenih obitelji.
Ovo je vrijeme kad je sve na izlogu, a ništa u skladištu.
Ovo je vrijeme kad se govori o svjetskom miru, ali u kućama se vode ratovi.
Ovo je vrijeme kad govorimo puno, ljubimo rijetko i mrzimo često.
(nepoznati autor)