Militantis Ecclesiae

Čovjeku koji je sinonim za očuvanje kršćanske vjere


Militantis Ecclesiaeje enciklika pape Leona XIII. objelodanjena 1. kolovoza 1897. u Rimu prigodom 300. obljetnice smrti Sv. Petra Kanizija koji je svoj život posvetio Bogu i poučavanju ljudi.

Piše: Tina Matić

Sadržaj ove izjave papinskog magisterija sjećanje je na djelovanje ovog svetca i poticaj svim ljudima da znanjem brane svetost Crkve.

Vrsta dokumenta koja u katoličkoj Crkvi ima najveću snagu i obvezujući karakter je enciklika. To je zapravo papino okružno pismo upućeno prije svega biskupima, ali i vjernicima. Godine 1897. papa Leon XIII. je jedan takav dokument uputio nadbiskupima i biskupima Austrije, Njemačke i Švicarske.

Učitelj katolika

Militantis Ecclesiae je 62. enciklika ovoga Pape i pisana je na latinskom jeziku. Osim uvoda, sadrži još devet podnaslova od kojih svaki na zoran način tumači kako anegdote iz života Petra Kanizija tako i probleme s kojim se Crkva susretala i susreće.

Njegov čvrst karakter bio je poticaj da i drugi stanu u obranu Crkve. „U tome ste bili podupirani željom i odobrenjem papa čija je preokupacija uvijek bila očuvanje drevnog veličanstva umjetnosti i promicanje stalnog napretka kulture. (…)Sada rado koristimo ovu priliku kako bismo predstavili snažnog vođu Petra Kanizija kao uzor svima koji se bore za Krista u vojsci Crkve. Kada shvate kako oružje znanja mora biti saveznik s oružjem pravde, moći će štititi vjeru snažnije i učinkovitije.“

Osobine tog velikog svetca koji važi za drugog apostola Njemačke papa ovim dokumentom želi probuditi u drugim ljudima.

Naime, Kanizije se snažno borio za Crkvu u vremenu kad su svi bili protiv nje, u vremenu revolucije, labavosti doktrine i luteranske pobune. Sve to je rezultiralo gubitkom vjere i propadanjem morala, ali on je nastojao stati tomu u kraj uspostavljanjem škola, pisanjem knjiga, poučnim propovijedima i oštrim raspravama – širenjem istinskog znanja. Najviše se zalagao za poučavanje djece i mladih.

Znanje kao oružje

Sveti Otac Leon XIII. u enciklici navodi kako je vrijeme za Crkvu bilo teško prije, za vrijeme njegova pontifikata, ali slobodno možemo reći i danas.

Papa navodi kako su neprijatelji Crkve pokušavali uništiti veze između Boga i čovjeka, ali to nisu uspijevali jer su brojni mudri ljudi posvetili svoj talent i učenje kako bi proslavili vjeru koja je zapečaćena u krvi svojih junaka. Bogata baština kršćanske mudrosti uvijek je imala spremno oružje znanja da uguši svaku pobunu, krivovjerja. To blago koje je čuvano stoljećima ni barbari nisu opustošili.

Svaki vjernik svoje znanje treba usmjeriti za dobrobit zajednice po uzoru na Petra Kanizija koji je htio obnoviti sklad i jedinstvo u zemlji rastrganoj raspadom i pobunom jer je jedinstvo duha jedino jamstvo mira.

Kako je znanje jedini pravi način borbe, Papa u enciklici savjetuje mladež da uči samo od izvrsnih nastavnika koji će im pokazati pravi put kreposti, i koji će ih učenjem sačuvati od ponora poroka.

Budući da razjedinjenost duha i nedostatak sklada u djelima čine najbolje namjere uzaludnim, a sve napore beskorisnim Sveti Otac potiče na borbu za isti cilj onako kako je to činio Sv. Petar učitelj katolika. „Sjećanje na veliku svetost nas je nagovorilo da damo i ovaj savjet. Neka se njegov slavni primjer učvrsti u vašem umu i potakne ljubav mudrosti koju je sam posjedovao. Neka ta ista mudrost uvijek radi za spasenje čovjeka i za obranu autoriteta Crkve“, navedeno je u crkvenom dokumentu kojega se danas, dakako, treba promatrati i vrjednovati u duhu vremena u kojemu je nastao.