Piše: Josipa Prskalo, Katolički tjednik

Papinskim pismom od 13. svibnja 1992. Ivan Pavao II. ustanovio je Svjetski dan bolesnika koji se obilježava svake godine 11. veljače, na blagdan Gospe Lurdske. Svjetski dan bolesnika sveti Papa ustanovio jejer su mu bolesni i patnici oduvijek bili na srcu. I dok je bio mladi svećenik, često je i rado obilazio staračke domove i bolnice...

Kada je postao Rimskim biskupom, nadao se da će dan posvećen bolesnima pomoći drugima da ljude gledaju s dostojanstvom…

Zašto Svjetski dan bolesnika?
U svom pismu u prigodi 1. svjetskog dana bolesnika, koji je prvi put obilježen 1993., Ivan Pavao II. objasnio je svoje nade proslave ovoga dana: „Svjetski dan bolesnika – u svojoj pripremi, realizaciji i ciljevima – ne želi se svesti samo na vanjski prikaz usredotočen na određene inicijative, koliko god one bile hvalevrijedne, već se želi doprijeti do savjesti i posvijestiti vrijedne doprinose koje ljudsko i kršćansko služenje patnicima daje boljem razumijevanju među ljudima, a posljedično i izgradnji stvarnoga mira.“

Dakle, Papa nije želio da to bude puko „vanjsko“ slavlje, nego da ima „unutarnji“ učinak formirajući srca svih kako bi vidjeli urođeno dostojanstvo svake ljudske osobe.

Njegova je nakana bila „humanizirati“ medicinu odražavajući njezine fizičke i duhovne aspekte.

„Nade koje su danas tako žive u humanizaciji medicine i zdravstvene skrbi zahtijevaju odlučniji odgovor. No, da bi zdravstvena skrb bila humanija i primjerenija, bitno je oslanjati se na transcendentnu viziju čovjeka koja naglašava vrijednost i svetost života u bolesnoj osobi kao slici i djetetu Božjem. Bolest i bol pogađaju svakog čovjeka: ljubav prema patnicima znak je i mjera stupnja civilizacije i napretka naroda“, napisao je papa Wojtyla tada.

Zato, kao rezultat toga, ako se želi istinski proslaviti ovaj dan, mora se meditirati o tomu kako se može odnositi prema drugima s autentičnim ljudskim dostojanstvom i kako to može promijeniti područje zdravstvene zaštite.

Institucionalna briga
Kada pak govorimo o institucionalnoj brizi Katoličke Crkve o bolesnima, u tom kontekstu, mada ne izravno, možemo spomenuti: nekadašnje Papinsko vijeće za pastoral zdravstva – koje je pripojeno Dikasteriju za cjeloviti ljudski razvoj; Papinsko povjerenstvo za djelovanje javnih pravnih osoba Crkve u zdravstvu; Fond za zdravstvenu pomoć Svete Stolice; kao i – u određenoj mjeri – Upravu za zdravstvo i higijenu Svete Stolice.

O navedenim tijelima nema previše informacija, čak ni na službenim stranicama Svete Stolice (vatican.va).

Ono što znamo o Papinskom povjerenstvu za pastoralnu pomoć zdravstvenim djelatnicima jest da ga je motuproprijem Dolentium Hominum 11. veljače 1985. ustanovio Ivan Pavao II., a koje je apostolskom konstitucijom Pastor bonus iz 1988. postalo Papinsko vijeće za pastoralnu pomoć zdravstvenim djelatnicima.

Papa Franjo objavio je 2016. motuproprij Humanam progressionem kojim utemeljuje Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja. On je 1. siječnja 2017. preuzeo kompetencije papinskih vijeća: za pravdu i mir, Cor unum, za dušobrižništvo selilaca i putnika te za dušobrižništvo zdravstvenih djelatnika. Tada su spomenuta papinska vijeća ukinuta.

S druge strane, Papinsko povjerenstvo za djelovanje javnih pravnih osoba Crkve u zdravstvenom sektoru na vatican.va postoji, rekli bismo, „samo fiktivno“, što znači bez vlastite mrežne stranice, u pododjeljku Rimske kurije, kao i bez podataka o profilu i strukturi.

No, kako je ono nastalo? Godine 2015., suočen sa skandalima u zdravstvenom sektoru, papa Franjo ga je osnovao. Njegov upravni odbor obnovljen je u lipnju 2020. Međutim, o njemu nema traga u Annuariju Pontificiju (Papinskom godišnjaku).

O tomu je u svibnju 2021. pisao talijanski novinar Catholic News Agencyja Andrea Gagliarducci, vatikanski analitičar za ACI Stampu i suradnik National Catholic Registera.

Povjerenstvo je zamišljeno kao tijelo Rimske kurije, pripojeno Državnom tajništvu i njegovim propisima. Cilj mu je kontrolirati i nadzirati kako zdravstvene ustanove kojima upravljaju vjerske zajednice raspolažu novcem i imovinom.

Kako je spomenuto, razlog osnivanja jest niz skandala koji su pogodili neke katoličke zdravstvene ustanove.

Najvažniji je poznati „slom“ IDI-ja – Dermopathic Institute of the Immaculate, koji se zbog sustavne pronevjere sredstava, za što su krivi neki od upravitelja, našao u dugu od 800 milijuna eura te je 2012. morao proglasiti stečaj. Državno tajništvo Svete Stolice 2015. kupilo je bolnicu izvukavši je iz stečaja kojim je upravljala talijanska država, kroz profitno partnerstvo s redovničkom zajednicom Sinova Bezgrješnog začeća koja ju je posjedovala i upravljala njome (tu je i slučaj s bolnicom Fatebenefratelli; kao i slučaj s Redom kamilijanaca koji upravlja sa 114 bolnica u svijetu).

Kada je 2015. Papa osnovao Povjerenstvo, istaknuo je kako mu je cilj „doprinijeti učinkovitijem upravljanju aktivnostima i očuvanju imovine uz održavanje i promicanje karizme utemeljitelja“.

Predsjednik povjerenstva je i dalje isti: mons. Luigi Mistò koji je i predsjednik Fonda za zdravstvenu pomoć Svete Stolice…

Fond za zdravstvenu pomoć je tijelo koje osigurava pomoć crkvenom, redovničkom i laičkom osoblju, u službi i u mirovini, Rimske kurije, Uprave Grada Vatikana i entiteta kojima administrativno izravno upravlja Apostolska Stolica, čak i ako nemaju sjedište u Gradu Vatikanu.

Uredi Fonda nalaze se u Palazzu del Belvedereu u Vatikanu i dostupni su pacijentima na jednom mjestu, u suradnji s Upravom za zdravstvo i higijenu kojoj je pomoć povjerena.

Prvi formalni akt koji se odnosi na osnivanje ove Uprave za zdravstvo i higijenu datira od 10. listopada 1893., na dan kada je papa Leon XIII. odobrio Pravilnik o službi zdravstvene pomoći i higijene svetih apostolskih palača. Naknadno je, naredbom guvernatora države od 28. rujna 1929., nadležnost u tom predmetu prenesena s prefekta svetih apostolskih palača na samog guvernatora države. Istodobno, važno je i osnivanje Stalne sanitetske dežure s medicinsko-kirurškom klinikom pri Vatikanskoj ljekarni.

Iako ovdje nije izravno riječ o konkretnoj brizi za bolesnike u institucijama diljem svijeta, ipak i takva je pomoć prisutna poglavito kroz Dikasterij za službu milosrđa koga predvodi kard. Konrad Krajewski. U opisu istog navodi se sljedeće: „Papa Franjo uvijek ističe i podsjeća sve da je Crkva slična 'Hitnoj terenskoj bolnici' i stoga je novi Dikasterij za službu milosrđa Papina klinika za prvu pomoć uvijek spremna i opremljena pomoći onima kojima je najpotrebnija“, ovim je, rekli bismo, savršeno zaokružena i pomoć Crkve bolesnima, među ostalim.