Drvar

Drvarski katolici nemaju pravo ni na crkvu ni na groblje

Općinske i županijske vlasti šute


Osim što ne mogu dobiti prostor za izgradnju crkve, katolicima se u Drvaru već desetljećima niječe i pravo na ukop na vlastitom groblju.

Župnik Klečina sa skupinom vjernika na Šobića glavici, ostacima nekadašnjeg preoranog katoličkog groblja u Drvaru

Župnik Klečina sa skupinom vjernika na Šobića glavici, ostacima nekadašnjeg preoranog katoličkog groblja u Drvaru

Spomen na vjerne mrtve tj. Dušni dan katolički su vjernici u Drvaru obilježili kako i priliči – molitveno, pohađanjem grobova i paljenjem svijeća za preminule. Molitve odrješenja za pokojne moljene su na katoličkom groblju na Trninić brijegu, kao i kod devastiranih nadgrobnih spomenika na Šobića glavici, a potom je u privremenom bogoslužnom prostoru slavljena sv. misa za sve pokojne.

Što su komunisti započeli ovi nastavljaju

Javnosti je poznato da katolički vjernici u Drvaru nemaju svoju vlastitu crkvu, nego da već 22 godine bogoslužje obavljaju u preuređenim prostorijama nekadašnjeg društvenog doma Partizan. Isto toliko godina traju nastojanja drvarskih katolika, ali i političke opstrukcije općinskih vlasti, da se dobije komad zemlje na kojem bi bila podignuta katolička župna crkva. U Drvaru je, naime, do 1949. postojala katolička crkva koja je te godine srušena i uklonjena naredbom tadašnjih komunističkih vlasti.

Nemaju prava na ukop

No, manje je poznato da se katolicima u Drvaru već desetljećima niječe i pravo na ukop na vlastitom groblju. Naime, drvarski su se katolici krajem 19. i početkom 20. st. ukapali, zajedno s pravoslavcima, na gradskom Šobića groblju. O tome i danas svjedoči nekolicina očuvanih katoličkih nadgrobnih spomenika na tome groblju.

Potom su se katolici počeli odvojeno pokapati na novoj lokaciji, blizu pogona Celuloze, no 1960-ih, zbog proširenja Celuloze, katoličko je groblje preorano, a dio nadgrobnih spomenika prenesen je na Šobića glavicu, blizu Šobića groblja. Tamo je i danas vidljiva nekolicina devastiranih nadgrobnih spomenika koji povaljani leže na zemlji.

Potreba obnavljanja groblja

Naseljavanjem katolika u Drvar i obnovom župe 1995., ukazuje se potreba za grobljem na kojem bi se pokapali katolički vjernici. Tadašnje Povjerenstvo Vlade HRHB za Drvar dodjeljuje privatni komad zemlje na Trninić brijegu za otvaranje katoličkog groblja i započinje se s ukopima preminulih. No, povratkom domaćeg srpskog stanovništva u Drvar, utvrđeno je da je taj komad zemlje u privatnom, a ne općinskom vlasništvu, i otada groblje, praktički, više nije u funkciji.

Budući da općinske vlasti nikada nisu dale komad zemlje za katoličko groblje, drvarski katolici svoje pokojne već 15-ak godina više ne pokapaju u Drvaru, nego ih odvoze u druga mjesta, najčešće u mjesta rođenja.

Katoličko groblje u Drvaru na tuđoj zemlji (Trninić brijeg)

Nastavak političkih opstrukcija

Nedavno su drvarski župnik, a potom i banjolučki biskup Franjo Komarica, uputili dopis načelniku općine Drvar Goranu Broćeti i predsjedniku Vlade Hercebosanske županije Ivanu Joziću, u kojem ih mole da se očituju o dodjeli zemljišta za izgradnju katoličke crkve u Drvaru.

Naime, početkom srpnja Općinsko vijeće Drvar donijelo je odluku kojom obvezuju načelnika općine da u roku 60 dana ponudi župi Drvar tri prikladne lokacije za izgradnju katoličke crkve.

Budući da je od donošenja te odluke prošlo već četiri mjeseca, a ni Općina ni Županija se nisu oglasile po tom pitanju, katolici u Drvaru s pravom tvrde da se nastavljaju političke opstrukcije, te sumnjaju da su po tko zna koji put žrtvom političke trgovine SNSD-ovih općinskih vlasti u Drvaru i županijskih vlasti HDZ BIH u Livnu.

I dok drvarske srpske političke stranke, pitanje izgradnje katoličke crkve u Drvaru, pred domaćim srpskim stanovništvom prikazuju kao čin izdaje nacionalnih interesa, i kao pitanje „biti ili ne biti“, odnosno propasti Drvara, hrvatski obnašatelji vlasti – na svim razinama u BiH, od općinskih, preko županijskih do federalnih i državnih – glede izgradnje katoličke crkve u Drvaru ponašaju se totalno „nemoćno“ ili nezainteresirano.

Za koga se zauzimaju politički predstavnici?

Hrvati katolici Drvara s pravom se pitaju, kako je moguće da se takva hrvatska vlast u BiH, kako za sebe tvrdi, bori za konstitutivnost i jednakopravnost hrvatskog naroda – npr. u Republici Srpskoj – a nisu u stanju izboriti se za konstitutivnost i jednakopravnost toga naroda u Federaciji BiH, u jednoj „većinski hrvatskoj“ županiji kao što je HBŽ, gdje se tom istom narodu, u gradu Drvaru već 22 godine uskraćuje jedno od temeljnih ljudskih prava, pravo na slobodu vjere – pravo ići u svoju vlastitu crkvu i pravo biti pokopan na svom vlastitom groblje.

Nažalost, po ovome je Drvar rijedak i jedinstven slučaj, ne samo u državi BiH, nego možda i u cijeloj Europi.

Davor Klečina/ KT