Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Iako je Black Friday već iza nas, hrvatski je premijer početkom prošloga tjedna krenuo u veliki šoping po Francuskoj i Njemačkoj. Dobro je to došlo hrvatskom predsjedniku koji je, putujući (malo) po Hrvatskoj, komentirao europsku turneju Andreja Plenkovića tijekom koje je za haubice, korvete, tenkove, raketne sustave… potrošio oko dvije milijarde eura. Da i ne spominjemo one francuske borbene zrakoplove koji su, iako u second hand inačici, koštali 1,1 milijardu.

Pet znakovitih godina

Tako je u Novoj Gradišci, mimo svoga običaja, Zoran Milanović nahvalio to što je njegov nekadašnji prijatelj iz zajedničkih diplomatskih početaka pazario na Zapadu ne žaleći eura. Jer, takva su vremena. Ali je i dodao: „Sva ta oprema, čija kupovina će biti danas potpisana, doći će u Hrvatsku i stajati na raspolaganju i u funkciji obrane zemlje za jedno pet godina, neće prije. U pet godina završe se dva svjetska rata.“  

Svome je vrhovnom zapovjedniku s „lica mjesta“ iz Berlina, toga prošloga tjedna hrvatskoga velikog trgovišta, odgovorio pak ministar obrane tvrdeći kako će njemački tenkovi doći i prije negoli prođe pet godina. „… Ali situacija je takva; Dvadeset godina se čekalo s modernizacijom vojske i ako želite kupiti vrhunsku opremu, ako želite kupiti najbolje što postoji na tržištu, mora se nažalost čekati. Nije to samo za hrvatske potrebe, tako je za sve potrebe. Čak će i Njemačka čekati da kupi novo oružje“, pojasnio je aktualno pazarenje Ivan Anušić.

Ipak, rečenih Zokijevih pet godina iznenada je dobilo na aktualnosti, ali i znakovitosti, nakon što se nedavni – sredinom studenoga – Milanovićev budimpeštanski sugovornik Viktor Orban oglasio na Facebooku procjenjujući kako se tamni oblaci nadvijaju nad europskim nebom. „Bruxelles se priprema za rat s Rusijom i već ima određeni nadnevak za početak – 2030. Službeni cilj je da Unija bude spremna za rat do 2030. kada je ciljni nadnevak ubrzana procesa učlanjenja Ukrajine u EU. A kako temeljni sporazum Unije navodi da „u slučaju oružanog napada na teritorij jedne od država članica, druge su države članice obvezne toj državi pružiti svu pomoć koja im je na raspolaganju. Dakle, prijam Ukrajine u Uniju dok je u ratu, rezultirao bi trenutnim ulaskom u rat“, pogledao je u kristalnu kuglu mađarski premijer.

Geopolitički potres

Nešto, međutim, ranije, u petak (crni?), 4. prosinca Bijela kuća objavila je novu Nacionalnu strategiju sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država, koju je, dakako, potpisao Donald Trump i na čije je 33 stranice prepoznatljiv njegov rukopis. Riječ je, prema općoj procjeni, o značajnu preoblikovanju američke vanjske politike, s apsolutnim fokusom na nekadašnji predizborni slogan američkoga predsjednika America first, doktrinu, dakle,  neintervencionizma i davanje prioriteta domaćoj sigurnosti umjesto uloge svjetskog policajca u globalnom „širenju demokracije“. U što, u kontekstu evo i aktualnih događaja u Venezueli i – pitanje je dana – Kolumbiji, nije baš lako vjerovati.

Kako bilo, 33, u biti Trumpove, stranice mnogi su krstili geopolitičkim potresom. Pa, iako je epicentar u Washingtonu, snažno se podrhtavanje osjetilo u cijeloj Europi. Kako i ne bi kada su joj najavljeni crni dani. Američka administracija okrivljuje Europsku uniju i migracije za, kako tvrde, neposredan i potpuni kulturni raspad Europe. Navodi se još i kako Europa ima gospodarskih problema, ali se ističe da njih „zasjenjuje prava i znatno ozbiljnija mogućnost brisanja civilizacije“ u idućih 20 godina. „…Veći problemi s kojima se Europa suočava uključuju aktivnosti Europske unije i drugih transnacionalnih tijela koje potkopavaju političke slobode i suverenitet, migracijske politike koje transformiraju kontinent i stvaraju sukobe, cenzuru slobodnog govora i suzbijanje političke oporbe, urušavanje stope nataliteta te gubitak nacionalnih identiteta i samopouzdanja“, navodi se u dokumentu.

Iako zatečeni oštrinom, europski čelnici, čim su se malo pribrali, ocijenili su ovu washingtonsku lekciju ekstremno desničarskom. Štoviše, šef njemačke diplomacije Johann Wadephul uzvratio je onako baš trumpovski, zagalamivši kako Njemačka ne treba američke savjete o slobodi govora.

Civilizacijsko istrjebljenje

Brojni pak europski analitičari upozoravaju kako washingtonski, više-manje, befel podržava ruske saveznike u Europi i naglašava kraj transatlantskog partnerstva temeljenog na liberalnim vrijednostima. Manje se, međutim, polemizira s američkim upozorenjem da će, zbog masovne migracije i pada nataliteta, članice NATO-a idućih desetljeća postati pretežito neeuropske. Što se stavlja u kontekst s otprije znanom teorijom o „velikoj zamjeni“, slijedom koje se predviđa kako Europa neće biti prepoznatljiva za 20 godina ili manje. Čak se govorilo i o – „civilizacijskom istrjebljenju“…

A, onda je – u Bosni bi (neki…) kazali k'o biber po pilavu – došao Politicov izbor 28 najmoćnijih ljudi u europskoj politici, na komu je uvjerljivo prvi Trump (?!) kojega taj bruxelleski portal krsti „transatlantskim udarnim valom“. Tumačeći ovaj presedan, izbor, naime, stranca najmoćnijim Europljaninom, portal navodi kako je taj (iznenadni) laureat gdjekad europski partner, ponekad prijetnja – a(li) uvijek sila koja preoblikuje pod svojim uvjetima. Partner čiji, naime, impulsi preko noći mogu preokrenuti Stari kontinent.

„…Trumpova sjenka toliko se nadvija nad europskim prijestolnicama da su njegove odluke – ili izljevi bijesa, preoblikovali sve – od proračuna za obranu i trgovinske politike, do domaće politike“, obrazlaže Politico odluku zašto je Amerikanca imenovao najmoćnijim Europljaninom ispred: danske premijerke Mette Frederiksen,njemačkog kancelara Friedricha Merza i francuske desničarke Marine Le Pen. A blizu je postolja, na visokome petom mjestu, Vladimir Putin. Solidan 12. je Orban, u sredini ljestvice, 14. je Volodimir Zelenski, dok je tek 19. francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Trumpu i „Zlatna lopta“

Zanimljivo, na posljednjem, 28. mjestu je predsjednik FIFA-e Gianni Infantino protiv kojega je skupina za ljudska prava FairSquare podnijela prijavu Etičkom odboru FIFA-e zbog neprofesionalna ponašanja. Zbog zapravo njegova odnosa prema američkom predsjedniku na ždrijebu za Svjetsko prvenstvo u nogometu komu je SAD, uz Kanadu i Meksiko, domaćin. Glavna stavka u prijavi Infantina je oduševljena pohvala Trumpu, kao i činjenica da je FIFA prvi put u povijesti dodijelila nagradu za mir. Trumpu, jasno! Što je malo kasnije ovjekovječeno fotomontažom na kojoj prvi čovjek FIFA-e uručuje (i) Zlatnu loptu američkome predsjedniku.

Hoće li FairSquare podnijeti – i komu? – prijavu i protiv Politica koji je, vidjeli smo, stožernika iz Bijele kuće stavio ispred svih Europljana? Vidjet ćemo…

U biti, treba još (malo) pričekati budući da je taj portal prošloga tjedna objavio i intervju sa (svojim) šampionom u komu on, sve u svemu, utvrđuje gradivo iz sad već glasovite Nacionalne strategije, ističući kako europski političari – kada je riječ o „slučaju Ukrajina“ – previše pričaju, a malo rade. A, veli, rat se samo nastavlja i nastavlja. Žurno mu se, međutim, suprotstavio London. Glasnogovornik britanskog premijera Keira Satrmera naveo je kako su se brojne europske države uključile u Koaliciju voljnih te odbacio Trumpovu tezu o propadajućem kontinentu vođenim slabim ljudima.

Nije se, dakako, Trump na ovo obazirao, ali je zato sa Satrmerovim kabinetom neizravno polemizirao s Royal United Services Instituteom čiji su stručnjaci u prošlu srijedu upozorili kako britanske oružane snage nemaju kapacitete za dugotrajni sukob. Prema njihovim analizama, trenutni sustav logistike, opskrbe, medicinske potpore i pričuvnog kadra dovoljan je tek za nekoliko tjedana intenzivna ratovanja. Naglašava se i da u britanskom sustavu nedostaje dubine, druge i treće postrojbe ljudstva i opreme koji bi mogli nadoknaditi velike gubitke i omogućiti nastavak borbe. Nedostatak strjeljiva, oklopnih vozila i protuzračne obrane dodatno povećava ranjivost, a stvarna brojka vojnika sposobnih za brzu i organiziranu mobilizaciju znatno je manja od službeno prikazanih.

Fajrunt…

Rečeni je institut vjerojatno puno zadovoljniji Poljskom čija je Vlada odobrila nacrt proračuna za sljedeću godinu, kojim se izdatci za obranu povećavaju na 4,8%, što je znatno više od gotovo svih ostalih članica NATO-a te vrlo blizu onih 5% koliko im je Trump zadao još na početku aktualnoga mandata. Uz to, početkom prosinca poljski je ministar obrane Wladislaw Kosiniak - Kamysz predstavio program osmišljen da poveća otpornost civila i do 2027. obuči 400 000 poljskih građana. „Živimo u najopasnijim vremenima od kraja Drugog svjetskog rata“, obrazložio je ovu mobilizaciju poljski ministar.

A, kako medijima (valjda…) nije dovoljno katastrofičnih procjena, ovih su nas dana novine (i portali) dodatno plašili naslovom: NASA uzbunila svijet – Sunce je već krenulo prema gašenju… i kako, po ustaljenoj navici, većina čita samo naslove prodaja antidepresiva doživljava novu renesansu. No, oni koji su (ipak…) pročitali tekst, vidjeli su kako će Sunce uistinu doživjeti energetski kolaps, ali za otprilike pet milijardi godina.

Fali još samo da televizija reprizira stari i genijalni film Aleksandra Petrovića iz (revolucionarne…) 1968. Bit će skoro propast svijeta u kome se nekoliko puta čuje pjesma:

Bit će skoro propast svijeta,

Nek' propadne nije šteta…