Kamo vode "umjetnički performansi" nad kršćanskim svetinjama?


Luksemburška "konceptualna umjetnica" Deborah de Robertis uhićena je početkom rujna nakon što je gola pozirala u Špilji ukazanja u Lourdesu. Taj događaj nije velika novost u "kolijevci demokracije", nego je nažalost postalo "normalno"...

U katoličkom svetištu Lourdes "umjetnica" Deborah de Robertis iznenadila je vjernike i osiguranje kada je s dekom, kojom je pokrila samo leđa, potpuno gola stala ispred pećine, odnosno ispod kipa Blažene Djevice Marije.

Kako bi šok bio veći neugodni događaj odvijao se tijekom euharistijske procesije, a iz svetišta su reagirali izjavom u kojoj su izrazili "žaljenje hodočasnicima koji su bili prisutni, posebice obiteljima s djecom".

Srećom, jedna prolaznica i zaštitar brzo su reagirali te su je pokrili, a egzibicionistica se nije opirala privođenju.

Tridesetčetverogodišnjoj "konceptualnoj umjetnici" ovakvi performansi nisu strani, budući da se do sada dva puta okušala u sličnoj "umjetnosti", a u oba slučaja vizualne žrtve "konceptualne umjetnosti" bili su posjetitelji francuskog Muzeja d’Orsay. Tada se čak i opirala privođenju, te je osuđena zbog toga što je ugrizla jednog čuvara.

Ovo je samo još jedan primjer u nizu provokacija agresivne manjine naspram, uvjetno rečeno, kršćanske većine i to u jednom od najvećih katoličkih hodočasničkih mjesta na svijetu.

Ne ulazeći u smisao poruke koju je htjela poslati, jer to vjerojatno ni samoj "umjetnici" nije jasno, ograničit ćemo se na značenje dva pojma koji se u ovoj priči spominju, a to su "konceptualna umjetnost" i "sloboda".

Što je konceptualna umjetnost?

Budući da relativno normalni ljudi nikada u javnosti ne skidaju svoju odjeću sa sebe kontaktirali smo portal enciklopedija.hr kako bismo još jednom ispitali što znači konceptualna umjetnost.

Prema engleskom conceptual, to jest latinskom conceptualis od conceptus što predstavlja zamisao ili pojam, je smjer u suvremenoj likovnoj umjetnosti koji se razvio početkom 1960-ih i trajao do kraja 1970-ih.

Konceptualni autori težili su ispitivanju naravi umjetničkoga rada; polazeći od shvaćanja da se rezultati postižu osobnim, jednostavnim stajalištem koje teži demistifikaciji umjetnosti, pomiču zanimanje s materijaliziranoga umjetničkog predmeta (slikarstva i kiparstva) na zamisli i sadržaje koji djelu prethode ili su njegov sastavni dio. Rabe netradicionalne umjetničke materijale, dokidaju granice između teorije i umjetničke prakse (otuda i naziv "nova umjetnička praksa"), a posebno su zaslužni za promicanje fotografije, filma, videa ili ljudskoga tijela kao ravnopravnih umjetničkih medija. Konceptualni umjetnici su izvodili akcije i intervencije na otvorenim prostorima naglašavajući socijalno-političku orijentaciju.

Razuzdana sloboda

Jasno je kako se ovakvi umjetnici pozivaju na slobodu koja je stanje svijesti u kojemu subjekt (jedinka ili društvena skupina) zadržava mogućnost djelovanja neovisno o svakoj nuždi, unutrašnjoj (npr. moralne norme) ili vanjskoj (npr. društveni zakoni). Ipak, sloboda nije samo puka želja ili samovolja čovjeka već je usko vezana za njegovo postojanje u vremenu i prostoru. Čak i suvremeno shvaćanje slobode, posebice u liberalističkim i neoliberalističkim konceptima, polazi od potpune i bezuvjetne slobode pojedinca, što istodobno podrazumijeva njegovu potpunu odgovornost za učinjeno pred zakonom.

Na kraju se može reći samo "O tempora o mores" - čudnih li vremena, čudnih li običaja, a još čudnije umjetničke slobode.

Potičemo "hrabre" i "progresivne" "umjetnike" da probaju napraviti nešto slično u bogomoljama manjinskih zajednica, ili u zemljama koje nisu u sastavu Europske unije... i sve će im se samo kazati.

KT