Korupcija i (ne)vjera

Katolici, zrcalo preda se!


Sveta je Stolica godinama sondirala teren za odlučnu bitku protiv korupcije, a programskim se manifestom drži knjiga Korozia koju je napisao kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson. A u čijem predgovoru papa Franjo naglašava kako je korupcija rak koji treba iskorijeniti.

Papa Franjo: „Kršćanin koji dopusti da u nj uđe korupcija – nije kršćanin – smrdi!“

Papa Franjo: „Kršćanin koji dopusti da u nj uđe korupcija – nije kršćanin – smrdi!“

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

  Usred korupcionaške afere Janaf koja, sad već, tjednima – uz, dakako, COVID-19 – potresa Hrvatsku i koja je snažno, gotovo do nepomirljivosti, konfrontirala premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića, lome se koplja i oko toga treba li formirati saborsko povjerenstvo koje bi se bavilo ovim skandalom... Teško je, doduše, kazati bez presedana, ali svakako zapanjujućim!

Ako ne samo zbog milijuna kuna državnoga novca kojim su muljali (državni) dužnosnici različitih – HNS, HDZ, SDP... – političkih opcija, a onda sigurno zbog činjenice da je jedan od glavnih aktera direktor Janafa Dragan Kovačević, vjerojatno zahvaljujući tim mutnim poslovima, kupio monumentalnu grobnicu na zagrebačkom groblju Mirogoj. U Aleji zaslužnih građana! Kada je Kovačević odlučio osigurati si grobno mjesto u blizini hrvatskih velikana, grobnicu je platio oko 250 000 kuna, a u trenutku izbijanja afere vrijedila je dvostruko više. U najmanju ruku... Uz to, „zaslužni je građanin“ namakao i sedam stanova – tri je prijavio na svojoj imovinskoj kartici, a četiri su, nakon izbijanja afere, otkrili mediji.

Orbanizacija Hrvatske?!

Ideja o saborskom povjerenstvu rodila se u hrvatskoj oporbi, a rodonačelnici tvrde kako bi se aktualnom aferom bavili samo iz svoga kuta, bez dupliranja s pravosuđem koje je, uostalom, brojnim uhićenjima već započelo svoju bitku. No, vladajuća HDZ-ova koalicija ima 76 saborskih ruku što im jamči kako od povjerenstva neće biti ništa.

A slijedom ove političke utakmice, politički analitičar i dugogodišnji dopisnik iz Pariza Mirko Galić podsjetio je kako u Francuskoj postoji Sud Republike na kojemu političari sude drugim političarima, uz pomoć sudskih profesionalaca. A Francuska je zemlja koja se ubraja među uzore i izvore demokratskog uređenja, a, eto, veli Galić, nema kompleksa da u krajnjim situacijama postupi ovako. Hrvatska bjelodano ima, iako je glede korupcije otkucalo 12 sati. Odavno... Konačno, kakva je situacija, ilustrira i to što neki mediji koji bi, inače, svećenike najradije zaključali u sakristiju, procjenjuju kako je došlo vrijeme da se u borbu protiv korupcije uključe i Crkva i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Sabor se, jasno, podrazumijeva.

No, Hrvatska bi se, zapravo, mogla približiti Mađarskoj čiji su saborski zastupnici prije desetak dana izabrali Zsolta Andraša Vargu za novog predsjednika Vrhovnog suda. Mađarski su se senatori odlučili za toga kandidata usprkos mišljenju struke. Naime, Nacionalno vijeće sudaca odbilo je Varginu nominaciju za tu ključnu državnu funkciju zbog zabrinutosti glede utjecaja na neovisnost suda, a sve zbog minulog rada njihova kolege. On je posljednjih devet godina obnašao dužnost zamjenika državnog tužitelja Petera Polta koji se godinama nalazi na meti kritičara, čak i u Europskoj uniji, zbog ignoriranja poziva na istragu korupcije među političarima i poslovnim ljudima iz kruga Viktora Orbana.Kao što se zna,mađarski je premijer u stalnom sukobu s EU-om zbog koraka kojima se potkopava demokracija u toj zemlji, a u rujnu Europska komisija objavila je vrlo kritično izvješće o Mađarskoj, posebice glede vladavine prava i pravosuđa.

 Vatikanski uzor

Ako se, međutim, Hrvatska ne želi ugledati na Francusku, ima, kao zemlja s blizu 87% deklariranih katolika, bliži uzor – Vatikan. Naime, u kolovozu 2017. Sveta Stolica objavila je završni dokument Međunarodne debate o korupciji, održane sredinom lipnja, te o zadatcima Međunarodnoga savjetovanja Vijeća o pravdi, korupciji i organiziranom zločinu. Još i prije toga naglašeno je kako se Vijeće neće svesti na pobožne ekshortacije jer su nužne konkretne geste – a ne, dakle, samo preporuke.

U Vijeću su, inače, predstavnici Katoličke Crkve te sudci, tužitelji, udruge i žrtve zločina, a zadaća toga tijela je "definirati ulogu Crkve i laikata protiv korupcije, mafije i organiziranog kriminala". A Crkva za ovakav potez ima neupitan kredibilitet, prije svega u osobi Svetoga Oca koji je o korupciji pisao još 1991. „Grijeh se oprašta, ali korupcija se ne može oprostiti. Ona mora biti izliječena“, glavna je poruka djela Korupcija – Zlo našeg vremena Jorgea Maria Bergoglia, koju je u potkraj svibnja 2013. u hrvatskom prijevodu objavila splitska nakladnička kuća Verbum.

Tadašnjega je nadbiskupa Buenos Airesa, uz ino, nadahnuo „slučaj Catamarca“. Naime, u San Fernandu 1990. ubijena je tinejdžerica Maria Soledad Morales, a uskoro je otkriveno kako su vlasti i policija pokušale zataškati slučaj jer su njezini ubojice bili sinovi lokalnih moćnika. U takvome ozračju argentinski je biskup komparirao grijeh (kao takav) i korupciju. „U temelju svakog koruptivnog ponašanja postoji zamor transcendencije – pred Bogom koji se ne umara opraštati, korumpiran se čovjek uzdiže kao samodostatan u izražavanju svojega spasenja – umara se od traženja oprosta. Ne treba brkati grijeh s korupcijom. Grijeh, napose, ako se ponavlja, vodi ka korupciji, ali ne kvantitativno (toliki grijesi uzrokuju korumpirana čovjeka), već kvalitativno zbog stvaranja navika koje pogoršavaju i ograničavaju sposobnosti za ljubav, povlačeći sve više smjeranje srca prema obzorima više bliskim njegovoj eminenciji, njegovu egoizmu“, napisao je Bergoglio naglašavajući kako korumpirani čovjek nastoji sebe prikazati i afirmirati kao nešto društveno prihvatljivo, pri čemu uopće nije svjestan svoje amoralnosti. Zato, valjda, gore rečeni Kovačević i vjeruje kako mu je mjesto u Aleji zaslužnih građana…

Grješnik da, korumpiran ne!

Slijedom čega se vraćamo temeljnoj ideji nadbiskupove knjige. „Korumpirana čovjeka prije nego što mu se ta amoralnost oprosti, treba izliječiti jer on je prešao put od stida koji mu osigurava kontakt s istinom o njegovu biću do stanja 'stidljive besramnosti'“, drži Bergoglio naglašavajući kako će biti jako dobro za sve nas ponoviti jedni drugima: „Grješnik da, korumpiran ne!“ i kazati to sa strahom kako ne bismo stanje korupcije prihvatili kao još jedan grijeh.

Sveta je Stolica zapravo godinama sondirala teren za odlučnu bitku protiv korupcije, a programskim se manifestom drži knjiga Korozia koju je napisao kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson, a u čijem predgovoru papa Franjo naglašava kako je korupcija rak koji treba iskorijeniti. Štoviše – u dijalektu Spuzza. Corruzione spuzza, Sveti je Otac odrješit: „Kršćanin koji dopusti da u nj uđe korupcija – nije kršćanin – smrdi!“

A, evo, ove smo godine svjedočili kako je Franjo prešao s riječi (knjiga) na djela. Dapače, dugogodišnji dopisnik hrvatskih medija iz Rima Silvije Tomašević nedavno je ustvrdio kako je aktualni Rimski biskup iz Kardinalskog zbora izbacio više kardinala nego što ih je iz tog tijela izbačeno u protekla dva stoljeća. Najveću je pozornost, dakako, izazvalo oduzimanje kardinalskih prava Angelu Becciuu potkraj rujna. A s njim su, uz ostale, pala i (još) dva biskupa povezana s istom aferom. Zapravo, na Papinu su se udaru našle sve osobe koje su imale sumnjive radnje s vatikanskim novcem. Štoviše, namjeravajući još od 2018. provesti reformu u upravljanju financijama, sklon je dikasterijima oduzeti lisnicu.

Sad već bivši kardinal Becci, čije je odreknuće Sveti Otac žurno prihvatio, bio je od 2011. do 2018. zamjenik državnog tajnika, koji je u biti ministar unutarnjih poslova odgovoran za financije. Poslije Pape i državnog tajnika to je treća po važnosti osoba u vatikanskoj hijerarhiji. U tijeku je istraga vatikanskog pravosuđa u kojoj umirovljeni kardinal nije istražen. No, u svezi s tim, Becciu je nekoliko puta javno branio londonsku „operaciju“ nekretninama. Riječ je ponajprije o oko 300 milijuna eura koji su bili uloženi u kupnju goleme zgrade u središtu Londona. Ex-kardinal je na konferenciji za novinstvo dan nakon što ga je Franjo ražalovao, tvrdio kako novac uložen u rečenu nekretninu nije bio uzet iz fonda Petrova novčića.

Ni Papin račun nije siguran

Zanimljivo je, međutim, da je Becciu poslao i 100 000 eura zadruzi za pomoć izbjeglicama Spes kojom rukovodi njegov brat Tonino Becciu na Sardiniji, a taj je novac potjecao baš iz fonda Petrov novčić. Pravdajući taj svoj kontroverzni potez, kazao je kako nikada nije pomogao nikomu na Sardiniji, iako je s toga otoka pa je odlučio pomoći udruzi što se bavi karitativnom djelatnošću.

„Ne vidim ništa loše u tome. Pa Petrov novčić treba biti potrošen za pomoć onima koji su u potrebi“, tumačio je Becciu do kojega nikako nije dopiralo da je pomogao članu svoje obitelji!

A koliko je situacija s financijama ozbiljna, svjedoči list la Repubblica koji je objavio da je u malverzacijama Vatikan oštećen za 454 milijuna eura te kako je čak i s Papina posebnog računa nestalo 20 milijuna funti.

U kontekstu priče o korupciji, korisno je spomenuti mišljenje Petera Kuzmiča koji je nedavno za Večernji list govorio na temu „Vjera i Hrvati“, a slijedom istraživanja koje pokazuje kako religioznost pada u čak 43 zemlje Zapada. „…Možemo reći da je na djelu religioznost bez duhovnosti. Jer kako bismo drugačije objasnili da smo visoko religiozna zemlja prema svim statistikama, a istodobno imamo i tako visok postotak nemorala i korupcije. To onda nije religioznost, već nekakav kolektivistički identitet“, drži taj hrvatski teolog.

Ili, parafrazirajmo na kraju Svetog Oca, tu nešto „smrdi“.