Mystici Corporis Christi

O Glavi i udovima Crkve


Enciklika Mystici Corporis Christi pape Pija XII. (1939. – 1958.) koju je objelodanio 29. lipnja, na blagdan svetih apostola Petra i Pavla, prije 75 godina u Rimu, iznosi nauk o mističnom Tijelu Kristovu – Crkvi.

Piše: Tina Matić

Enciklika, pisana na latinskom jeziku, Mystici Corporis Christi ili u prijevodu O mističnom Tijelu Kristovu četvrta je po redu koju je pisao papa Pio XII. i objelodanio za vrijeme pete godine svoga pontifikata. Objavljena je upravo tijekom grozota Drugog svjetskog rata kada je Sveti Otac htio vjernicima dokumentom predstaviti poticaje koji bi im donijeli obilnije plodove u tadašnjim neprilikama.

Upućena je „časnoj braći patrijarsima, primasima, nadbiskupima, biskupima i drugim mjesnim ordinarijima koji su u miru i zajednici s Apostolskom Stolicom“.

Po svojoj strukturi, ovaj dokument je izrazito složen. Osim velikih poglavlja sadrži manje podnaslove i kroz čitavo djelo 112 paragrafa.

Papa je encikliku započeo Uvodom, zatim slijede četiri velika poglavlja: Crkva je mistično Tijelo Kristovo s tri velika naslova i 25 manjih, Sjedinjenje vjernika u Kristu i s Kristom u njegovu mističnom tijelu koje sadrži sedam manjih naslova. Treće veliko poglavlje ili Pastirske opomene i poticaji satkano je od 13 manjih naslova, a posljednja velika cjelina – Zagovor Majke Božje nema podnaslove nego nekolicinu paragrafa.

Osnivač, Glava, Uzdržavatelj, Spasitelj
Svim vjernicima je poznata usporedba Crkve s tijelom gdje je Krist glava, a vjernici udovi. Sveti Otac je kroz retke ovoga dokumenta kazao kako se o „mističnom tijelu“ mnogo pisalo i govorilo, ali kako su se s tim uvukla mnoga netočna i kriva mišljenja, napose lažni misticizam.

„Da se pak definira i prikaže ovu pravu Kristovu Crkvu – koja je sveta, katolička, apostolska, Rimska Crkva – nema ničega odličnijega, ničega izvrsnijega, a niti ičega većma božanskoga od onoga izraza, kojim se Crkva naziva 'mističnim Tijelom Isusa Krista'.Ovakvo izražavanje proistječe i kao cvijet izbija iz mnogih mjesta Svetoga pisma, a nalazi se i u spisima Svetih Otaca”, napisao je Pio XII.

Ipak, istaknuo je kako se Crkva mora nazivati tijelom najviše zbog toga što je sastavljena od dijelova koji su međusobno ispravno i skladno svrstani te raspoređeni i kao takvi se dopunjuju. Neki od udova toga tijela su dostojni udivljenja – oni koji u zajednici žive časno i gotovo uvijek zauzimaju i skromno mjesto.

U enciklici važno je mjesto pridano sakramentima – neprekidnim stubama milosti kojima se udovi Crkve uzdržavaju još od kolijevke i uzdržavat će se do posljednjeg daha. Rečeno je i kako je Duh Sveti duša mističnog Tijela – nevidljiv uzrok povezanosti svih dijelova međusobno.

Papa Pijo XII. napomenuo je da je Krist Osnivač, Glava, Uzdržavatelj i Spasitelj Tijela. On kao Glava Crkve ima najsavršeniju ljudsku narav, posjeduje puninu vrhunaravnih darova, daje Tijelu vrhunaravni život, ispunja Crkvu svojom moći i snagom, prosvjetljuje i posvećuje Crkvu i vjernike.

Neka svatko čuje
Sveti Otac je iskoristio priliku i ovom porukom koja „kruži po svijetu“ poslao misli opomene i poticaja. Upozorio je na zablude na polju duhovnosti, na krivi misticizam, opasni kvijetizam, zablude o ispovijedi i molitvi.

Potaknuo je ljude da ljube Crkvu, da u njoj gledaju samog Krista, da se ugledaju u Njegovu ljubav prema Crkvi.

Poručio je vjernicima da rade mnogo po uzoru na Spasitelja, da mole za Crkvu i one koji su izvan nje kao što je to Spasitelj činio, potaknuo ih je i na molitvu za vladare i upravljače naroda. Na kraju ih je pozvao da prikazuju svoje trpljenje za mistično Tijelo Kristovo – Crkvu.

Što je enciklika?

Enciklika je crkveni dokument putem kojeg pape dijele nešto što smatraju važnim za dobrobit ljudi. Ona ima najveću snagu i obavezujući karakter. Predstavlja tekst koji „kruži“ po svijetu i ljudima nosi bitnu poruku – ovo značenje je sadržao i u samom nazivu dokumenta koji potječe od grčke riječi enkyklos što znači „ići u krug“.