Vatikanska (tajna) diplomacija i rusko-ukrajinski rat

Papi nije do Crvenkapice


Papa je govoreći o svojim razgovorima s Orbanom i mitropolitom Hilarionom, novinarima na povratku iz Budimpešte kazao kako sigurno nisu razgovarali o Crvenkapici. Dojam je, međutim, kako trenutačno bajke najviše priča Zelenski. Zato se treba uzdati u činjenicu kako je (ipak) Vatikan, a ne Ukrajina, izmislio diplomaciju.

Susret u Vatikanu na dan ukazanja Gospe Fatimske

Susret u Vatikanu na dan ukazanja Gospe Fatimske

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Povratci Svetoga Oca s apostolskih putovanja, koja zbog njihove učestalosti sad već navješćuju kako bi i ovaj Rimski biskup, baš kao i Ivan Pavao II., mogao dobiti nadimak „Papa putnik“, znaju biti iznimno zanimljivi. Zbog, dakako, tradicionalnih tiskovnih konferencija u zrakoplovu, kada su, dojam je, novinari na svršetku putovanja prilično razigrani, a i njihov sugovornik, zbog još jednog uspješna pohoda, poslovično nadahnut. Tako je i povratak iz Mađarske krajem travnja obilježilo intrigantno pitanje novinarke agencije Giornalistica Italia i jednako takav Franjin odgovor.

Još nije vrijeme

„Mogu li budimpeštanski mitropolit Hilarion i mađarski premijer Viktor Orban nekako ubrzati mirovni proces u Ukrajini i također omogućiti susret Vas i Putina? Mogu li djelovati kao posrednici?“, pitan je Papa koji je odgovorio: „Možete zamisliti da na ovom susretu nismo razgovarali samo o Crvenkapici, razgovarali smo o svemu tome. O tomu govorimo jer je svima u interesu put do mira. Voljan sam, voljan sam učiniti sve što treba. Čak i sada misija je u tijeku, ali još nije javna, da vidimo… O tomu ću kad bude javna.“

Sredinom svibnja, kao, predmnijeva se, dio rečene misije, Volodimir Zelenski, na poprilično iznenađenje, pohodio je Vatikan i odmah potom obznanio kako bi njegov susret s Petrovim nasljednikom uistinu mogao utjecati na povijest. „Vjerujem da volja i čestitost Svetog Oca može približiti pravedni i iskreni mir“, kazao je ukrajinski predsjednik ne precizirajući, doduše, način na koji bi se do toga cilja moglo doći. Valjda se, kao što je to budimpeštanski hodočasnik naznačio u zrakoplovu, još nisu stekli uvjeti da se o tomu govori javno. Intrigantno je, međutim, i to što je u svojoj videoporuci, nakon što je napustio Vatikan, Papin gost obznanio i kako je svoga domaćina zamolio „da osudi ruske zločine u Ukrajini“, dometnuvši kako se „ne mogu izjednačavati žrtva i agresor“. Što, u biti, sugerira kako Kijev i dalje zamjera Svetoj Stolici (dosadašnju) neutralnost.

Jasno, Zelenski je (iznimno) zainteresirana strana u ovom slučaju te mu je vjerojatno teško dokučiti diplomatsku logiku koja uvijek u ratnim okolnostima nalaže pregovore s objema stranama involviranim u sukob. Svaki je rat – ipak! – završen za pregovaračkim stolom. To je, uostalom, logika koje se drži Papa. Mora se razgovarati i s Kijevom i s Moskvom. Slijedom čega ne treba gubiti iz vida kako je moguće da njegov nedavni gost u aktualnim okolnostima nije baš u situaciji dokraja realno procjenjivati trenutačnu situaciju. Osim posjeta Vatikanu, Zelenski je pohodio Rim, Pariz, Bon i London. I na svim je tim adresama tražio – i uglavnom dobio – oružje.

Tako, evo, ovaj rusko-ukrajinski rat definitivno postaje prvi u komu se javno govori o popisu želja jedne strane te potom javnom objavljivanju ispunjenja tih želja. Nesretna je okolnost, međutim, da se obično nakon toga dogode žestoki ruski napadi. Baš kao, evo, 17./18. svibnja zračni napad na Kijev i još neke ukrajinske gradove. Sveti je Otac već nekoliko puta upozoravao kako (više) gotovo nitko ne govori o miru. Već samo o naoružavanju – pobjedi i porazu… Nailazio je, nažalost, na gluhe uši.

Delikatnost Franjine pozicije

A na Franjinoj je crti – zanimljivo! – Noam Chomsky koji u posljednjem intervjuu za The New Statesman kaže kako Ukrajina nije slobodan igrač, već ovisi o onomu što Amerika odredi. „SAD opskrbljuje Kijev oružjem samo kako bi oslabio Rusiju. Za SAD je to pogodba. Za djelić svog kolosalnog vojnog proračuna, Washington je u stanju ozbiljno degradirati vojne snage svojega jedinog pravog vojnog protivnika“, drži taj (doduše) dugogodišnji kritičar američke vanjske politike.

Uz to, (navodna) lekcija Papi kako se ne mogu izjednačavati žrtva i agresor, u najmanju je ruku nediplomatična, što se – možda čak! – i ne očekuje od državnika (…) koji po Europi i Americi hoda (polu) vojnički odjeven. Ipak, ma što odjenuo, trebao bi se držati činjenica. Možda se, istina, iz današnje perspektive, nakon, dakle, 15 mjeseci rata, Zelenskom jedan od prvih Franjinih poteza čini deplasiranim. No, on je 25. veljače  pješice otišao u rusko Veleposlanstvo u Rimu kako bi ruski veleposlanik prenio njegovu poruku Vladimiru Putinu da prekine rat, čime je bjelodano detektirao tko drži prst na obaraču. Naišao je, međutim, na nerazumijevanje jer su neki mislili da je trebao u znak potpore otići u ukrajinsko Veleposlanstvo.

A delikatnost svoje situacije Papa je dodatno naglasio nakon što je 25. ožujka 2022. pokrenuo molitvenu inicijativu za posvećenje Rusije i Ukrajine Presvetom Srcu Marijinu. Koja ima osobitu težinu zato jer se odnosi na jedan od Gospinih zahtjeva u Fatimi, za koji ni sama Crkva nije sigurna je li u cijelosti ispunjen. Gospa je, naime, tražila izrijekom od ondašnjeg Pape da se Rusiju posveti njezinu Bezgrješnom Srcu 1917. kako bi se zaustavila krvoprolića koja će Rusija pokrenuti. Tu su formulaciju, primijetili su vatikanski kroničari, izbjegavali svi poglavari Katoličke Crkve umatajući Rusiju u posvetu cijelog svijeta. No, baš se Franjo odvažio na tu izravnu formu više od stoljeća nakon fatimskog nebeskog zahtjeva.

Tamne sjene s – istoka

Uz kazano, Zelenski je vjerojatno (već) zaboravio kako je Rimski biskup još u travnju prošle godine na Malti, doduše implicitno, prozvao „moćnika koji raspiruje sukobe iz nacionalističkih interesa“, u potpunosti pritom odbacujući Putinovo prekrštavanje rata u – specijalnu vojnu operaciju. „S istoka Europe, iz zemlje izlaska sunca, proširile su se tamne sjene rata. Mislili smo da su invazije drugih zemalja, divlje ulične borbe i atomske prijetnje mračna sjećanja na daleku prošlost“, povjerio je, gotovo rezignirano, malteškim dužnosnicima tijekom dvodnevnoga posjeta toj mediteranskoj zemlji.

A potpuno je skinuo diplomatske rukavice kada je u intervjuu Corriere Della Seri upozorio ruskog patrijarha Kirila kako „ne smije postati Putinov ministrant“. Na što je oštro reagirala Ruska Pravoslavna Crkva tvrdeći kako je žalosno da je Papa mjesec i pol nakon što je razgovarao s Kirilom (putem Zooma) nastupio takvim tonom. Slijedom čega treba se podsjetiti da je u travnju prošle godine Reuters izvijestio kako Vatikan razmatra produženje Papina putovanja u Libanon od 12. do 13. lipnja za jedan dan kako bi se mogao 14. lipnja sastati s Kirilom u Jeruzalemu. Ubrzo je pak Franjo objavio kako je taj plan obustavljen jer bi, kazao je, takav sastanak mogao izazvati veliku zbrku u ovom trenutku. Bio bi to tek njihov drugi susret. Prvi su se put sreli na Kubi 2016. i bio je to prvi susret između jednog pape i čelnika Ruske Pravoslavne Crkve od Velikog raskola 1054. Što – još jedanput! – jasno govori o delikatnosti pozicije i Svete Stolice i Pape.

Nakon čega se valja vratiti i u (još) aktualni posjet Zelenskog. U istome se tjednu Franjo sastao s ruskim veleposlanikom u Vatikanu Alesandrom Avdejevim, nakon čega je Il Messaggero izvijestio kako je (moguće) da je Papa ruskom diplomatu tom prigodom dao pismo za ruskog predsjednika.

Do mira (samo) – ratom…

Što zorno svjedoči kako Sveta Stolica i dalje stoji na tezi kako se do mira može doći pregovarajući s objema stranama. Moleći za mir praktički na tjednoj bazi, Papa ustrajava u svojoj želji biti posrednikom između Kijeva i Moskve – što do sada nije zbog niza, prije svega političkih, razloga operacionalizirano na terenu. A to, čini se, ukrajinskom neumornom skupljaču oružja odgovara. „Uz dužno poštovanje prema Njegovoj svetosti, ne trebaju nam posrednici, trebamo pravedan mir“, rekao je Zelenski u talijanskom talk showu nakon sastanka u Vatikanu, dodajući kako je rat u Ukrajini pa (onda) i mirovni plan mora biti ukrajinski.

A budući da je, primjerice, prije dva tjedna ponovio svoje staro obećanje kako će vratiti svaki dio teritorija – pa i Krim! – što ga je Rusija oduzela Ukrajini, čini se kako i dalje misli da se do mira može doći (samo) – ratom. U takvim okolnostima Sveti Otac, iako ima stalni poziv Kijeva, ne odlučuje se na pohod Ukrajini jer, kako je višekratno naglasio, u okviru mirovne misije namjerava posjetiti Moskvu.

I, ma koliko se najave ukrajinskog predsjednika o „oslobađanju (i) Krima“, u aktualnom trenutku kada ni Kijev nije siguran, doimaju kao Crvenkapica, jasno je kako Sveta Stolica i iznimno angažirani Papa, i dalje tražeći mir, neće pričati bajke, a još manje im vjerovati. Uostalom, kolokvijalno se veli kako je Vatikan izmislio diplomaciju, pa je onda realnije uzdati se u vatikansku (zasad tajnu) diplomatsku misiju koja je u tijeku, negoli u mogućnost kako će – pa makar i idućega ljeta – Zelenski ljetovati na Krimu.

I za kraj – malo simbolike: ukrajinski je gost Franji 13. svibnja darivao pancirku (s, doduše, likom Majke Božje), a domaćin svome gostu knjigu Enciklika o miru u Ukrajini.