Priredila: Josipa Prskalo, Katolički tjednik

Smrću Jorgea Maria Bergoglija Crkva ne gubi samo svog poglavara, nego jednog od najautentičnijih svjedoka evanđeoske blizine u suvremenoj povijesti. Njegovo učiteljstvo – izraženo, među ostalim, kroz enciklike, apostolske pobudnice i motu proprije – postaje štivom našega vremena.

Enciklike
Najprije ćemo se usredotočiti na njegove četiri enciklike.

Lumen fidei (29. lipnja 2013.) – Svjetlost vjere, naslov je prvog encikličnog pisma pape Franje. Upućena je biskupima, svećenicima, đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima. Podijeljena je na četiri poglavlja, a već ju je Benedikt XVI. bio gotovo dovršio. Prvom je nacrtu dokumenta Franjo dodao neke svoje doprinose. Svrha ove enciklike je vratiti vjeri obilježje svjetla koje joj je vlastito i koje je sposobno prosvijetliti cijeli ljudski život. „Tko vjeruje, vjeruje. Tko vjeruje, nije nikada sam jer vjera je dobro za sve ljude, ona je opće dobro koje pomaže razlikovati dobro od zla, te izgrađivati naša društva dajući nadu. To je srž enciklike Lumen fidei, srž vjere koja ne odvaja čovjeka od stvarnosti, nego mu pomaže shvatiti njezino najdublje značenje“, navodi se u dokumentu br. 39.

Laudato si' (24. svibnja 2015.) – Hvaljen budi, sljedeća je enciklika koja za temu ima brigu o zajedničkom domu. Odmah nakon pojavljivanja pobudila je silno zanimanje. U središte postavlja pitanje: kakav svijet želimo predati onima koji će doći poslije nas? Naziv je dobila po zazivu Sv. Franje – Hvaljen budi, Gospodine moj (Laudato si', mi' Signore), koji u Pjesmi stvorova podsjeća na činjenicu kako je zemlja naš zajednički dom te je poput sestre s kojom dijelimo postojanje i poput majke koja nas prima u svoje naručje. Papa je u njoj pozvao sve osluhnuti zlostavljanje i pljačkanje zemlje te na ekološko obraćenje. Doduše, priznaje kako se osjeća sve veća svijest i osjetljivost za okoliš, ali istodobno raste i zabrinutost za ono što se događa našem planetu te svima šalje poruku kako je čovječanstvo još uvijek sposobno za zajedničku suradnju pri izgradnji našega zajedničkog doma, jer još nije sve izgubljeno.

Fratelli tutti (3. listopada 2020.) – Svi [smo] braća, treća je enciklika pape Franje koja govori o bratstvu i socijalnom prijateljstvu. Naslov joj je također nadahnut riječima Sv. Franje koji piše: „Svi, braćo, gledajmo dobrog pastira koji podnese muku križa da spasi ovce svoje“ (Opomene, VI), a bratstvo, odnosno braća – osobito ona najmanja – bila je jedna od ključnih tema učiteljstva pape Franje od samog početka njegova pontifikata. Papa je braću prepoznao u onim „nevidljivim“ ljudima koje je zagrlio na otoku Lampedusi, u zatvorenicima, beskućnicima i svima onima koje je susretao i kojima je išao ususret za vrijeme svojega pontifikata. Braća su i mnogi drugi – vjernici s kojima se susreće, vjerski vođe (patrijarsi, imami i drugi). Enciklika govori o „otvorenom“ i „zatvorenom“ svijetu, o globalizaciji i pandemiji, o otvorenim i zatvorenim društvima, o izbjeglicama i ljudskim pravima, o općoj namjeni dobara i privatnom vlasništvu, o populizmu i liberalizmu, o političkoj ljubavi na djelu i socijalnom dijalogu koji vodi novoj kulturi, o ljubavi prema vlastitom narodu, o opraštanju i zaboravu – to je tek dio tema koje se obrađuju na temelju bogate tradicije socijalnoga nauka Crkve.

Dilexit nos (24. listopada 2024.) – On koji nas uzljubi, četvrta je i ujedno posljednja Papina enciklika. Dokument je to o pobožnosti Srcu Isusovu, koji donosi razmišljanja prethodnih tekstova Učiteljstva. Objavljena je u jednom od najdramatičnijih trenutaka za ljudski rod. Okrutni ratovi, društvene i ekonomske neravnoteže, neobuzdani konzumerizam i nove tehnologije koje bi mogle iskriviti samu čovjekovu bit, obilježavaju moderno doba, a Papa je kroz dokument tražio da se promijene pogled, perspektiva, ciljevi te da se popravi ono što je najvažnije i najpotrebnije: ljudsko srce.

Apostolske pobudnice
Kada je riječ pak o apostolskim pobudnicama, njih je papa Franjo u svom pontifikatu objavio sedam.

Evangelii Gaudium (24. studenog 2013.) – Radost Evanđelja, prva je među njima te ju se može promatrati kao magna chartu njegova pontifikata: Radosna vijest u vremenu bez radosti. U njoj već nalazimo sve glavne naglaske koji će obilježiti iduće desetljeće: poziv na pastoralno obraćenje, misijsku reformu struktura, odlučno odbacivanje duhovnog mondanizma (duh ovoga svijeta), te snažnu kritiku ekonomije isključivanja. Papa Franjo je napisao: „Više nego strah od pogrešaka, nadahnjuje nas strast za prenošenjem života drugima“, (br. 49). Ova rečenica sažima njegov pristup: Crkva koja ne djeluje iz straha, nego iz ljubavi, koja riskira kako bi svjedočila Isusa Krista.

Ujedno, pobudnica je izravni plod 13. redovite opće Biskupske sinode koja je na temu Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere održana u Vatikanu u listopadu 2012.

Amoris Laetitia (19. ožujka 2016.) – Radost ljubavi. Malo koja pobudnica izazvala je toliko rasprava i tumačenja kao ova. Papa se ovdje nije zadovoljavao ponavljanjem moralnih normi, nego je ušao u prostor ljudske krhkosti, pozvao na osobno razlučivanje i nije odustao od istine koja se ljubi, a ne nameće. U braku i obitelji Franjo je vidio mjesto gdje se svakodnevno utjelovljuje Božje milosrđe. Unatoč činjenici interpretacija o nejasnoći nauka, istaknuo je kako milost djeluje u složenosti stvarnosti. Kao što je sam napisao: „Nitko ne može biti osuđen zauvijek jer to nije logika evanđelja“, (br. 297.). Ova rečenica – hrabra i izazovna – otkriva, ne samo papinsku teologiju, nego i duboko poznavanje ljudskoga srca.

Gaudete et exsultate (19. ožujka 2018.) – Radujte se i kličite. Papa je naveo kako od ove pobudnice „ne treba očekivati raspravu o svetosti, koja sadrži definicije i distinkcije korisne za razumijevanje ovoga važnog pitanja, ili analizu različitih sredstava posvećenja“. Papin „skroman cilj“ je „ponovno uputiti poziv na svetost, nastojeći ga ucijepiti u naše vrijeme, sa svim njegovim rizicima, izazovima i prilikama“.

Christus vivit (25. ožujka 2019.) – Krist živi. „S velikom ljubavlju upućujem svoj kršćanskoj mladeži ovu apostolsku pobudnicu, odnosno pismo koje doziva u svijest određena uvjerenja koja su proistekla iz naše vjere  istodobno vas ohrabruju da rastete u svetosti i predanosti svome osobnom pozivu. No, budući da je riječ također o miljokazu u sklopu sinodskog hoda, obraćam se istodobno cijelomu Božjem narodu, pastirima i vjernicima podjednako, jer smo svi pozvani i potaknuti razmišljati o mladima i za mlade“, napisao je Papa na početku ovoga dokumenta naznačujući njegovu bit.

Querida Amazonia (2. veljače 2020.) – Voljena Amazonija. Riječ je o postsinodskoj pobudnici koja ocrtava nove putove evangelizacije te brige za okoliš i za siromašne. Papa želi novi misionarski zanos i ohrabruje ulogu laika u crkvenim zajednicama. Na početku je objasnio smisao pobudnice, bogate navodima iz dokumenata biskupskih konferencija amazonskih zemalja, ali i poezije autora povezanih s Amazonijom. Posebno je napomenuo kako želi izraziti odjeke koje je sinoda pobudila u njemu te istaknuo kako nema namjeru ni zamijeniti ni ponoviti Završni dokument, nego želju da cijela Crkva tako dopusti obogatiti se njime i potaknuti, te da se Crkva u Amazoniji zauzme za njegovu primjenu.

Laudate Deum (4. listopada 2023.) – Hvalite Boga, pobudnica je koja je nastavak i produbljenje enciklike Laudato si’, a objavljena je osam godina nakon nje. U njoj piše: „Kako vrijeme prolazi, shvaćam da ne reagiramo dovoljno dok se svijet u kome živimo ruši i možda se bliži prijelomnoj točci […] Promišljanja i informacije koje smo uspjeli prikupiti u proteklih osam godina omogućuju nam pojasniti i nadopuniti ono što je prije nekog vremena rečeno. Zbog toga razloga, a i zato što situacija postaje sve žurnija, želio sam s vama podijeliti ove stranice“, (br. 4). Naglasio je i kako bi ovaj „globalni društveni problem, usko povezan s dostojanstvom ljudskog života“ trebao zabrinuti svakoga.

C’est la confiance (15. listopada 2023.) – To je pouzdanje, posljednja je pobudnica pape Franje koja govori o Sv. Tereziji od Djeteta Isusa i Svetoga Lica. U njoj je naglasio kako je ljubav sama srž kršćanske poruke. „Crkva mora prema tome uskladiti svoje učenje. Središte kršćanskog morala je ljubav (…). Djela milosrđa su najsavršeniji izraz unutarnje milosti Duha. Na kraju je važna samo ljubav“, napisao je Sveti Otac te dodao: „Nije sve jednako središnje; jer postoji red ili hijerarhija među istinama Crkve. A to se odnosi, kako na dogme vjere, tako i na cjelokupni nauk Crkve, uključujući moralni nauk“, (br. 48).

Motu propriji
Papa Bergoglio ostavio je svoje „upute“ u obliku 75 motu proprija – što je više nego dvojica njegovih predšasnika – Benedikt XVI. (13) i Ivan Pavao II. (31). Tu mu je mogao parirati donekle još jedino papa Pavao VI. s njih 48.

No, zašto je to tako? Najprije jer je papa Franjo želio reformu mnogih struktura koje je „nagrizao zub vremena“. Želio je reforme za obnovu i odgovornost Crkve. Sam motu proprij je posebna vrsta papinskog dokumenta kojim Sveti Otac nešto naredi, promijeni ili propiše u zakonodavnom, disciplinarnom ili administrativnom smislu, i to izravno, bez potrebe za prijedlogom ili savjetovanjem s drugim tijelima.

Oni su u njegovu pontifikatu oblikovali smjer reformi unutar Katoličke Crkve. Ovdje ćemo spomenuti samo neke koji ocrtavaju njegovu viziju Crkve.

Vos estis lux mundi (Vi ste svjetlost svijeta, 2019.), predstavlja ključnu Papinu inicijativu u borbi protiv seksualnog zlostavljanja unutar Crkve. Objavljen 7. svibnja 2019., ovaj dokument uspostavlja obvezu svih biskupija da do kraja lipnja 2020. organiziraju sustave za prijavu zlostavljanja, lako dostupne javnosti. Također, propisuje obvezu svih klerika, redovnika i redovnica da odmah prijave crkvenim vlastima sve informacije o zlostavljanju, propustima ili prikrivanju u slučajevima zlostavljanja. Posebna pozornost posvećena je zaštiti osoba koje prijavljuju zlostavljanje, osiguravajući im zaštitu od odmazde ili diskriminacije.

Assegnare alcune composenze (Dodjela određenih ovlasti, 2022.), uvodi promjene u Zakonik kanonskoga prava, omogućujući veću decentralizaciju unutar Crkve. Ovaj dokument prenosi određene odgovornosti s Vatikana na mjesne biskupe, čime se potiče osjećaj kolegijalnosti i pastoralne odgovornosti. Promjene obuhvaćaju pitanja poput uspostavljanja međubiskupijskih sjemeništa, plana svećeničke formacije, redova posvećenih djevica te smanjenja misnih obveza.

Mitis Iudex Dominus Iesus (Blagi sudac Gospodin Isus, 2015.), donosi reformu postupka za utvrđivanje ništavnosti sakramenta ženidbe. Jedna od promjena odnosi se na dosadašnju obvezu da proglašenje ništavosti braka proglase dvije instance crkvenih sudova – međubiskupijski sud I. stupnja te potom međubiskupijski prizivni sud. Sada će biti dovoljan pravorijek prvostupanjskog suda. Cilj je pojednostaviti i ubrzati postupke, čineći ih dostupnijima vjernicima.

Motu proprij od 7. svibnja 2021. koji se odnosi na bolju organizaciju, odnosno reformu ekonomske i financijske uprave Svete Stolice. Dokumentom se smanjuje broj osoba zaduženih za ekonomiju, koncentrira upravljanje u specijalizirane dikasterije te pojačava nadzor i transparentnost u upravljanju sredstvima. Cilj je osigurati odgovorno i transparentno upravljanje donacijama vjernika.

Motu propriji pape Franje predstavljaju konkretne korake prema obnovi i odgovornosti unutar Crkve. Njegove reforme usmjerene su na jačanje odgovornosti, transparentnosti i pastoralne bliskosti, čime nastoji odgovoriti na izazove suvremenog društva i potrebe vjernika. Nakon njegove smrti važno je nastaviti s implementacijom ovih reformi, osiguravajući da Crkva ostane vjerna svom poslanju u službi Božjeg naroda.

Mistika konkretnosti
Bilo je jasno od prvoga dana kako Franjo nije sustavni teolog poput Benedikta XVI., ali njegovo učiteljstvo nosi snažan pastoralno-mistični karakter. Njegova teologija počiva na duhu Sv. Ignacija, osluškivanju stvarnosti i prepoznavanju Boga u svagdanjem. On nije govorio samo kao učitelj, nego i kao otac. Njegove riječi nisu bile oružje, nego pomazanje.

Njegova smrt ostavlja prazninu, ali ne i pustoš. Ostaje tijelo utemeljenih tekstova, ali još više – duh proročkog glasa. Ostaje Crkva koja ga je slušala, ponekad ne razumjela, ali koju je volio do kraja.

U molitvenom ozračju rastanka s Petrovim nasljednikom ostaje nam zadaća, ne samo citirati njegove riječi, nego ih utjeloviti. Tako je govorio Bergoglio – a tako i živio.

Papa Franjo nije bio savršen. Nije bio bez protivljenja. Ali bio je vjeran. Onomu koji ga je pozvao. I zato – neka mu Gospodin, milosrdni Otac, daruje ono što je drugima najviše želio: mir, a „mir počinje kad prestanemo gledati sebe, i pogledamo bližnjega“.