Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Iz pravca Sarajeva, od koga je udaljena 90 km, ova župna zajednica nalazi se tek nekoliko kilometara od jednog od važnijih gradova Središnje Bosne – Travnika. Njezino ime spominje se u drugoj polovici 18. stoljeća kada su franjevci 1777. kupili zemljišni posjed, ali je mjesto mnogo starije. Ona je, naime, nasljednica srednjovjekovne župe Lašva koja se prvi put spominje u Povelji hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. od 20. srpnja 1244. Kao župa utemeljena je 1827. nakon što je sjedište tadašnje lašvansko-travničke župe preneseno iz Guče Gore u Dolac.

Bogoslužja su se prvobitno obavljala na otvorenom, a kasnije u skromnoj kapeli jer su franjevci tek 1850-ih dobili dopuštenje za izgradnju crkve.

Dugotrajna obnova

A ta svetinja i danas dominira prostorom, iako su trenutačno u tijeku radovi te je okružena skelom. „Pripremamo sve za proslavu 200 godina župe 2027.“, kaže nam župnik fra Marinko Didak koji je na službi u Docu od srpnja 2022. Pripovijeda kako je ovo jedna od rijetkih sačuvanih crkava iz osmanskog razdoblja te je, uz onu u Ovčarevu, jedna od najstarijih.

Ali s obzirom da je u posljednjem ratu potpuno devastirana, nužna je bila obnova koju je 1997. započeo župnik, nekadašnji provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić koji je, prema riječima fra Marinka,„podnio žegu dana jer je došao na golu ledinu“. „On je temelje gradio, učvršćivao crkvu, tako da je poslije njega svaki župnik radio po mogućnosti, a mi se sada trudimo učiniti ju što ljepšom za veliku obljetnicu. Tako da trenutačno radimo na fasadi, a problem je što je mnogo podzemnih voda, pa je crkva sada kao lađa na moru“, objašnjava fra Marinko.

^{Fra Marinko je na službi u župi od srpnja 2022.}

Bogatstvo umjetnina

Dodaje kako ima „puno posla“ jer u novije vrijeme na njoj su rađeni samo vitraji – prije nekoliko godina radio ih je župljanin Zdenko Jurišić, ali osim togadolačku ljepoticu krase brojne umjetnine. Tako se na njezinim zidovima nalaze postaje križnoga puta nepoznata autora iz 18. stoljeća te nekoliko svetačkih kipova. Početkom 20. stoljeća postavljen je novi oltar i propovjedaonica, djelo časnog brata Klarenza Hemmerlmayra iz Tirola. S obzirom da je crkva obnavljana u drugoj polovici 20. stoljeća, urađeno je novo oltarno drvo koje je 1983. izradio kipar Zdenko Grgić.

Među brojnim darovateljima umjetnina je i književnik Ivan Kukuljević-Sakcinski koji je donirao vrijednu sliku Sv. Petra, nepoznata talijanskog umjetnika iz 17. stoljeća.

Župa Dolac na Lašvi ima i filijalnu crkvu Uskrsnuća Kristova u Putićevu, u kojoj se nalazi veliki mozaik s temom uskrsnuća, koga je 1990. načinio akademski slikar Milun Garčević.

Vrijedi spomenuti kako su se u ovoj crkvi nalazile i jedne od najstarijih orgulja u Bosni i Hercegovini, koje je nepoznati talijanski majstor gradio od 1845. do 1847., a koje je muslimanska vojska uništila kad i crkvu, u drugoj polovici 1993.

O dolačkom puku…

Ali planirana je ponovna njihova izgradnja, kako je posvjedočio župnik, jer na njima ima tko svirati. Naime, župni mješoviti zbor broji 25 članova koji svake nedjelje animiraju sv. misu. „U župnoj crkvi imamo samo pučku misu jer se, odvajanjem drugih župa od ove matične, dovelo do toga da se crkva nalazi na rubu župe pa je mnogima daleko“, objašnjava fra Marinko dodajući kako zato sv. mise svake nedjelje služe i u Putićevu te u kapeli, odnosno prenamijenjenom Društvenom domu, u Nević Polju.

Od prijeratnih 4000 ostalo je danas 1700 župljana, a njih 30-ak % redovito je na misi. Iako ne rapidno, smanjuje se i broj sakramenata, tako je najavljenih vjenčanja tek 6 ili 7, a većina tih parova nisu stalno nastanjeni u župi. Manje je i prvopričesnika i krizmanika, te je onda osjetnija prisutnost starijih župljana koji su većina.

Fra Marinko ističe kako je, kao i druge župe u BiH, i ovu vjerničku zajednicu pogodio val iseljenja te da narod prodaje svoje kuće i imanja većinom Bošnjacima. Ovi koji ostaju zaposleni su uglavnom u javnom sektoru i rijetko tko ima neku privatnu djelatnost. Ali narod djeluje zadovoljno, barem smo takav dojam stekli kroz razgovor sa župljanima.

^{Vlatka i Bernard godinama surađuju u župnom zboru}

Župne aktivnosti

Jedna od njih je Vlatka Čabro koja vodi župni zbor. Ona nam priča kako bi moglo biti bolje, ali da se trenutačno može živjeti. „Ne slažem se, kako se zna nekad kazati, da se preživljava, ali bi moglo biti bolje. Narod ovoga kraja je većinom u školi (Katolički školski centar Petar Barbarić) zaposlen, a ima i nekoliko privatnih tvornica u kojima se zapošljavaju Hrvati, poput tvornice vrata, prozora, obuće…“, govori Vlatka koja je i sama zaposlena u administraciji KŠC-a. S njom u društvu je Bernard Herković, vjeroučitelj u osnovnoj školi u Vitezu. On nam pripovijeda kako s Vlatkom surađuje od malih nogu jer svira u zboru, a kako se najviše susreću kad su svetkovine. „Naš zbor ima brojne članove, ali nam filijalne crkve 'odvlače pjevače'. Tako je nas u župnoj crkvi 10, a u Nević Polju i Putićevcu ih je između šest i osam. Međutim, zajedno nastupamo na svetkovine jer mi imamo puno patrona. Uz Veliku Gospu proslavlja se i Mala. Također, narod ovoga kraja slavi Sv. Antuna Padovanskog kao i Sv. Antu Pustinjaka; Srce Isusovo obilježava se u Nević Polju, Sv. Ilija na Slimenima, a slavi se i Mali Uskrs“, objašnjava Bernard dodajući kako je on s Vlatkom svake nedjelje u župnoj crkvi i, „što bi se reklo,kantaramo“.

Pričaju zatim kako je narod vjeran Crkvi, ali su "raštrkani" jer je župno područje veliko pa starina koja bi i došla, ako nema prijevoz, i ne može. "Ali bude vjernika, 200-tinjak na pučkoj misi nedjeljom, uNević Polju manje, oko 100, a Putićevo isto do 200 vjernika, dok patroni okupe brojni puk jer nam dolaze i Travničani", pripovijedaju.

"Ja sam ponosan na našu župu i našu crkvu. Moram reći da je naš narod ponosan i na naše fratre. Fra Marinko i fra Mijo (Šuman, župni vikar) su nam prave duhovne vođe, dobri pastiri, baš po evanđelju", zaključuje Bernard, otac dvoje djece, koji, poput Vlatke koja za svoje sinove vidi budućnost na rodnoj grudi, djelima svjedoči ljubav prema dolačkom kraju.

O duhovnosti i mladima

A vjernost puka očituje se i u iznjedrenim duhovnim zvanjima među kojima valja istaknuti tri biskupa: prvi apostolski upravitelj banjolučki biskup fra Marijan Marković, banjolučki biskup dr. Dragutin Čelik te pomoćni biskup vrhbosanski dr. Tomislav Jablanović, a među živima ih je četvero: dr. o. Dalibor Renić,donedavni provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove koji će krajem kolovoza preuzeti službu predsjednika Europske konferencije isusovačkih provincijala;o. Ivo Topalović, SVD, kapelan Vojne kapelanije Sv. Gabrijel Arkanđeo – Zemunik Donji;zatim njegova rođena sestra, redovnica Hrvatske provincije Sv. Ćirila i Metoda Družbe sestara Službenica Milosrđa s. Vlatka Topalović, nekadašnja ravnateljica Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije, i s. Nikolina Antičević, trenutačno u samostanu klarisa na Brestovskom.

Njihovim stopama namjerava Karla Bilavčić, ovogodišnja maturantica katoličke gimnazije, koja najesen planira pristupiti formaciji u samostanu Školskih sestara franjevki u Kloštar Ivaniću.

"Poziv sam osjetila i prepoznala kroz crkvu i različite aktivnosti. Drugu godinu već intenzivnije idem u crkvu, radim oko crkve i sve je onda nekako išlo svojim tijekom. U početku sam čitala na misi, pa sam počela voditi Framu", priča Karla te otkriva kako Frama postoji već dugi niz godina, ali kako je imala svoje "uspone i padove", tako da je od 2021. ponovno aktivna. Broji 20-ak članova koji se sastaju svake subote kada razgovaraju o različitim temama, slušaju predavanja o svetcima ili crkvenim događajima, a katkad jednostavno mole.

Unatoč tomu, Karla kaže kako su njezini vršnjaci danas "slabo okrenuti Bogu". "Rekla bih da nema više molitve ni u obitelji kao što je prije bilo, ne odgaja se toliko u vjeri. Tako da današnja djeca nisu u vjeri ni u crkvi", priča naša sugovornica ističući ipak kako uvijek ima iznimki, pa tako većina framaša pješice dolazi iz Putićeva (5km), ili dalje, što im predstavlja „malo hodočašće“.

^{Karla najesen planira pristupiti formaciji u samostanu Školskih sestara franjevki u Kloštar Ivaniću}

Zvona Doca moga

Uz sve to, kada se govorio o ovoj vjerničkoj zajednici, neizostavno je spomenuti glazbeno-kulturnu manifestaciju Zvona Doca moga koja se održava svake godine uz spomendan Sv. Ante Padovanskog. Organizira se koncert glazbenika lašvanskog kraja čime župnik sa suradnicima želi obnoviti neke stare vrijednosti, s obzirom da je Dolac tijekom svoje bogate povijesti imao brojne umjetnike, glazbenike, književnike i druge osobe važne u društvenom i vjersko-kulturnom životu prijašnjih vremena kojih se vrijedi i danas spominjati.

Ove godine program je bio posvećen s. Lujzi Zorki Kozinović, hrvatskoj skladateljici, dirigentici i pedagoginji, koja je rođena u Slimenima, na području župe Dolac, tako da su u organizaciju bile uključene i sestre milosrdnice. Tada je premijerno izvedena njezina kantata Pohvale Isusu i Mariji.

Vrijedi spomenuti i Udrugu Naša zemlja koja radi na širenju kulturne svijesti kroz umjetnost, stare zanate i umijeća, te na održavanju kulturne baštine i njegovanje životne sredine uz stvaranje uvjeta za ekološku proizvodnju poljoprivrednih kultura.

O budućnosti 

Iz bogate dolačke povijesti ne može se sve spomenuti te je možda bolje okrenuti se budućnosti u čemu itekako pomaže dolačka svetinja koja, stojeći onako ponosno, kao da puk svoj tješi kako njezin Dolac čekaju bolji dani. A vjeruju joj, posebice raseljeni župljani koji koriste svaku priliku s dalekog Zapada i drugdje iz svijeta ponovno doći u svoje Stojkoviće, Putićevo, Gornji Dolac, Dolac Stanicu, Vilenicu, Nević Polje, Brizik, Grahovik, Guvna, Slimena i Polje.