Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik 

Župa Sv. Franje Asiškog na Dobrinji utemeljena je 12. kolovoza 1997. odvajanjem od župa Stup i Novi Grad. Poteklo je to još od rata kada je pastoral obavljao vlč. Tomo Knežević, tadašnji ravnatelj Caritasa za Sarajevo, a potom i vlč. Pero Iljkić, tada župnik u Novom Gradu. Pastoral na Dobrinji je nastavio vlč. Franjo Tomić nakon preuzimanja dužnosti ravnatelja Caritasa. Obilazio je vjernike koji su ostali u svojim domovima, slavio sv. mise, a obavio je i prvi blagoslov obitelji i napravio popis katolika Dobrinje u pratnji Branka Mrvalja, člana specijalne policije, koji je dobro znao kako pristupiti stanovnicima i pod vatrom oružja.

No, danas stanovnici ovoga sarajevskog naselja ponajviše pamte i spominju pok. fra Ljubu Lucića i fra Mirka Majdandžića koji su pastoralnim i humanitarnim radom ostavili neizbrisiv trag na Dobrinji. Tako na području ovog rubnog sarajevskog naselja koje graniči s entitetom Republika Srpska, od 1995. djeluje projekt pučke kuhinje Humanitarno-karitativne organizacije Kruh Sv. Ante čije su prostorije danas u sklopu župnog pastoralnog centra.

Ova se zajednica više od 15 godina na slavlja okupljala u nekadašnjim tvornicama, atomskim skloništima i sličnim improviziranim mjestima dok konačno nije podignuta današnja crkva koju je uoči spomendana Sv. Franje Asiškog, 3. listopada 2015. posvetio tadašnji vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić.

Danas je ona župna crkva za nešto manje od 400 obitelji, kako nas na početku upoznaje s ovom vjerničkom zajednicom fra Danijel Rajič koji je na službi na Dobrinji od 2019. Ulazeći u crkvu, predstavlja nam svetinju koju je projektirao bosanskohercegovački arhitekt slovenskog podrijetla Ivan Štraus koji je prethodno radio na crkvama u Zoviku i na Petrićevcu. „Ideja je bila da crkva bude kao Noina arka. Toranj u obliku križa je kao jedro iz koga izlaze zrake sunca, a on se dalje produžava u sidro. Postoji dakle simbol vjere – križ, te simbol nade – sidro. Ja sam se onda pitao gdje je treći simbol, jer još fali krjepost ljubavi. Ali moje tumačenje je da srce koje predstavlja ljubav trebaju biti vjernici, to znači Crkva.

Ona je dosta prozračna, praktična, funkcionalna. Ono što je neobično, inače su najčešće u crkvama smeđe klupe, a kod nas je sve bijelo – klupe, oltar, ambon, sedes, ispovjedaonica… Kad sam došao na župu prije šest godina, nabavili smo kip Sv. Klare i procesijski križ Ivana Pavla II.“, priča nam fra Danijel.

Akademski slikar, Sarajlija, fra Perica Vidić autor je vitraja koji su izrađeni u zanatskoj radnji Pere Oršolića u Tolisi, a koje je darovao crkvi. Na njima se nalaze nacrti iz života Sv. Franje Asiškog, a ističu se posebice uprizorenje prvih živih jaslica te Pjesma stvorova.

„Ono što je ovdje još vrijedno je relikvijar prvog stupnja iz tijela Svetog Franje što je dobiven, a nalazi se na tabernakulu. Uz to, tu je i kip Sv. Franje, Sv. Klare te Gospe Lurdske. Vanjski kip Sv. Franje koji se nalazi na trgu ispred crkve predstavlja događaj na brdu La Verna kada je primio stigme. Djelo je akademskog kipara Fabijana Tomića“, govori nam župnik dodajući kako je zanimljivo što je na mjestu crkve za vrijeme posljednjeg rata bila prva crta bojišnice, a to što je sada na tom mjestu svetinja, „milost je Božja“. „Sad smo mi tu kako bismo molili za mir u domovini, za blagostanje u gradu, za povratak naših ljudi, obraćenja i nova duhovna zvanja“, veli fra Danijel.

Predstavljajući nam nadalje župu i duhovni život njezinih vjernika, primjetno je kako su brojke pozitivne, čemu rjeđe svjedočimo, a vidljivi su i plodovi molitve. Kako je u zajednici posebice izražena pobožnost blaženiku tinejdžeru Carlu Acutisu, zanimalo nas je zašto je to tako te nam je fra Danijel otkrio kako su do plodova zagovora tog blaženika došli „čudom“.

„Prije tri godine, na 25. obljetnicu utemeljenja župe, organizirao sam izložbu Euharistijska čuda čiji je autor sam blaženik te smo se počeli moliti Bogu po zagovoru Bl. Carla za svetost mladih i djece. Tijekom godina brojni su plodovi, a jedan od njih je i providnost za sportski teren koji smo iza crkve izgradili te je svečano otvoren u listopadu 2024., a nosi njegovo ime. Bog je providio po njegovu zagovoru da je to nekako sve glatko išlo i da smo dobili sredstva, a sudjelovali su različiti dobročinitelji a i sami župljani“, pripovijeda župnik pokazujući nam sportski teren koji služi mladima za brojne aktivnosti, a posebice je namijenjen nogometu, odbojci i košarci.

„Prvi put u povijesti župe na sve dane zornica dolazili su i mladi. Skupina od njih desetak dolazila je svaki dan, a to nikad prije nije bila praksa. Sam nadbiskup Tomo, koji ima običaj obilaska svih sarajevskih župa u došašću, to je primijetio i iznenadio se. Bilo mi je drago. To je plod i vjerujem u molitve po zagovoru Bl. Carla“, svjedoči fra Danijel.

 ^{Fra Danijel je dobrinjski župnik šest godina}

Iako je ova župa relativno mlada, bogate su njezine pobožnosti. Tako uz ministrante, njih 40 prema zadnjem popisu, u župi djeluje bend El Shaddai, slavljenički tim karizmatske molitvene zajednice Spiritus Sanctus koja postoji već 15 godina u Sarajevu, a šest na Dobrinji. Molitvena zajednica ima svoje redovite mjesečne zatvorene susrete, ali i otvorene susrete kojima se mogu svi pridružiti. 

Sv. mise su redovito uz mogućnost ispovijedi, a u ovoj zajednici se provodi i pastoral starih jer se na području župe nalazi Kantonalna javna ustanova Gerontološki centar Sarajevo, u kojoj je 50 katolika, te državni zatvor u Vojkovićima.

Ukupno je 795 vjernika u 395 obitelji, što je u odnosu na prošlu godinu više za oko sedam obitelji, odnosno 20 vjernika.

„Župa konstantno raste zadnjih šest godina. U prošloj godini smo imali devet prvopričesnika, te rekordan broj krizmanika, njih 26. Krštenih je pet, umrlih 10, a crkveno su se vjenčala tri para“, govori fra Danijel objašnjavajući kako ima i povrataka, a i obraćenika te se svake godine među brojem krštenih nalaze i odrasle osobe koje su odlučile prihvatiti kršćanstvo ili ući u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom.

Uz redovite pobožnosti fra Danijel nam objašnjava kako u župi djeluju još dvije molitvene skupine – Vitezovi Bezgrešne i Viteškinje Srca Isusova – muška i ženska molitvena skupina koje mole krunicu za mir i duhovnu obnovu zajednice.

„Od prošlog ljeta se molimo za svetost supružnika i za brak. Vjerujem da Bog po molitvi djeluje duhovno i materijalno. Ovdje je to stvarnost. Bog je blagoslovio te nam je broj ljudi stalno u porastu. Okolnosti su takve da su u Istočnom Sarajevu jeftiniji stanovi, pa su se doselile mlađe obitelji. Isus vodi župu i stvarno Bogu zahvaljujemo na svim milostima koje primamo“, objašnjava župnik.

Rečeno nam pokazuje primjerom, upoznajući nas s mladim supružnicima Draganom i Zoranom Drmać, s Gromiljaka i iz Kreševa, koji su župljani dvije godine. Oni nam svjedoče promjeni života nakon stupanja u zajednicu. Pričaju kako su prije vjenčanja živjeli zajedno te su tek dolaskom u župu odlučili duhovno napredovati što je urodilo blagoslovom i sakramentom ženidbe u listopadu 2024.

Oboje su članovi molitvene zajednice, a Dragana je i u bendu.

„Mi najbolje znamo koji su plodovi naše molitve. Teško je riječima opisati taj napredak. Dolaskom u župu doživjela sam osobno obraćenje i to baš onako kako bi svaki kršćanin u svom životu trebao doživjeti volju Božju“, govori Dragana ističući kako se sada trude životom svjedočiti vjeru. 

„Mislim da je svakom katoliku, posebice obraćeniku, dužnost evangelizirati tako da se osobno trudim sve svoje talente koje mi je Bog dao, i vrijeme koje imam, iskoristiti isključivo za Njegovu volju i da ništa ne bude uprazno, nego da sve ono što mi je Bog dao na raspolaganje, koristim Njemu na slavu“, priča Zoran.

Oboje naglašavaju važnost zajednice, posebice u okruženju koje nije većinski katoličko te izražavaju radost što imaju s nekim podijeliti svoja uvjerenja. Za kraj vele kako vjeruju u dobru budućnost mladih u Crkvi jer „koliko god je snažno zlo, dobro ipak pruža otpor te će ljudi shvatiti kako su u nekim trenutcima bili slijepi i vratiti se ondje gdje pripadaju“.

A važnost vjere supružnika, budućih roditelja, vidljiva je na primjeru Sarajke Ane Kalem, studentice treće godine Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Ona nam priča kako potječe iz tradicionalne katoličke obitelji u kojoj je potaknuta na molitvu krunice, pohađanje svetih misa i odlazak na hodočašća, a kako je kasnije to i sama rado nastavila. Članica je tako molitvene zajednice i benda, iako priznaje kako, kao i većina, ima razne uloge te su župniku uvijek na raspolaganju.

Ova mlada župljanka imala je priliku napustiti Sarajevo, ali je spoznala kako je „Bog želi ovdje“. „Odabrala sam fakultet koji volim i plodovi koje sam stekla tijekom ovih nekoliko godina, idu u prilog tome da sam stvarno trebala ostati ovdje i mislim da nijedna druga opcija nije bila u opticaju“, veli Ana.

Ističe zatim kako u ovoj župi nije slučaj da mladi odlaze poslije krizme te ona vjeruje kako će to i dalje biti tako. „S obzirom da u posljednje vrijeme imamo porast broja vjernika u župi, odnosno mladih obitelji, ta djeca će odrasti i vjerujem da će ostati u župi. Vidimo veću pojavnost mladih na misama, konkretno zornicama, što je ranije bilo nezamislivo – vidjeti tolike mlade na oltaru u 6:00 h ujutro. Tako da stvarno vjerujem da su mladi zavoljeli Crkvu, a ono što zavolimo, tomu se ponovno vraćamo“, zaključuje Ana.

A i mi smo uvjereni kako će se vjernici rado vraćati, odnosno neće ni odlaziti jer ova je župa središte zajedništva. Vjera dubokih korijena prenosi se na nove generacije jer je snažna molitva, žrtva i posvećenost vjernika za izgradnju žive, rastuće Crkve.