Piše: fra Tomislav Glavnik

Postoje mjesta koja se ne upoznaju čitanjem, nego hodom, tišinom i molitvom. Betlehem je jedno od njih. On nije grad koji osvaja pogledom, nego srcem. Tko jednom klekne ondje gdje jeBog zaplakao kao dijete, više se nikada ne vraća isti.

Betlehem je za kršćane cijeloga svijeta simbol utjelovljenja, nade i Božje blizine čovjeku. Ipak, za lokalne kršćanske zajednice on nije samo biblijsko mjesto, nego i prostor svakodnevnog života obilježena gospodarskim poteškoćama, političkom nestabilnošću i neizvjesnom budućnošću. U tom kontekstu, pastoralno djelovanje Crkve ima ključnu ulogu u očuvanju vjere, identiteta i nade lokalnog stanovništva.

Lukino evanđelje(Lk 2,15)nas poziva riječima:„Hajdemo do Betlehema da vidimo to što se ondje dogodilo.“ Ovaj poziv pastira i danas odjekuje. Betlehem ne traži znanje – traži otvoreno srce. Ulazak u baziliku Rođenja Gospodinova započinje spuštanjem – doslovno i simbolično. Niska ulazna vrata prisiljavaju svakoga da se sagne. Nema ulaska bez poniznosti.

A onda – šutnja. Koraci. Miris tamjana. I mjesto gdje je nebo dotaknulo zemlju.

U Špilji Rođenja, pred srebrnom zvijezdom koja simbolički označava mjesto Isusova rođenja, razum zastaje, a srce govori. Ovdje vjera prestaje biti priča. Ovdje postaje susret. „Dođi. Kleknut ćeš možda samo na trenutak – ali taj trenutak ostaje cijeli život.“

No, krenimo redom i mislima pokušajmo zamisliti šetnju i posjet nekim od bitnih mjesta za Betlehem i njegovu okolicu. Već na prvi pogled Betlehem i okolica izgledaju kao gusto naseljen i izgrađen gradski prostor na kome žive Arapi Palestinci koji su većim dijelom muslimani, a manjim dijelom kršćani (pravoslavni, katolici, protestanti). Iako je do prije 100 godina i manje Betlehem većinski nastanjivalo kršćansko stanovništvo, danas je situacija obrnuta. Statutom grada određeno je pak da gradonačelnik Betlehema mora biti kršćanin. Dakako da posjetitelji u fokus svoga posjeta stavljaju obilazak svetih mjesta, dok ne doživljavaju niti se zanimaju za političku situaciju budući da je posjet kratak, često ograničen na jedan dan, ako na Zapadnu obalu dolaze od strane Jeruzalema.

Zanimljivo je znati da se sva mjesta koja hodočasnici i posjetitelji posjećuju nalaze ispod zemlje – doslovno u špiljama iznad kojih su izgrađene crkve i kapele. Na prvi pogled kršćanski i svetopisamski Betlehem kao da je „zarobljen“ u skrovitim špiljama i mjestima gdje se Bog obraća u tišini. U Špilji Sv. Josipa osjeti se očinska briga za sigurnost ranjive obitelji Isusa i Marije, kao i pouzdanje u put što ga Bog određuje. U Špilji Sv. Jeronima osjeti se snaga Riječi koja se rađa iz šutnje. U Špilji mlijeka osjeti se toplina majčinske brige i povjerenja. U crkvi Sv. Katarine osjeti se Crkva koja i danas živi, moli i pjeva. Na Pastirskim poljima osjeti se poziv na djelovanje i pokret.

Kako biste mogli reći da ste posjetili Betlehem, dvije su razine posjeta: duhovna (koja može biti i na daljinu za čitatelje ovog teksta), ali i fizička i stvarna. Poziv pastirima da posjete Betlehem uputili su anđeli na Pastirskim poljima i objavili im riječi: „Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj“ (Lk 2,11).Kao da im govore da se rođenje dogodilo ne jučer, ne nekoć, nego danas. To je poziv koji ostaje. Betlehem ne obećava čuda, on nudi nešto više – susret.

Ako tražiš mir, dođi.

Ako nosiš pitanje, dođi.

Ako želiš vjeru koja se, ne samo vjeruje, nego i dodiruje, dođi.

Dođi i vidi. I ponesi Betlehem sa sobom – u srce. To je i poruka ovog virtualnog hodočašća.

Bazilika Rođenja Gospodinova
Bazilika Rođenja Gospodinova u Betlehemu jedno je od najstarijih i najsvetijih kršćanskih svetišta na svijetu. Podignuta je nad špiljom za koju kršćanska predaja od najranijih vremena drži da je mjesto rođenja Isusa Krista. Zbog svoje iznimne povijesne, duhovne i kulturne vrijednosti, bazilika je upisana na UNESCO-v popis svjetske baštine.

Prvu baziliku na ovom mjestu dala je izgraditi carica Jelena u 4. stoljeću, u vrijeme cara Konstantina Velikoga. Današnji izgled bazilika uglavnom duguje obnovi iz 6. stoljeća, koju je proveo car Justinijan nakon što je ranija građevina djelomično uništena. Zanimljivo je da je bazilika preživjela brojna razaranja i ratove, uključujući i perzijski prodor, što se često tumači kao znak njezine posebne povijesne i simbolične važnosti. Ulaz u baziliku vodi kroz niska vrata poznata kao Vrata poniznosti koja prisiljavaju svakog posjetitelja da se sagne, simbolično podsjećajući na poniznost pred otajstvom Utjelovljenja. Unutrašnjost je trobrodna, s masivnim stupovima ukrašenim ostatcima srednjovjekovnih fresaka i ikonografije.

Središnje sveto mjesto bazilike jest Špilja Rođenja do koje se silazi ispod glavnog oltara. U špilji se nalazi srebrna zvijezda s 14 krakova i latinskim natpisom Hic de Virgine Maria Jesus Christus natus est („Ovdje je od Djevice Marije rođen Isus Krist“). Zvijezda označava mjesto za koje se smatra da je tu rođen Isus Krist i jedno je od najvažnijih hodočasničkih mjesta u kršćanstvu.

Bazilika Rođenja Gospodinova zajedničko je svetište različitih kršćanskih zajednica – grčko-pravoslavne, armenske i rimokatoličke – koje prema stoljetnom „status quo“ dijele odgovornost za njezino održavanje i liturgijski život. Upravo ta složena, ali trajna suradnja svjedoči o univerzalnosti mjesta i njegove poruke. Bazilika danas ostaje živo središte molitve, hodočašća i nade. Ona ne predstavlja samo povijesno mjesto Isusova rođenja, nego trajni podsjetnik na Božju blizinu čovjeku i na poruku mira koja je iz Betlehema upućena cijelome svijetu.

Za lokalne vjernike, tj. domaće kršćane bazilika predstavlja duhovni oslonac u vremenima nesigurnosti. Redovita liturgija, sakramentalni život i blizina Crkve pomažu vjernicima nositi se s egzistencijalnim pritiscima i osjećajem marginalizacije.

Velik dio stanovništva Betlehema izravno ili neizravno ovisi o hodočašćima i turizmu – kroz vođenje grupa, prodaju suvenira, izradu od maslinova drveta, ugostiteljstvo i smještaj. Pad broja hodočasnika, osobito u razdobljima političkih napetosti, pandemije ili sukoba, ima ozbiljne posljedice na egzistenciju lokalnih obitelji.

Hodočasnici koji su prošli Betlehemom znaju da se neke molitve mogu izgovoriti samo klečeći ondje, da neke suze imaju smisla tek pred jaslama i da se neka pitanja razjasne tek kad utihneš. Ovdje se ne dolazi samo gledati – ovdje se dolazi slušati vlastito srce i prisjećati se redaka iz evanđelja koji kažu: „Blago onima koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je“ (Lk 11,28).

Crkva Sv. Katarine, špilje Sv. Josipa i Sv. Jeronima
Iznad dviju špilja izgrađena je župna crkva Sv. Katarine kao središnje mjesto rimokatoličkog pastoralnog života u Betlehemu. Osim liturgijskih slavlja, ona je i prostor kateheze, susreta obitelji, mladih i djece. Crkva je posvećena Sv. Katarini Aleksandrijskoj, ranokršćanskoj mučenici i jednoj od najštovanijih svetica kršćanstva. Današnji izgled crkve potječe uglavnom iz 19. stoljeća, iako je građena na temeljima starijih sakralnih objekata. Arhitektonski je jednostavna, ali dostojanstvena, s naglaskom na funkcionalnost i povezanost s obližnjom bazilikom Rođenja Gospodinova. Smještena je neposredno uz baziliku Rođenja Isusova i s njom čini jedinstveni sakralni kompleks. Crkva pripada Franjevačkom redu koji već stoljećima skrbi o ovom svetom mjestu i organizira liturgijski život katoličke zajednice u Betlehemu.

Posebnu važnost crkva Sv. Katarine ima zbog božićnih slavlja. Upravo se iz nje svake godine prenosi ponoćna misa na Badnjak koju prati cijeli svijet. Ta misa simbolizira univerzalnu povezanost kršćana s mjestom Isusova rođenja i ima snažno duhovno i kulturno značenje.

Crkva Sv. Katarine danas nije samo povijesni spomenik, nego živo središte molitve, hodočašća i susreta različitih kultura i naroda, čineći Betlehem jednim od najvažnijih gradova kršćanskog svijeta.

Špilja Sv. Josipa u Betlehemu tiho je i sabrano sveto mjesto smješteno uz baziliku Rođenja Gospodinova, u sklopu crkve Sv. Katarine koju čuvaju franjevci Kustodije Svete zemlje. Prema kršćanskoj predaji, špilja se povezuje s boravkom Svete Obitelji nakon Isusova rođenja te s likom Sv. Josipa – pravedna, šutljiva i vjerna Božjeg službenika.

Za razliku od mnogih posjećenih mjesta u Betlehemu, špilja Sv. Josipa odiše mirom i jednostavnošću. Hodočasnici je rado posjećuju kako bi u tišini molili za obitelj, brak, očinstvo i snagu u svakodnevnim životnim obvezama. Upravo ta skrovitost i nenametljivost snažno odražavaju Josipovu ulogu u povijesti spasenja. Špilja Sv. Josipa podsjeća da se velike Božje odluke često ostvaruju u tišini, vjernosti i povjerenju, čineći ovo mjesto dragocjenim duhovnim odredištem za svakog hodočasnika.

Uz nju nalazi se  Špilja Sv. Jeronima – tiho i skrovito mjesto koje zauzima posebno mjesto u povijesti Crkve. Upravo je ovdje Sv. Jeronim, jedan od najvećih crkvenih naučitelja, proveo više od 30 godina svoga života u molitvi, pokori i neumornu radu.

U ovoj je špilji Sv. Jeronim zajedno s većim krugom svojih suradnika i suradnica preveo Sveto pismo s grčkog i hebrejskog jezika na latinski, stvarajući Vulgatu, prijevod koji je stoljećima hranio vjeru Zapadne Crkve. Blizina mjesta Isusova rođenja dala je njegovu radu posebnu dubinu: Riječ koja je postala tijelom u Betlehemu, u Jeronimovim je rukama postala razumljiva i dostupna narodu.

Špilja Sv. Jeronima i danas poziva na sabranost, ljubav prema Svetom pismu i vjernost Božjoj riječi. U božićnom vremenu ona nas podsjeća da se Krist ne rađa samo u jaslama, nego i u srcima onih koji slušaju, čitaju i žive evanđelje. Dobro je podsjetiti na tvrdnju koju je izrekao Sv. Jeronim: „Nepoznavanje Svetoga pisma znači nepoznavanje Krista.“

Špilja mlijeka – pobožnost i svakodnevna borba
Špilja mlijeka u Betlehemu jedno je od posjećenijih hodočasničkih mjesta u Svetoj zemlji, osobito među kršćanima. Nalazi se u blizini bazilike Rođenja Isusova i povezana je s dubokom pobožnošću prema Blaženoj Djevici Mariji.

Prema drevnoj kršćanskoj predaji, Sveta Obitelj se na tom mjestu sklonila tijekom bijega u Egipat, bježeći pred Herodovim progonima. Vjeruje se da je Marija u špilji dojila malog Isusa te da je kap njezina mlijeka pala na stijenu, zbog čega je kamen postao bijele boje. Upravo po toj predaji špilja je dobila ime.

Unutrašnjost špilje prepoznatljiva je po bijelom vapnenačkom kamenu koga vjernici stoljećima stružu i uzimaju u obliku praha. Taj se prah, uz molitvu i vjeru, tradicionalno povezuje s molbama za plodnost, zdravu trudnoću i obilje majčina mlijeka. Zbog toga Špilju mlijeka posjećuju, ne samo kršćani, nego i vjernici drugih religija, osobito muslimani koji također gaje veliko poštovanje prema Mariji (Merjem).

Uz špilju se danas nalazi prostor u komu vas uvijek dočekuje netko od franjevaca koji su čuvari gotovo svih svetih mjesta u Betlehemu. Zidovi pristupnog prostora ispunjeni su zavjetnim pločicama, fotografijama, zahvalama i molitvama hodočasnika iz cijeloga svijeta, što svjedoči o snažnoj vjeri i nadi povezanoj s ovim svetim prostorom. Naime, upravo je Špilja mlijeka tijekom stoljeća postala simbol majčinstva, brige i Božje blizine u ljudskoj slabosti. Ona i danas ostaje mjesto tihe molitve, povjerenja i nade za mnoge obitelji koje mole za plodnost, kao i mjesto gdje se mnogi preporučuju u teškim bolestima (oboljeli od karcinoma).

Pastirska polja (Pastirska poljana)
Pastirska polja udaljena su 1,8 km od Betlehema i jedno su od najvažnijih biblijskih mjesta povezanih s Božićem. Prema Evanđelju po Luki, upravo su se na tim poljima pastirima ukazali anđeli i navijestili rođenje Isusa Krista u Betlehemu. Pastiri su bili prvi koji su čuli radosnu vijest i prvi koji su došli pokloniti se novorođenom Spasitelju, što ovom mjestu daje snažnu simboliku poniznosti i Božje blizine malim i jednostavnim ljudima.

Danas se na području Pastirskih polja nalaze crkve i kapele različitih kršćanskih zajednica. Najpoznatija je franjevačka Crkva pastira i anđela, kružnog oblika, koja simbolizira šator, podsjećajući na nomadski život pastira. Okolica je tiha i mirna, s maslinicima i poljima, što hodočasnicima omogućuje dublje razmatranje božićnog otajstva. Pastirska polja ostaju mjesto molitve, meditacije i božićnih slavlja, osobito u vrijeme došašća i Božića.

Izvan gradskih zidina, na Pastirskim poljima, lako je zamisliti noć, zvijezde i anđeoski glas: „Ne bojte se! Evo, javljam vam veliku radost!“ (Lk 2,10).Ovdje se osjeća da Bog i danas dolazi onima koji mu naprave prostora. Bez buke. Bez moći. Bez maske. „Možda baš ovdje ponovno čuješ ono što si odavno prestao slušati.“

Kapela hrvatskih svetaca i blaženika
Na samim Pastirskim poljima nalazi se od 1. ožujka 2025. otvorena i blagoslovljena Kapela hrvatskih svetaca i blaženika koja predstavlja posebno važno mjesto za hrvatske hodočasnike u Svetoj zemlji. Kapela je izgrađena kao znak zahvalnosti i duhovne povezanosti hrvatskog naroda s mjestima Isusova rođenja i kršćanskim korijenima vjere. Posvećena je hrvatskim svetcima i blaženicima koji su svojim životom svjedočili vjeru i služenje bližnjima.

Unutar kapele nalaze se umjetnički prikazi likova hrvatskih svetaca i blaženika među kojima se ističu Sv. Nikola Tavelić, prvi kanonizirani hrvatski svetac i mučenik u Svetoj zemlji, Sv. Leopold Bogdan Mandić, Sv. Marko Križevčanin, Drinske mučenice, Bl. Ivan Merz, Bl. Alojzije Stepinac, Bl. Marija od Propetog Isusa Petković, Bl. Augustin Kažotić te drugi uzori vjere hrvatskog naroda. Kapela je mjesto molitve za domovinu, narod i obitelji, ali i snažan simbol duhovne prisutnosti hrvatskog naroda u Betlehemu.

Zajedno, Pastirska polja i Kapela hrvatskih svetaca i blaženika povezuju univerzalnu poruku evanđelja s konkretnim narodnim identitetom. Ona svjedoče da se poruka Kristova rođenja, naviještena pastirima, nastavlja živjeti kroz svjedočanstvo svetaca i vjernika svih naroda, uključujući i hrvatski.

Betlehem između svetosti i stvarnosti
Betlehem je grad dubokih kontrasta. S jedne strane, to je mjesto rođenja Krista i začetka kršćanske vjere, a s druge, grad čije stanovništvo živi u teškim socioekonomskim uvjetima obilježenima političkom nestabilnošću, ograničenim kretanjem i ekonomskom nesigurnošću.

Posjet kršćanskim svetim mjestima u Betlehemu stoga nije samo hodočašće povijesti i vjere, nego i susret sa živom zajednicom koja se svakodnevno bori za dostojanstven život. Podrška lokalnom stanovništvu – kroz odgovorni turizam, kupnju domaćih proizvoda i informiranost – postaje dio suvremenog kršćanskog svjedočanstva.

U Betlehemu Crkva ne djeluje samo kao čuvar svetih mjesta, nego kao živa zajednica koja dijeli sudbinu svoga naroda. Pastoralna prisutnost ovdje znači ostati, pratiti i svjedočiti vjeru u teškim okolnostima.

Za hodočasnike i vjernike iz cijeloga svijeta upoznavanje pastoralne stvarnosti Betlehema poziv je na solidarnost, molitvu i odgovornu potporu lokalnim kršćanskim zajednicama – kako bi svjetlo koje je u Betlehemu zasjalo prije 2 000 godina, nastavilo gorjeti i danas.

Betlehem danas
Božić nas svake godine vraća u Betlehem – grad u kome je Bog izabrao postati malen, siromašan i blizak čovjeku. Dok u našim domovima palimo svijeće i pripremamo se za slavlje Kristova rođenja, važno je prisjetiti se da Betlehem nije samo mjesto iz prošlosti, nego grad u kome i danas živi kršćanska zajednica koja u teškim okolnostima svjedoči vjeru, nadu i ustrajnost. Dok budete čitali ovaj mali doprinos, ne zaboravite na stanovnike Betlehema i njihove potrebe. Molite za njih da ustraju i ne posustanu. Postanite i vi jedan od mudraca (kraljeva) koji su novorođenom Isusu prinijeli dragocjene darove i pomozite lokalnu zajednicu kršćana u Betlehemu preko svojih donacija.

Toplu preporuku dajem za pomoć Dječjem domu za dječake u Betlehemu koji okuplja i brine za djecu težeg socioekonomskog statusa od 6. do 18. godine života. Rad dječjeg doma moguće je poduprijeti donacijom na: Franciscan Boys Home; Milk Grotto Street 13, Bethlehem, Palestina; franciscanboyshome@gmail.com; IBAN: PS79 ARAB 0000 0000 9050 7285 0053 0; Banka: Arab Bank P.L.C. Bethlehem Branch; SWIFT: ARABPS22050.

I sami možemo učiniti da svjetlo Betlehema obasja nečiji život, i to darovateljima jer pomažu, a onima koji pomoć primaju da osjete da nisu sami. Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Gospodinovo!