Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Najstariji trag o Pagu pronalazi se u djelu rimskog pisca Plinija u 1.st. kada je označen imenom Cissa, najvjerojatnije ilirskog podrijetla, koje su Hrvati kasnije oblikovali u Casku, naselje koje i danas postoji. Caska je krajem 4. stoljeća uslijed razorna potresa potonula u more, a stanovništvo se preselilo južnije, na lokaciju danas poznatu kao Stari grad.

Do utemeljenja novog grada Paga na mjestu gdje se nalazi danas došlo je 1443. prema nacrtu jednog od najvećih hrvatskih graditelja Juraja Dalmatinca.

Kroz labirint paške povijesti vodi nas Bernard Maržić iz Turističke zajednice Grada Paga, koji nam o njemu priča sloj po sloj kamena. Naša šetnja počinje na Trgu Petra Krešimira IV., srcu starog grada, koji je, kako Bernard kaže, do 1443. bio obično polje.

„U devet ujutro, 18. svibnja 1443. postavljen je kamen temeljac za ovu crkvu“, započinje Bernard dok stojimo pred pročeljem zborne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. „Pag je planirani grad. Dok su se drugi gradovi na Jadranu razvijali stihijski, Pag je nacrtan na papiru. Parcele su ostavljane precizno, prema statusu obitelji i broju djece. Ljudi se nisu samo selili iz Starog grada; oni su doslovno prenosili kamenje svojih starih kuća i ugrađivali ga u nove. No, pročelje crkve skriva tajnu paškog inata. Iako je građena u 15. stoljeću, kada je u Firenci i Veneciji cvala renesansa i kasna gotika, paška crkva izgleda kao da je iz 12. stoljeća. To je iz čiste tvrdoglavosti“, priča Maržić objašnjavajući kako su Pažani imali novca od soli, željeli su status grada, iako su ga formalno dobili 1244., ali su još bili pod utjecajem Zadra i tamošnje biskupije. Zato su svoju crkvu izgradili po uzoru na zadarsku katedralu Svete Stošije iz 12. stoljeća. „Ta crkva je trebala imati katedralnu funkciju jer će Pag jednog dana dobiti svog biskupa, odnosno postati biskupija. Jasno se vidi na luneti, točno na portalu kako dominira lik Majke Božje koja svojim plaštem štiti pobožne Pažane i Paškinje. Lik desno od Bogorodice je jedan debeljuškasti čovjek koji kleči dok mu čovjek iza njega postavlja nešto nalik kruni. To označava postupak postavljanja biskupske mitre na budućeg paškog biskupa. Tada je takav način bio jedini mogući način prijenosa poruke; postaviti određeni simbol na najdominantnije mjesto u gradu. Nije prošlo bez posljedica…“, pripovijeda naš sugovornik o burnoj prošlosti, otkrivajući potom kako su Zadrani uskoro napali Pag, odveli dio stanovništva u zarobljeništvo, spaljivali imovinu, zlostavljali koludrice…

^{Bernard Maržić djelatnik je Turističke zajednice Grada Paga}

U ovoj priči o povijesti neizostavno je spomenuti kako je to i povijest soli. Bernard nas podsjeća da su Mlečani 1409. od Ladislava Napuljskog kupili Zadar, Novigrad, Vranu i Pag za 100 000 dukata. „Kralj je mislio da je napravio dobar posao, ali Mlečani su znali što rade. Tako su, dobivajući ovaj dio Dalmacije, minimizirali utjecaj Zadra, jer su u to doba Zadar i Venecija bili poprilično kompetitivni. Tada je Zadar počeo kopnjeti, a Venecija je postala moćna republika. Paška solana je u to vrijeme proizvodila 150 000 dukata soli godišnje, što znači da su Venecijanci za manje od godinu dana isplatili svoju investiciju“, veli Bernard nastavljajući: „Početkom 15. stoljeća Turci dobrano napreduju ovim prostorima. Svi se iz straha fortificiraju, a Mlečani su škrti te Pažani traže novu lokaciju za grad. Prema legendi, koja je vjerojatno istinita, poslana su dva radnika solane s vrećom soli od 50 kg – jednog šalju put brda u prirodnu pašku luku, mjestašce Košljun na otvorenom moru, drugog šalju prema ovom mjestu. Tko dođe prvi, tamo će biti grad jer je cilj bio da bude što bliže solanama. Onaj koji je prvi stigao, odredio je sudbinu Paga.“

Ulazimo zatim u nesuđenu katedralu, najvrjedniji je spomenik sakralnog graditeljstva u Pagu – zbornu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije. „Ovo je vela crkva. Moram kazati da je zaštitnik Paga Sv. Juraj, a zaštitnik plemenitaša Paga je Sv. Mihovil, ali je zapravo prava zaštitnica Majka Božja. Jedan od razloga je što u razdobljima najveće suše glavni zdenac nikad nije presušio. Pažani to atribuiraju Majci Božjoj koja ih čuva. Drugi detalj – u blizini solana je idealno močvarno područje koje vrlo lako može privući bilo koju vrstu štetočina, pa tako i malaričnog komarca, a Pag nikad nije imao malariju. Naravno, Pažani zahvaljuju Majci Božjoj. U biti, tomu je doprinijela jedna malo specifična ribica koja se zove solinarka koja živi u vrlo slanom moru, odnosno u salamuri, a koja jede ličinke malaričnog komarca. Ali sve su to bili jasni znakovi da Majka Božja čuva Pažane. I zato je ona zaštitnica, iako je službeno zaštitnik Sveti Juraj“, objašnjava Bernard zašto je, uz Sveti trn i Čudotvorni križ, Majka Božja treća relikvija grada te se na Velu Gospu, kako lokalci kažu, iz crkve u starom gradu već 170 godina održava procesija s Gospinim kipom do zborne crkve u gradu Pagu.

U ovom zdanju romaničko-gotičkih obrisa nalazi se pet mramornih oltara podignutih tijekom 18. i 19. stoljeća. Među brojnim oltarima i slikama posebice je znamenita velika oltarna slika koja prikazuje Bogorodicu te Sv. Dominika sa Sv. Katarinom Sijenskom i poznatim akterima Lepantske bitke. Slika ima veliku umjetničku vrijednost te se pripisuje mletačkom slikaru Jacopu Tintorettu.

Desno od oltara nalazi se čudotvorni križ iz koga je, prema vjerovanju, potekla krv Kristova.

„Godina je 1413. U Starome gradu mala pastirica skriva se od nadolazeće oluje u kapeli blizu crkve Sv. Dominika. Moli pobožno Gospu za spas svoga stada. Oluja nestaje, a iz križa u kapeli poteče krv. Pastirica kupi tu krv u pliticu i odnosi dominikancima na čuvanje i provjeru. Tijekom preseljenja grada plitica je dana Mlečanima na čuvanje. Odnesena je u Veneciju pa u Rim, a poslije toga nema nikakvih tragova o njoj. Napravljeno je novo raspelo, ali se dijelovi izvornog nalaze u njemu te se svake godine 23. srpnja održava procesija s ovim čudotvornim križem“, otkriva nam Bernard još jednu svetinju koja okuplja Pažane.

^{Procesija s čudotvornim križem održava se svake godine 23. srpnja}

A svetinja je na Pagu mnogo: 20-ak crkava i kapela koje su s titularima prenesene u grad. Bernard objašnjava kako je unutar zidina uz zbornu crkvu i crkva Navještenja Marijina u sklopu benediktinskog samostana te crkva Sv. Frane u sklopu nekadašnjeg samostana, koja je još u funkciji; zdanje jednostavne gradnje koje se koristi većinom za koncerte klasične glazbe, te tijekom korizme za pobožnost križnog puta.

Unutar zidina bila je i crkva Sv. Juraja koja je desakralizirana, Sv. Dominika ili Sv. Ante opata u sklopu dominikanskog samostana koja je desakralizirana za vrijeme Napoleona te je danas privatna kuća, kao i crkva Sv. Jakova s bratovštinom Sv. Jakova koja je danas caffe bar.

Čudesne zidine izišle su i izvan grada. Kako nam naš sugovornik pokazuje, približavajući se rivom skladištima soli, njihov kamen ugrađen je i u ovaj prepoznatljiv znak Paga. „Grad je bio opasan zidinama do 1857. Kada je donesena odluka o Bečkom ringu, zidine više nemaju nikakvu fortifikacijsku ulogu, a sprječavaju prolaznost zraka, sunca i sl. Pažani kamen nisu bacili, nego su ga iskoristili kako bi izgradili još šest dodatnih skladišta soli. U doba Mletačke Republike izgrađena su tri, a sa zidinama od grada dodatnih šest“, veli Maržić. Nadalje pojašnjava kako proces dobivanja soli nije jednostavan, posebice jer Jadransko more nije posebno slano, a kako bi potpuno isparilo, treba 40 dana. „U moru, odnosno soli, nalazi se svaki mogući kemijski element. Problem je što vama treba mnogo novca i energije kako biste izvukli određeni element. Zato je još u doba Rimljana osmišljena takozvana tehnika četiriju bazena soli. U prvom bazenu soli u kome se more drži desetak dana, uz određenu količinu vode koja isparava, nataloži se na dno ono što je kalcijev karbonat, dakle kamen. Tako da vi kad preselite nakon deset dana more u idući sustav bazena, vi ste dobili masu koja je očišćena od kamena. U drugoj fazi gubite ono što je popularna hrđa, odnosno željezni oksid. U trećoj fazi, nakon još deset dana, more je sve slanije i slanije, nataloži se gips na dnu i onda je spremno za četvrtu fazu, a to je kada čekate da se počnu stvarati prvi kristali soli na površini. To je cvijet soli, danas jako vrijedan proizvod koji se može brati samo ručno u određeno doba dana pod vrlo specifičnim uvjetima“, otkriva nam proces proizvodnje dodajući kako je Solana Pag najveći proizvođač soli u Hrvatskoj, ali je najčešće riječ o soli za ceste, što se izvozi u zemlje poput Slovenije i Austrije, te različite soli za perilice rublja, suđa, kupke…

Uz vjerske znamenitosti i sol, Pag je prepoznatljiv i po svojoj čipki i siru koji nisu samo proizvodi, nego simboli koji povezuju prošlost i sadašnjost. Zbog toga je zanimljiv turistima te tijekom ljetne sezone bilježe milijun noćenja, saznajemo u Turističkoj zajednici Grada Paga, na čijem je čelu posljednje desetljeće Vesna Karavanić. „Pag je grad snažna identiteta, prepoznatljiv po kulturnoj baštini, tradiciji i specifičnom krajoliku. Najviše smo prepoznatljivi po paškoj čipki koja je zaštićena i uvrštena na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine. Sol nam je isto tako iznimno bitna, a sir je važan za cijeli otok“, ističe Vesna dodajući kako uz kulturnu baštinu, važnu ulogu ima i prirodni ambijent koji često ostavlja snažan dojam.

„Kad prolazite preko Paškog mosta, vidite pusti kamen i nije vam jasno kako je uopće moguće živjeti na takvom mjestu. Međutim, vrlo brzo vam se otvori grad Pag koji ima sve na dlanu. Imamo staru gradsku jezgru i planski građen grad kakav malo koji grad ima“, veli naglašavajući kako grad njeguje bogat kalendar manifestacija koje ga tijekom cijele godine oživljavaju i čuvaju lokalnu tradiciju. „Posebno bih istaknula Međunarodni festival čipke koji se održava svake godine u lipnju, a u 2026. proslavit će 15. izdanje. Okuplja velik broj čipkarica iz Hrvatske i inozemstva, a program je trodnevan, s radionicama, modnom revijom i koncertima. To je zahtjevna manifestacija, ali nešto što zaista radimo s ljubavlju. Također, Pag je prepoznatljiv i po svojim karnevalima, zimskim i ljetnim, koji imaju posebno mjesto. Paški zimski karneval prvenstveno je namijenjen domaćem stanovništvu i traje četiri dana. Sve se odvija na glavnom gradskom trgu, uz Paško kolo, pučku dramu Paška robinja koja se izvodi stoljećima, tombolu i brojne druge programe. Ljetni karneval je njegova preslika i organiziran je kako bismo posjetiteljima pokazali kako izgleda naša tradicija“, objašnjava nam Vesna.

^{Direktorica Turističke zajednice Vesna Karavanić}

Nadalje ističe kako se Pag sve snažnije pozicionira i kao gastronomska destinacija, s naglaskom na autohtone proizvode i lokalnu kuhinju. „Kroz manifestaciju Pag na meniju našim gostima nudimo autohtona jela po povlaštenim cijenama, kako bi svi mogli upoznati našu gastronomiju. Imamo ugostiteljske objekte s oznakom Pag na meniju, što znači da nude tradicionalna jela i specijalitete. Također, prošle godine održan je prvi festival janjetine Kaloka“, predstavlja Karavanić nabrajajući dalje kako imaju i Festival podvodnog filma, Smotru klapa otoka Paga, Pag Art Festival, Burafest, Misec paške soli… Veliki potencijal vidi i u razvoju vjerskog turizma te smatra kako u tom pravcu treba ići, a svi drugi oblici zabave mogu se provoditi na plažama izvan grada.

„Proslava Velike i Male Gospe važni su događaji, kao i naše tri relikvije – Sveti trn, Čudotvorni križ i Majka Božja od Staroga grada. Nedavno je dogovoreno da Pag uđe u projekt Camino staza, što bi nam omogućilo turizam u proljetnim i jesenskim mjesecima“, kaže.

„Imamo tri jaka brenda, a to ponekad zna biti i teret, međutim ta raznolikost čini Pag zanimljivim“, veli Vesna naglašavajući kako je ovo grad mira, tišine i autentičnosti, zbog kojih i privlači turiste.

A i nas privlače prazne plaže te shvaćamo kako ovo nije grad brzih uzbuđenja, nego mjesto gdje se život promišlja. „Kad dođete iz velikog grada u naš Pag, onda vidite kako je lijepo sjesti na glavni gradski trg, na rivu, popiti kavu bez pritiska i doživjeti taj mediteranski štih“, govori Karavanić zaključujući kako je upravo taj mir najveći dar Paga.

Na odlasku s otoka, dok se Pag ponovno pretvara u kamenu pustoš, postaje jasno kako taj prizor vara. Ispod slojeva kamena, soli i bure skriva se mjesto bogate povijesti, čvrstog karaktera i duboke vjere; grad koji je nastajao polako i promišljeno, baš poput njegovih kristala soli. Ali, to nećete otkriti na brzinu, nego tek kad zastanete i poslušate njegovu tišinu; razgovor kamena i mora koji stoljećima ne prestaje.