Piše: Željko Ivković, Katolički tjednik

Građena je s namjerom kako bi bila mjesto vijećanja gradske uprave i otud je i dobila ime. Tijekom godina u njoj je bila smještena gradska uprava, međutim, kasnije je spletom povijesnih okolnosti postala Narodnom i sveučilišnom knjižnicom BiH, ratnom ruševinom – spomenik na doba ljudskog ludila te je na kraju ponovno zablistala nakon obnove...

Smjestila se...

Gradska vijećnica nalazi se na prostoru nekadašnjeg Mustaj-pašinog trga, na desnoj obali rijeke Miljacke, unutar ambijentalne cjeline koju čini Baščaršija. To je povijesno jezgro Sarajeva nastalo u osmanskom razdoblju i odlikuje se nizom zanatskih radnji povezanih bezbrojnim spletom uličica. U osnovi, Vijećnica je zdanje trokutastog oblika okružena sa svih strana prometnicama. S njezine jugoistočne strane prolazi tramvajska tračnica koja je svojevrsni znak prestanka trgovačko-poslovne zone, ali i grada. Za stanovnike Sarajeva dugi niz godina, do ratnih razaranja, predstavljala je sinonim za kulturu, pisanu riječ i duhovnost.

Vijećnica je građena u pseudo-maurskom stilu, u kojemu je rađena većina objekata što ih je u Sarajevu ostavila austrougarska vlast.

Snažni gospodarski razvoj krajem 19. st. i brzo uključivanje teritorija BiH u europske civilizacijske tekovine pratio je veliki arhitektonski napredak Sarajeva. S dolaskom austrougarske vlasti u BiH 1878. u bh. prijestolnici ukazala se potreba za izgradnjom objekta koji bi poslužio za potrebe Magistrata i Gradskog poglavarstva. Tako je Sarajevo priznato kao novi administrativni centar u Monarhiji.

Nekoliko arhitekata

Iako je izgradnja gradske vijećnice planirana još 1880., tek 10 godina poslije izrada idejnog projekta je povjerena Karlu Paržiku, arhitektu pri Zemaljskoj vladi BiH. On 1891. izrađuje idejni projekt gradske vijećnice, ali je u njega odbio unijeti izmjene. Zbog primjedbi koje je na njegov projekt uputio ministar financija Austrije i Ugarske, baron Benjamin Kallay, Paržik odustaje od svog daljnjeg angažmana na ovom projektu.

Izrada nacrta potom je povjerena Alexandru Witeku. Poznato je kako je Witeku kao uzor u stvaranju sarajevske Vijećnice poslužila kairska džamija Kemala II. zbog čega je dva puta odlazio u Egipat. Nažalost, Witek nije uspio završiti svoj nacrt jer se razbolio i umro. Čudne okolnosti njegove smrti bile su povod za stvaranje svojevrsne legende kako je umno obolio i izvršio samoubojstvo. Zasigurno, ova tajna nikada neće biti razriješena.

Završetak njegovog projekta je povjeren 1894. Ćirilu Ivekoviću, a usporedno s razradom nacrta tekla je i izgradnja zdanja koja je trajala od 1892. do 1894. Objekt gradske vijećnice je predat na uporabu gradskim vlastima 1896.

Sjećanja na posljednji rat su još uvijek svježa. Vijećnica je u noći s 25. na 26. kolovoza 1992. pogođena mnoštvom teških i zapaljivih projektila s teritorija koji je kontrolirala vojska RS. Nastale štete i vatra su uništile skoro 70% knjižnog fonda, a uslijed visoke temperature urušeni su mnogi dijelovi Vijećnice.

Općepoznato je kako je do dolaska vlasti Austro-Ugarske Monarhije, na teritoriju današnje BiH najmonumentalniji objekt osmanske arhitekture u Bosni bila džamija. Ona je bila dio skupine objekata različitih sadržaja: za molitvu, učenje, humanitarnu pomoć, ukop... Pristup središnjem mjestu – unutrašnjosti džamije, ostvaruje se preko ulaza i to proizvodi veličanstven efekt s obzirom na visoku kupolu.

Ista  ideja  razvija  se  i  na  projektu  Vijećnice.  Zatečeni  okolni  ambijent  sagledava  se u  međusobnim  odnosima, a pristupom trijemu i prolaskom  kroz  vrata ulazi se  u  aulu  –  uokviren  prostor, bogato dekoriran, uspravne proporcije. Taj prostor koji objektivno nije velik, doživljava se monumentalnim u subjektivnoj percepciji. Tadašnjem stanovniku Sarajeva je ovakav tip zdanja, koji je ličio na potkupolnu džamiju, bio blizak i dobro poznat. Zato je Vijećnica izabrana za sjedište gradske uprave i imala je prostornu  kvalitetu  koju  su  stanovnici doživljavati na veoma intimnoj razini.

Više namjena

Kroz povijest zdanje je mijenjalo svoje namjene: počevši od dana svečanog otvorenja, 20. travnja 1896., korišteno je kao Gradska vijećnica, zatim i kao Gradska sudnica, a u razdoblju 1910. – 1911., bila je sjedište Bosanskog sabora. Prema nekim autorima Vijećnica je bila i privremeno sjedište Akademije znanosti i umjetnosti BiH, a od 1948. do 1992. u njoj je bila smještena Narodna i sveučilišna knjižnica Bosne i Hercegovine.

Sjećanja na posljednji rat su još uvijek svježa. Vijećnica je u noći s 25. na 26. kolovoza 1992. pogođena mnoštvom teških i zapaljivih projektila s teritorija koji je kontrolirala vojska RS. Nastale štete i vatra su uništile skoro 70% knjižnog fonda, a uslijed visoke temperature urušeni su mnogi dijelovi Vijećnice.

Gubitak neizmjernog kulturno-znanstvenog blaga

U plamenu su nestali notni zapisi glazbene zbirke i grafička zbirka, u sklopu koje je čuvana velika kolekcija starih razglednica, fotografija i portreta. Sačuvana je samo kartografska zbirka, ali je i ona pretrpjela znatna oštećenja. U velikoj mjeri stradali su i knjižni fondovi nacionalnih kulturno-prosvjetnih društava Prosvjete, Napretka i Gajreta, koji su se od 1949. nalazili u sastavu ove knjižnice. Izgubljen je i najveći dio fonda naučnih radova, magistarskih i doktorskih disertacija, kao i zbirka stranih publikacija, periodike te drugi fondovi koji su služili za obavljanje sveučilišne nastave i znanstvenih istraživanja.

Razaranjem knjižnog i znanstvenog fonda ugašene su i funkcije Vijećnice kao objekta središnje knjižnice BiH. Radovi prve etape konstruktivne sanacije koje je financirala Republika Austrija izvedeni su 1996., a radovi druge etape konstruktivne obnove, financirani sredstvima Europskog povjerenstva (rekonstrukcija vodoravnih elemenata strukture i rekonstrukcija aule s lukovima i stupovima) izvedeni su od 2000. do 2004. te su doveli objekt u stabilno stanje što je sprečavalo daljnja oštećenja. Od tada pa do 2014. radilo se na potpunoj obnovi ovog velebnog zdanja.

Vraćen sjaj

Konačno, 8. svibnja 2014. riječima dobrodošlice na šest svjetskih jezika i intoniranjem himne Bosne i Hercegovine u izvođenju Sarajevske filharmonije ponovno je otvorena gradska Vijećnica – simbol bh. prijestolnice.

Ona danas, nakon obnove, predstavlja središnju točku  svih  fotografa  koji  su  s  istočnih padina težili snimiti panoramu starog dijela grada. Čak i kada je gorjela bila je simbol opkoljenog grada, a nadamo se kako će u bližoj budućnosti, u svom sjaju, predstavljati simbol europskog Sarajeva ili kako ga se često zove – europskog Jeruzalema.