Pet, 13. Srpanj 2018. 16:09
Katolička Crkva (KC) je hijerarhijski ustrojena ustanova, nazidana na temelju koji je sam Krist.
Priredila: Josipa Prskalo
„On ju je ustanovio, on joj je dao vlast i poslanje, usmjerenje i svrhu: za upravljanje i stalno povećavanje Božjega naroda. Krist je Gospodin u svojoj Crkvi ustanovio različite službe koje idu za dobrom čitavoga Tijela“ (Katekizam Katoličke Crkve, br. 874). Upravo o tim brojnim službama u okrilju hijerarhijskog ustrojstva Katoličke Crkve želimo govoriti.
Za ovaj prikaz služili smo se informacijama dostupnim na službenoj stranici Svete Stolice vatican.va i catholic-hierarchy.org, te knjigama Opće pravo Katoličke Crkve, Priručnik uz novi Zakonik kanonskog prava (Viktor Nuić); Božji narod, II. knjiga Zakonika kanonskog prava (Pero Pranjić) i Božji narod (Nikola Škalabrin). Nastojali smo donositi aktualne podatke ondje gdje su oni ažurirani.
Vrhovna vlast i njezina podjela
Vrhovnu crkvenu vlast u Crkvi čine Rimski prvosvećenik i biskupski zbor. To najbolje objašnjava kan. 330 Zakonika kanonskog prava (ZKP): „Kao što Gospodnjom odlukom Sv. Petar i ostali apostoli tvore jedan Zbor, jednako se tako među sobom povezuju rimski prvosvećenik, Petrov nasljednik, i biskupi, nasljednici apostola.“
Tako je, prema kan. 331 biskup rimske Crkve u kojem traje služba koju je Gospodin pojedinačno povjerio Petru, prvaku apostola, i koja se ima prenositi na njegove nasljednike, glava Biskupskog zbora, namjesnik Kristov i pastir opće Crkve na ovoj zemlji; zato snagom svoje službe ima u Crkvi vrhovnu, potpunu, neposrednu i opću redovitu vlast koju uvijek može slobodno vršiti.
Dalje se, u kan. 336, navodi kako je biskupski zbor – kojemu je glava rimski prvosvećenik i kojega su udovi biskupi snagom sakramentalnog posvećenja i hijerarhijskim zajedništvom s glavom i udovima Zbora, i u kojemu stalno traje apostolsko tijelo, zajedno sa svojom glavom i nikada bez te glave – također subjekt vrhovne i potpune vlasti nad općom Crkvom. Ali važno je istaknuti, kako to podcrtava br. 883 KKC-a da „kolegij ili zbor biskupanema vlasti osim ako se ne shvaća zajedno s Rimskim biskupom kao svojom glavom“.
Vlast se u KC-u dijeli na:
ZAKONODAVNU, koju (odozgor prema dolje) čine: papa i ekumenski sabor, plenarni sabor, pokrajinski sabor, dijecezanski biskup i biskupijska sinoda;
IZVRŠNU, koju čine: kongregacije Rimske kurije, dijecezanski biskup i župnik; te
SUDSKU sazdanu od: Apostolske pokorničarne kojom ravna veliki penitencijar – sada je to Talijan kard. Mauro Piacenza; Vrhovnog suda Apostolske signature (I. i II. sekcija – Apostolsko sudište) kojim trenutačno ravna prefekt Marokanac kard. Dominique François Joseph Mamberti te Rimske rote čiji je dekan Talijan o. Pio Vito Pinto (metropolitansko sudište/međubiskupijsko sudište, biskupijsko sudište).
Kongregacije
Budući da smo već spomenuli kongregacije, one zajedno s Državnim/Papinskim tajništvom (na čelu kojega je Talijan kard. Pietro Parolin), sveukupnošću ureda i ustanova pomažu rimskom prvosvećeniku u općem upravljanju Crkvom i čine Rimsku kuriju (lat. Curia Romana).
Postoji devet kongregacija, iako je u povijesti taj broj varirao od 15 do 30:
Kongregacija za nauk vjere (nekadašnji Sv. Oficij) na čelu s prefektom Španjolcem mons. Luisom Franciscom Ladariom Ferrerom, pod koju potpadaju Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei, Papinsko biblijsko povjerenstvo, Međunarodno teološko povjerenstvo i Povjerenstvo za Katekizam Katoličke Crkve; Kongregacija za Istočne Crkve čiji je prefekt Argentinac kard. Leonardo Sandri; Kongregacija za bogoštovlje i sakramente čiji je predstojnik kard. Robert Sarah; Kongregacija za kauze svetaca na čelu s Talijanom kard. Angelom Amatom; Kongregacija za evangelizaciju naroda (nekoć De propaganda fide) kojom ravna Talijan, kard. Fernando Filoni uključuje Arhiv Propaganda Fide i Papinska misijska djela; Kongregacija za kler kojoj je na čelu Talijan kard. Beniamino Stella; Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života kojom ravna Brazilac kard. João Bráz de Aviz; Kongregacija za katolički odgoj čiji je predstojnik Talijan, kard. Giuseppe Versaldi te Kongregacija za biskupe kojom ravna Kanađanin kard. Marc Ouellet, a pripada joj i Povjerenstvo za Latinsku Ameriku.
Dikasteriji, vijeća, uredi
Novoosnovani organizmi Rimske kurije su: Dikasterij za laike, obitelj i život na čelu s Ircem kard. Kevinom Josephom Farrellom; Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja kojim ravna kard. Peter Kodwo Appiah Turkson te Dikasterij za komunikaciju koji je do 23. lipnja bio Tajništvo za komunikaciju čiji je prefekt dr. Paolo Ruffini i Koordinacijski ustroj za ekonomske i upravne poslove Svete Stolice – Tajništvo za ekonomiju i Vijeće za ekonomiju kojima ravna Australac kard. George Pell.
Također, dio Rimske kurije je i pet Papinskih vijeća: Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana (predsjednik Švicarac kard. Kurt Koch); Papinsko vijeće za tumačenje zakonskih tekstova (predsjednik Talijan nadbiskup Filippo Iannone); Papinsko vijeće za dijalog među religijama (donedavni predsjednik Francuz kard. Jean-Louis Cardinal Tauran koji je nedavno preminuo); Papinsko vijeće za kulturu (predsjednik Talijan kard. Gianfranco Ravasi) i Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije (predsjednik Talijan nadbiskup Salvatore Fisichella).
U Vatikanu su brojni i različiti uredi koji su također dio ovog funkcionalnog sustava. Prvi među njima je Apostolska komora čiji je komornik (koji se naziva i kamerlengo) bio kard. Tauran koji je nedavno preminuo. Zadaća je kardinala kamerlenga da za vrijeme upražnjene stolice (dok se ne izabere novi papa) vodi brigu o dobrima i materijalnim pravima Svete Stolice te da upravlja tim dobrima, a pomažu mu još tri kardinala. Upravom patrimonija (baštine) Apostolske stolice ravna Talijan kard. Domenico Calcagno.
Ostale ustanove Rimske kurije su: Prefektura papinske palače; Služba bogoslužnih slavlja vrhovnog svećenika; Ustanove povezane sa Svetom Stolicom (u pravom smislu ne pripadaju Rimskoj kuriji, ali služe vrhovnom svećeniku, Rimskoj kuriji i cjelokupnoj Crkvi): Tajni vatikanski arhiv; Apostolska vatikanska knjižnica; razne ustanove za istraživanja i širenje istine (akademije).
Biskupska sinoda
Biskupska sinoda novi je organizam u Katoličkoj Crkvi, kojeg je Apostolskim pismom Apostolica sollicutido osnovao papa Pavao VI. 15. rujna 1965., prema želji koncilskih otaca izraženoj na II. vatikanskom koncilu. Biskupska sinoda jest najvažniji i središnji organizam načela kolegijaliteta biskupskoga zbora. Njezina zadaća je odražavati opću brigu biskupa za Crkvu i njezino misijsko djelovanje. Razlika između općeg koncila i sinode je u vršenju vlasti: koncilski oci imaju odlučujući glas, dok na sinodi imaju savjetodavni glas. Biskupska sinoda izravno je podložna rimskom prvosvećeniku.
Kardinalski kolegij
Kardinali tvore zasebni zbor, koji bira rimskog prvosvećenika, a pomažu mu i pri upravljanju Crkvom, bilo zborno bilo u različitim službama (kan. 349). Zborno mu pomažu kad ih on pozove raspravljati o pitanjima od veće važnosti, a pojedinačno mu pomažu u različitim službama, naročito u svakodnevnom upravljanju općom Crkvom.
Kardinalski zbor tradicionalno se dijeli, zbog povijesnih razloga, na tri reda: biskupski – kojemu pripadaju kardinali koji nose naslov jedne prigradske biskupije grada Rima, ili su istočni patrijarsi; prezbiterski i đakonski red kojemu pripadaju kardinali koji dobivaju u naslov neku crkvu u samom Rimu.
Na čelu kardinalskog zbora je dekan, što je trenutno Talijan, kard. Angelo Sodano.
Kardinali koji napune 80 godina prije dana kada se Sveta Stolica uprazni ne mogu glasovati na konklavama.
Na kraju kroz ovu kratku, ali nadamo se korisnu, lekciju iz Crkvenog prava nastojali smo približiti sve ono što čini da Kristova Crkva funkcionira i nakon 2 000 godina. Crkva je hijerarhijski organizam koji bez takvog ustrojstva vjerojatno ne bi ni opstao.
TRI REDA KARDINALA
Kardinalni biskupi
Kardinalni biskupi su među najvišim prelatima Katoličke Crkve. Iako su danas većina kardinala također i biskupi, izraz „kardinal biskup“ odnosi se samo na kardinale koji su titularni biskupi jednog od sedam rimskih prigradskih mjesta: Ostie, Albana, Porta i Santa Rufine, Palestrine, Sabine i Mentane, Frascatija i Velletrija ili su istočni patrijarsi. U ranim vremenima povlastica izbora pape nije bila rezervirana za kardinale, a stoljećima je birana osoba koja je obično bila rimski svećenik i nikad biskup iz drugih krajeva. Kako bi se sačuvalo apostolsko naslijeđe, obred posvete biskupa vršio je netko tko je već bio biskup, ali ostalo je pravilo ukoliko osoba izabrana za papu nije biskup – da ga za episkopa posveti upravo dekan Zbora kardinala, kardinal biskup Ostie.
Od 1962. kardinali biskupi samo su titularno povezani s prigradskim mjestima te nemaju nikakve moći upravljanja nad istima. Svako mjesto ima svog biskupa, osim Ostie gdje kardinal vikar Rima služi kako apostolski administrator.
Prema podatcima catholic-hierarchy.org, od 9. lipnja 2018., trenutno je devet kardinala biskupa od čega su tri kardinala biskupa patrijarha.
Kardinali svećenici
Kardinali svećenici najbrojniji su od tri reda kardinala u Katoličkoj Crkvi. Oni koje se danas naziva kardinalima svećenicima obično su biskupi važnih biskupija diljem svijeta, iako se neki nalaze na kurijskim pozicijama.
Danas se naziv „kardinal svećenik“ tumači kao kardinal koji je iz reda svećenika. Izvorno, međutim, to se odnosilo na ključne svećenike važnih crkava Rimske biskupije, koji su bili priznati kao kardinalni svećenici – važni svećenici koje je papa izabrao kako bi ga savjetovali u njegovim dužnostima rimskog biskupa.
Budući da je kardinalska čast proširena i na one koji nisu dio rimskog klera i Rimske kurije, svaki kardinal svećenik ima rimsku titularnu crkvu, iako mogu biti nad/biskupi negdje drugdje.
Prema podatcima catholic-hierarchy.org, od 9. lipnja 2018., trenutno je 171 kardinal svećenik.
Kardinali đakoni
Kardinali đakoni najniže su rangirani. Kardinali uzdignuti na đakonski red ili su dužnosnici Rimske kurije, dio crkvene administracije ili su svećenici kojima je dodijeljena ta čast nakon 80. rođendana.
Kardinalni đakoni izvorno potječu od sedam đakona u papinskom kućanstvu i sedam đakona koji su nadgledali crkvena djela u rimskim okruzima tijekom ranog srednjeg vijeka.
Prema podatcima catholic-hierarchy.org, od 9. lipnja 2018., trenutno su 32 kardinala-đakona.
Rimska kurija
Povijesno je rimska kurija bila papinski dvor na kojemu je zbor kardinala, ponekad organiziran u posebne komisije, savjetovao papu. Od pontifikata Siksta V. (1585. – 1590.) kurija, u kojoj još uvijek prevladavaju kardinali, jest stalna središnja uprava Crkve i njezine odluke često imaju obvezatnost papinskih odluka. Pio X. (1903. – 1914.) i Pavao VI. (1967.) izvršili su opću reformu kurije, a takav jedan proces odlika je i dosadašnjega pontifikata pape Franje.
Kardinali biskupi:
Kardinali biskupi-patrijarsi:
Kardinali prezbiteri:
Kardinali đakoni: