Župa Izbično – 1 000 raseljenih duša i dvije Dragice


Župa Izbično smještena je na sjeverozapadnom dijelu općine Široki Brijeg, podno brda Varda, na oko 800 metara nadmorske visine.

Piše: Željko Ivković

Poznato je da je povijest Hercegovine usko vezana uz povijest Dalmacije i cijele Hrvatske. Tako je i sa širokobriješkim krajem koji odiše katoličanstvom i hrvatstvom. Izbično nije nikakva iznimka. Udaljen desetak kilometara od Širokog Brijega, u prošlosti je dijelio sudbinu toga grada i župe, kako u vjerskom, tako i u društveno-političkom smislu. Što bi se narodski reklo - zajedno se „plakalo i radovalo“.

Križ i povijesne gradine

Da je područje današnje župe Izbično bilo naseljeno u povijesnim razdobljima, potvrđuju pronađene gradine i utvrde: Tribošić, između Britvice i Izbična, s koje se pruža jedinstven pogled na južnu Hercegovinu; Soldina Gradina – istočno od Izbičkoga polja, te Pogledača, prapovijesna utvrda iznad kanjona Ugrovače uz cestu od susjednog sela Dobrkovića prema Izbičnu...

Međutim, jedan od najpoznatijih povijesnih ostataka, koji govori o organiziranom životu i katoličanstvu u ovom dijelu Hercegovine, je kameni križ pronađen u Donjoj Britvici. Njega je župnik fra Dinko Maslać osamdesetih godina prošloga stoljeća otkrio razbijenog te prikupio dijelove i sastavio. Restauracija je obavljena kasnije i sada lijepo urešen križ ima čitljiv natpis. Uz spominjanje Vignja Miloševića i vojvode Masna potvrđuje da se u ovom kraju u srednjem vijeku pisalo jednim od hrvatskih pisama – bosančicom. Pravo je čudo da se takav spomenik visok 70 cm, a širok 41 cm očuvao u povijesnom vrtlogu i sveopćem uništavanju kulturnih dobara ovoga područja.

Simbol ustrajne vjere

Križ iz Donje Britvice stoji danas kao simbol vjere, ustrajnosti, žilavosti te opstanka na ovom prostoru. On je potvrda da je u ovom kraju bilo vrhunskih majstora koji su znali izraditi takav spomenik, te kako je bilo duhovne i materijalne snage za takve pothvate.

Iako ovaj nadgrobni spomenik ne možemo pouzdano datirati, na temelju poznate činjenice da križevi nastaju u posljednjoj fazi u razvoju oblika stećaka, možda se može zaključiti da ni on nije mogao nastati prije 15. stoljeća.

Kako smo već rekli, povijest župe Širokoga Brijega te mjesta Izbično teško je razdvojiti. U glasovitom Šematizmu fra Petra Bakule iz 1867. spominje se da je Izbično imalo 46 obitelji u kojima je živjela 291 duša, a svi ostali podatci govore o župi matici, to jest Širokom Brijegu. Slično je i u Šematizmu fra Martina Mikulića iz 1903.

To da je Izbično „krvno“ vezano za Široki Brijeg, govore i potvrđuju prezimena žitelja, npr. Soldo, Pavković, Hrkać, Draškić, Crnjac, Logarušić. Najprije su ovdje boravili sezonski, na ispašama sa svojim stadima, a zatim su se postupno nastanjivali.

Ime je najprije bilo Britvica

Iako je župa osnovana 1917., već od 1896. počelo se tražiti „zgodno mjesto“ za gradnju crkve ili barem kapelice. Jedan od glavnih razloga bila je udaljenost od Širokoga Brijega i svojevrsna kompaktnost tih nekoliko sela i zaseoka.

Tako je došla 1917. bez crkve i lokacije za njezinu gradnju, dok je Prvi svjetski rat bjesnio. U sastavu novoosnovane vjerničke zajednice ušla su naselja: Izbično te Donja i Gornja Britvica. Mnogi njezini stanovnici i ne znaju da se, zapravo, današnja župa Izbično zvala prvobitno Britvica.

Ova tvrdnja ima temelje u dokumentima i pečatima te logici stvari onoga vremena (a često i danas). Naime, kada bi se trebala bilo gdje u selu ili mjestu graditi crkva, župni stan pa i škola ili čak ambulanta, ako nema strogoga središta, onda se ono tražilo i određivalo da bude upravo u geometrijskoj sredini. Razlog je jasan, da nitko ne bi bio „zakinut“ te da ničiji zaselak nema „prednost“.

Ovo je propalo jer je prvi župnik fra Jozo Bencun oštro reagirao i čak se zamjerio glavarima ističući da fratar nije ćuko, te da i njemu treba „komšiluk“.

Bio je to „krik“ svećenika koji je „pao“ na „golu ledinu“ i odatle počeo graditi župu u duhovnom i materijalnom smislu. Valjalo je napraviti župni stan, crkvu te groblja i pripadajuće kapelice. Jasno je da je to teško napraviti i usred sela ili većeg mjesta, a kamoli na nekoj vjetrometini koja se naziva „središte župe“.

O kakvim je teškim početcima bila riječ, dovoljno govori i podatak da je 1918. od gladi, iscrpljenosti i „španjolske“ gripe umrlo čak 45 župljana.

Uza sve probleme fra Jozo je uspio. Sve do 1923. lokacija za crkvu je „lebdjela“, a onda je prvi župnik konačno dogovorio s vjernicima mjesto, i tu se danas nalazi crkva...

Statistike, statistike, statistike...

Od fra Joze izmijenilo se 13 župnika tako da danas u toj vjerničkoj zajednici pastoralno djeluje fra Robert Kiš koji je u Izbičnu dekretom od 2015. upravitelj župe. Prošavši s nama kroz kratku povijest ove župe, osobito se zaustavio na sadašnjosti, ali razmišljao i o budućnosti.

„Prema posljednjem popisu iz blagoslova kuća za 2017., u Izbičnu imamo 62 kuće i 217 duša, u Donjoj Britvici su 32 kuće s 89 vjernika, dok je u Gornjoj 15 kućanstava i 34 osobe. Ukupan broj župljana u 109 kuća je 340 što je prosjek od troje vjernika po jednoj kući“, rekao nam je na početku razgovora fra Robert napominjući kako 32 kuće imaju po jednog člana, 25 po dva, po tri člana borave u 16 kuća, dok je po petero i više članova u 16 kuća.

Budući da u župi postoje tri crkve, nedjeljom se slave i tri mise, a posjećenost euharistijama je iznimno velika. Kako nam je rekao župnik, više od 75% vjernika dolazi na misu, a kući ostanu samo stari i nemoćni, to jest nepokretna čeljad.

„Ovdje je djece jako malo. Tijekom 2017. imali smo pet krštenja od čega je dvoje djece doneseno sa strane, dok je broj umrlih bio 20, od toga šest je pokojnika stanovalo izvan župe“, ustvrdio je župnik navodeći kako su te statistike, nažalost, „crna kronika“.

Podsjetio je da se svake godine sve manje i manje djece rađa usprkos činjenici što u selima postoje dvije škole te je relativno blizu Široki Brijeg i tamošnji proizvodni pogoni te tvrtke koje nude posao.

„Zbog malog broja djece, to jest pričesnika i krizmanika, u župi ne djeluje Frama. Na misi se pjeva 'na suvo' jer nema organiziranog djelovanja zbora“, komentirao je fra Robert govoreći kako u Izbičnu nema organiziranog Caritasa ili kakve druge karitativne udruge, ali već se zna da svećenik posjećuje potrebite i onemoćale četiri puta godišnje te pritom pomaže.

Važno je napomenuti da iako je župa danas „malena“, u povijesti nije bilo tako. Zabilježeno je da je 1975. imala čak 1 350 vjernika u 175 kuća te 30 krštenih te godine.

Tako se može reći da je Izbičana danas mnogo više izvan župe nego u njoj, što se ogleda i u manifestaciji kao što je Izbičijada. To je kulturno-zabavna i sportska fešta koja se održava 16. kolovoza. Događaj barem na kratko okuplja domaće i raseljene mještane.

Važno je napomenuti da su Izbičani iznimno vezani za svoj kraj te se odazovu u velikom broju kada treba darovati za obnovu crkve ili uređenje groblja. Donacije nije potrebno tražiti, raseljeni i domaći sami nude sredstva.

Na području župe nalazi se pet grobalja, i to u Donjoj Britvici, Izbičnu, Prusinama te groblja na Segači i u Vranjkovcima. Svako od njih ima pripadajuću kapelicu. Osim toga u župi su dvije filijale. Područna crkva Male Gospe podizana je od 2000. do 2006. i nalazi se u Donjoj Britvici, a crkva Isusa Dobrog Pastira građena je 2006. i 2007. u Gornjoj Britvici. Zanimljivo je dodati kako je crkva u G. Britvici podignuta na temeljima škole koja je „zatvorila vrata“ jer nije bilo dovoljno učenika za njezino djelovanje.

Duhovnih zvanja tijekom godina iz ove župe je bilo nekoliko, a posebice raduje mlada misa 2018. u Širokom Brijegu fra Joze Hrkaća iz Izbična.

Stogodišnja župa posvećena Sv. Josipu Radniku, osim Izbična obuhvaća još Donju i Gornju Britvicu te zaseoke Solde, Crnjce, Hrkaće, Pavkoviće i Tribošiće...

 

Temeljita obnova crkve

Tijekom 2018. rađeni su veliki i značajni radovi na župnoj crkvi. Nakon uklanjanja starog i ugradnje cjelokupnog novog krova i žlijeba pristupilo se zamjeni starih otvora, a potom je u unutrašnjosti crkve radovima obuhvaćen doslovce svaki centimetar površine, izuzev stropa.

Sa zidova je odstranjena stara lamperija, a uslijedila je obnova cjelokupne unutarnje fasade. Ovaj značajan zahvat realiziran je uz vrijednu donaciju tvrtke Geospektar – Široki Brijeg, odnosno obitelji Pavković iz Izbična.

Podna keramika je u cijelosti uklonjena i ugrađene su kamene ploče tvrtke Brekston. Budući da je riječ o crkvi na 800 metara nadmorske visine, mislilo se i na grijanje, odnosno klimatizaciju unutrašnjosti te su ostavljene mogućnosti za naknadno ugrađivanje.

Radovima je obuhvaćen i kor crkve čiju pozadinu, odnosno pročelje crkve krase novi otvori s motivima evanđelista. U unutrašnjosti pogled oduzimaju motivi sa sedam Marijinih žalosti i radosti – postavljenih u sedam okana sa svake strane.

Tko su Dragice?

Nakon razgledanja crkve pošli smo obići dva groba imenjakinja Dragica koji se nalaze na zaklonjenom proplanku, polušumskom mjestu, sjeverozapadno od crkve nekih 250 metara.

Uz uzak put sa šumom i prizidama napravljen je spomenik i oltar s nadstrešnicom za dvije Dragice. Mlade su žene 1947., dvije godine nakon završetka Drugog svjetskog rata, krvoločni jurišnici novog komunističkog sustava, bez procesa i nakon svirepog mučenja, „osudili“ na smrt.

Kako bi se objasnilo mučko ubojstvo dviju žena, bitno je podsjetiti da su se hrvatski vojnici, koji su uspjeli pobjeći iz kolona smrti nakon Bleiburga 1945., skrivali po planinama i zabitnim predjelima svjesni da će njihova predaja značiti vjerojatno smrt ili teške muke. Zvali su se škripari jer su njihova prebivališta i skrovišta bila u kamenjaru, u takozvanim škripinama. Njima su pomagali jataci, i sami u neprestanom strahu da će biti otkriveni te mučeni i ubijeni. Skupine škripara skrivale su se i u planinskim područjima oko Izbična i imale svoje pomagače, a svima su udbaši bili na tragu.

Tako su nakon jedne izdaje uhitili Dragicu Pavković, ženu Milinu, i Dragicu Pavković, kći Ilijinu – jednu prisiljavajući da izda muža, drugu brata. Dvije su žene uhićene na Svisvete 1947. i mučene više od mjesec dana. Neprestano su tražili izdaju, a hrabre žene nisu to učinile.

Žena Milinova je mučena u župnoj kući koju su partizani bili pretvorili u improvizirani zatvor (svećenici su već ranije bili pobijeni i nitko novi nije bio u župnoj kući do 1949.). Nakon 40-dnevnog mučenja bila je neprepoznatljiva: prije je imala lijepe i zdrave zube, a na dan smrti nije imala ni jednoga u glavi. Obje su ubijene 12. prosinca 1947. u škripini u blizini župne kuće te pokopane – ili bi se prije moglo reći zavaljene – na istome mjestu.

U novije je vrijeme izbički župnik fra Franjo Mabić pokrenuo akciju za dostojanstvenije obilježavanje mjesta smrti dviju Dragica. To je i uspio uz pomoć obitelji pokojnica kao i brojnih darovatelja. Idejno rješenja dao je ing. Ivo Crnac Dadić. Riječ je o svojevrsnoj „kapelici“ s oltarom, a ispred je nova grobnica s mučeničkim kostima. Kapelica je jedinstvena u građevnom smislu jer je betonski krov dug pet metara postavljen bez ikakva potpornog stupa, nego oslonjen samo na stražnji nosač.

Okani se momkovanja

Odlazeći iz Izbična, zaključili smo kako je ovaj kraj imao svoje uspone i padove. A kad razmislimo: koji zapravo i nije? U vrijeme osnivanja župe zbog novonastalih pastoralnih potreba stvorena je nova župa koja je imala približno isto žitelja kao današnja.

Već 40 i više godina župa lagano nestaje, ali je i dalje tu. Više od 1 000 Izbičana je kroz to vrijeme napustilo svoj kraj. Kruh se traži gdje ga ima.

Župnik nam je rekao kako za vrijeme propovijedi zna reći o „suicidu“ kojeg vrše vjernici ove župe, o nerađanju... o svemu onomu što je negativno danas, a tiče se populacijske pustoši. „Prijeti“ im da će župa ponovno postati filijala bez stalnog svećenika...

Mnogima bude krivo dokle su „doveli“ svoje rodno mjesto. Međutim, još ništa nije izgubljeno, vjere ima kako smo vidjeli, samo kad bi se stari momci okanili „momkovanja“ i počeli ženiti...