Akatist


Pojam akatist je grčkog podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „slušati stojeći na nogama“, a u pravoslavnoj himnologiji označava crkvenu pohvalnu pjesmu Presvetom Trojstvu, Časnome Krstu, Majci Božjoj i nekim svetima.

Priredio: Dražen Kustura

Na poseban način pjeva se na liturgiji Velike subote. Najpoznatiji i najčešće pjevani akatist posvećen je Presvetoj Bogorodici (Vozbranoj Vojevodje), zaštitnici Carigrada. Pred stavlja remekdjelo bizantske liturgijske himnografije, a ima oblik poeme sačinjene od 24 ikosa (crkvena pjesma koja se pjeva za jutrenje) i kondaka (kratka pjesma u čast nekog svetca). Svaki ikos sadržava prošnje od 12 stihova (odgovaraju opisu iz 12. poglavlja Knjige Otkrivenja) i završavaju usklikom: „Raduj se nevjesto, nenevesna!“ Ovaj himan za temelj ima kondake koje je opjevao Roman Slatkopojac (491. - 560.), đakon u Beirutu i Carigradu, a pripisuje se patrijarhu Sergiju (610. 638.). Dok bizantski filozof  Mihailo Psel (6. st.) pripisuje ovaj akatist Georgiju Pisidijskom, knjižničaru Svete Mud rosti (Aja Sofije), koji ga je navodno sastavio 629. u vrijeme vladavine cara Heraklija, u povodu pobjede bizantske vojske nad Avarima koji su opsjedali Carigrad, a ta pobjeda pripisana je Presvetoj Djevici. Stoga jedna od zahvala u ovom akatistu glasi: „Blagodarimo Ti za pobjedu.“

Ovaj akatist ujedno je i bogoslužbena potvrda o Djevici Mariji kao Presvetoj Bogorodici (Theothokos), koju je potvrdio sabor u Efezu 431., ali i o drugim načelnim oblicima pravoslavne kristologije i mariologije u 5. i 6. stoljeću.

Knjiga u kojoj su sabrani akatisti naziva se akatistar.