Rahmet


Pojam rahmet arapskog je podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „milost (Božja)“, a odnosi se i na opraštanje grijeha, kao i na pokoj ili mir za umrle. Dvije najpoznatije izvedenice ove riječi su: rahmetli, što je dodatak ispred imena osobe koja je preminula, i rahmetlija što označava pojedinca koji je umro.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Priredio: Dražen Kustura

Milost u islamu, kada se odnosi na Allaha, u prvom redu označava njegovu brigu prema

ljudima te otklanjanje njih ovih nedaća. Osim toga ovo je jedan od najjasnijih i najzastupljenijih atributa koji se dodaju Božjem imenu jer svaka sura i ajet u muslimanskoj svetoj knjizi Kur’anu počinje riječima Rahman i Rahim, tj. Svemilosni i Milostivi. Prema islamskoj tradiciji, svaki odnos između Boga i čovjeka zasniva se upravo na rahmetu.

Ljudska potreba za Božjom milošću u konačnici će do izražaja doći na drugom svijetu – ahiretu kada će, prema muslimanskom učenju, biti svođenje računa i odgovaranja čovjeka za djela učinjena na „ovome svijetu“. U tome slučaju ako rahmet ne bi obuhvatio pojedinca te ako bi Bog s njim postupio na temelju pravednosti, on bi se našao u vrlo neugodnoj situaciji. U tom kontekstu, pravi je vjernik dužan pored truda uloženog u činjenju dobrih djela i udaljavanju od grijeha, uvijek moliti Boga za milost i oprost te tražiti od Njega da na konačnom sudu postupa milostivo.

Također, Kur’an na više mjesta donosi zapovijed da muslimani ne smiju gubiti nadu u Božju milost, kao na primjer: „Ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost“ (Jusuf {Josip}, 87).