Akika


Pojam akika je arapskog podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „trganje“, a označava klanje kurbana u povodu rođenja djeteta, obično prvoga u obitelji.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Priredio: Dražen Kustura

Prema islamskim običajima, poželjno je da se taj obred obavi sedmog dana od rođenja djeteta, a ako to nije moguće, onda 14. ili 21. dana, ili bilo kojeg drugog dana kada je obitelj u mogućnosti, ali prije punoljetstva djeteta.

Islamska tradicija poznaje običaj klanja kurbana prigodom novog rođenja u obitelji, a to izvodi slijedeći Muhammedov primjer koji je i sam prinio akiku za Hasana i Husejna. Različite pravne škole unutar samog islama imaju različita gledišta na ovu praksu: za neke je ovo obveza, za druge je preporuka, ali uglavnom među svim muslimanima ustalila se praksa prinošenja žrtve kao zahvale za novo rođenje.

Za klanje akike vrijede isti propisi kao i za klanje kurbana za Kurban-bajram: starosna dob, životinja mora biti zdrava i bez mane (da životinji prijeti smrt zbog neke bolesti). Obično se prinosi: ovca, koza, krava ili deva u ovisnosti o mjestu življenja. Što se tiče starosne dobi, ukoliko se žrtvuje ovca, ona ne smije biti mlađa od godinu dana, koza i krava ne mlađe od dvije godine, a deva od četiri godine.

Slično kao i za propis kod podjele kurbana i ovdje vrijedi da se meso žrtvovane životinje može podijeliti na tri dijela: za osobne potrebe obitelji, jedan dio prijateljima i rodbini te treći dio treba dati siromasima.

Prema islamskoj tradiciji, običaj je da se prigodom akike djetetu nadjene ime i traži se da to bude lijepo ime u skladu s muslimanskim učenjem. Postoji propis za koji muslimani vjeruju da ga je Muhammed sastavio i zabranio nadijevanje sljedećih imena: Jesar, Rebah, Nedžih i Efleh zato što ona mogu dovesti do vrijeđanja (psovanja). Isto tako zabranjeno je davanje onih imena koja su prezrena u islamu.