uto, 12. prosinca 2017. 17:43
Pojam akšam turskog je podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „sumrak“ ili „večer“, a u islamskoj tradiciji označava četvrtu od pet dnevnih molitava, namaza, koja se klanja od trenutka „zalaska“ sunca do padanja potpunog mraka.
Priredio: Dražen Kustura
Unutar muslimanskih pravnih škola postoji različito tumačenje u koje vrijeme završava akšam. Islamski učenjaci, teolozi, slažu se o početku poslijepodnevne molitve – trenutku kada sunce u potpunosti nestane s horizonta, ali postoje različita mišljenja kada akšam prestaje.
Prema pravnoj školi, tzv. henef ijskom mezhebu, koju slijedi jedna skupina sunita, među koje spadaju i muslimani u Bosni i Hercegovini, završetak akšam namaza na staje onda kada na nebu nestane vidljive bijele svjetlosti, tj. kada nebo prekrije potpuna tama. Muslimani suniti sljedbenici drugih dviju pravnih škola tzv. malikijskog i šafijskog mezheba naučavaju da akšam završava čim vjernici izvrše obredno pranje (abdest) i otklanjaju namaz.
Druga velika grupacija muslimana, šijiti, smatraju da akšam traje sve do posljednje, pete, dnevne molitve jacije, koja se moli točno na polovini vremena između zalaska sunca i zore.
Molitva akšam namaza obavlja se na identičan način kao i svaki drugi namaz: vjernik najprije mora „uzeti“ abdest, okrenuti se prema kibli (Kabi), zatim podignutim rukama između ramena i ušiju izgovara riječi: „Allahu u ekber“ (Allah je najveći), a zatim slijedi tzv. obred rekati koji u sebi uključuje stajanje, te dvostruko spuštanje na tlo s kratkom stankom. Molitva završava predajom selama (mira) tako što vjernik okrene glavu najprije na desnu, a zatim i na lijevu stranu te oba puta izgovori riječi: „Esselāmu ‘alejkum we rahmetullāh“ („Neka je mir i milost s vama“).