Bedel


Pojam bedel turskog je podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „zamjenik“, a odnosi se na onoga tko umjesto drugoga i o njegovu trošku odlazi na hadždž.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Priredio: Dražen Kustura

Budući da je svaki sljedbenik islama dužan tijekom svoga života posjetiti muslimanska sveta mjesta, u onim slučajevima kada on nije u mogućnosti zbog zdravlja, treba poslati bedala da u njegovo ime obavi tu dužnosti.

Svaki sljedbenik islama dužan je tijekom svoga života posjetiti muslimanska sveta mjesta, u onim slučajevima kada on nije u mogućnosti zbog zdravlja, treba poslati bedala da u njegovo ime obavi tu dužnosti.

Prema nekim izvorima, mogućnost „zamjenskog hadždža“ do p ustio je sam poslanik Muhammed kojemu je jednom prigodom neki čovjek došao i izgovorio sljedeće riječi: „Odazivam Ti se, Bože, za Šubrumeta“, na što ga je Muhammed upitao: „A tko ti je Šubrume?“ Na to je poslanik dobio odgovor: „Brat ili bližnji rođak.“ Zatim mu je postavio sljedeće pitanje: „Jesi li obavio hadždž za sebe?“, na što mu je čovjek odgovorio: „Nisam.“ Potom mu je Muhamed naredio da najprije obavi hadždž za sebe pa tek onda za Šubrumeta.

Iz ovog primjera može se zaključiti kako je generalno pravilo da bi netko mogao biti bedel, tj. zamjenik nekomu na hadždžu, on sam prije toga mora obaviti tu svoju svetu obvezu. Ipak, neki islamski učenjaci smatraju da posjet muslimanskim svetim mjestima može obaviti i osoba koja nije sama bila na hadždžu, ali da je u tom slučaju grješna prema sebi, a ne prema

osobi umjesto koje je izvršila obvezu.

Bedel može biti muškarac ili žena, a preporuča se da to bude muškarac koji je već za sebe bio na hadždžu te po mogućnosti da bude učena osoba. On mora izvršavati sve ono što mu je stavio u zadatak onaj koji ga šalje, a na onim mjestima gdje se treba izgovarati osobno ime, bedel izgovara ime onoga koga zamjenjuje.

Zamjenski hadždž može se obavljati za osobe koje su umrle, a za života nisu izvršile tu obvezu, ali i za one koji zbog raznih bolesti nisu u mogućnosti putovati.