Pet, 08. Prosinac 2017. 16:00
Pojam egzegeza je grčkog podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „vođenje“, „razlaganje“, a odnosi se na tumačenje i objašnjavanje biblijskih tekstova promatrajući ih u povijesnom i kulturološkom kontekstu.
Priredio: Dražen Kustura
Pravoslavna egzegeza u sebi se sastoji od više načela koja su međusobno povezana. Neke od
značajki takva pristupa Bibliji su: najprije pravoslavci, kao i katolici, vjeruju u božansko nadahnuće kojim su bili obdareni pisci Svetog pisma, zatim u cjelini promatraju Stari i Novi zavjet, naučavajući da postoji teološka i soteriološka povezanost između ova dva dijela Biblije, a vrhunac svega je osoba Isusa Krista.
Egzegeza obuhvaća široki raspon kritičkih disciplina kao što su: studije povijesne i kulturološke pozadine autora teksta i izvornog čitateljstva, kao i ostale analize koje sadrže
klasifikaciju vrste književnog roda nazočna u spisu te analizu gramatičkih i sintaktičkih osobina.
Sveto pismo zauzima važno mjesto u samoj pobožnosti Pravoslavne Crkve koja zadržava pravo na tumačenje Biblije na temelju predaje i novih egzegetskih metoda. Neki od najpoznatijih metoda tumačenja svetopisamskih tekstova prisutnih u pravoslavoj tradiciji su: povijesna, literarna (doslovna) i filozofska koje je prakticirala tzv. „antiohijska škola“. Za
razliku od ove tri metode, „aleksandrijska škola“ je razvila alegorijsku ili tipološku
koja se ogleda u tome da biblijski događaji, osobe i simboli imaju svoj duhovni smisao ili tipološku sličnost (npr. u Starom zavjetu traži praslike
Novoga zavjeta).
Za egzegezu u pravoslavnoj tradiciji posebno je važna povezanost Svetog pisma i crkvene tradicije jer, po mišljenju teologa, to su dvije stvarnosti koje se nadopunjuju.