Ispovijest (pokajanje)


Pojam ispovijest ili pokajanje slavenizirani je prijevod latinske riječi „paenitentia“ i grčke „metanoia“ koje imaju značenje „duhovna promjena“ ili „kajanje“.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Priredio: Dražen Kustura

U pravoslavnoj teologiji je naziv za svetu tajnu (sakrament) u kojoj vjernik, snagom Duha Svetoga i molitvom Crkve, prima oproštenje grijeha počinjenih nakon krštenja.

Ova sv. tajna odgovara katoličkom sakramentu „pokore“, a u njoj vjernik dobiva oproštenje grijeha kako bi se izmirio s Bogom i liturgijskom zajednicom (Crkvom) čiji je član. Tajna ispovijesti u sebi pretpostavlja četiri bitna elementa: kajanje, ispovijedanje grijeha, molitvu za oproštaj i pomirenje sa zajednicom koje se ogleda primanjem Tijela Kristova (pričešću). Utemeljenje ovog sakramenta nalazi se u Ivanovu evanđelju i Isusovim riječima: „Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas... Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se, a kojima zadržite, zadržani su“ (Iv 20,21.23). Upravo ovaj tekst prema pravoslavnoj, slično i katoličkoj teologiji, ovlastio je svećenike i episkope kao apostolske nasljednike na podjeljivanje ovoga sakramenta. 

Nakon što je vjernik izrekao i pokajao se za svoje grijehe, posvećeni službenik ga snagom Duha Svetoga razrješuje grijeha govoreći molitvu: „Gospode Bože naš, koji si Petru i bludnici suzama podario oproštaj grijeha, i carinika koji je poznao grijehe svoje opravdao, primi ispovijest sluge tvoga (ime), i grijehe koje je sagriješio voljno ili nevoljno, riječju ili djelom ili mislima, Ti mu kao blag i čovjekoljubiv Bog oprosti. Jer Ti jedini imaš vlast otpuštati grijehe, jer si Bog milosti i sažaljenja, i Tebi slavu uznosimo, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, sada i uvijek, i u vijeke vjekova. Amen.“
Kao što su katolički svećenici dužni i po cijenu života čuvati ispovjednu tajnu, isto tako su i pravoslavni obvezatni na to. U suprotnom im prijeti lišavanje svećeničkog čina. 

U slučajevima kada je vjernik počinio neki teži grijeh, svećenik mu preporučuje epitimiju (kaznu) koja ovisi o težini i vrsti učinjenog prijestupa. Ona može biti ili dodatni post ili molitva ili pak činjenje djela milosrđa.