Limud


Pojam limud židovskog je podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „učenje“, a u sefardskoj tradiciji njime se označava zajednička molitva u kući ili sinagogi na dan smrti preminuloga člana obitelji.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Priredio: Dražen Kustura

U mnoštvu običaja koje Židovi imaju sjećajući se svojih pokojnika, posebno mjesto zauzima limud. Riječ je o spomenu – prije svega molitvenom – na preminulog člana obitelji, i to na godišnjicu njegove smrti. Zanimljivo je kako se u židovskoj tradiciji prva godišnjica računa od dana pokopa, dok se sve sljedeće obilježavaju na dan kada je pokojnik preminuo.

Običaj je da se na prvu godišnjicu na grobu izgradi i nadgrobni spomenik te je odlazak na groblje tog dana obvezatan za bliže članove obitelji. Kada je riječ o obilježavanju godišnjice smrti roditelja, uz odlazak na groblje pravilo je i organiziranje „učenja Tore“ ili limud, bilo u obiteljskoj kući ili u zajednici. Za to se moraju pobrinuti preostali članovi obitelji.

Uz praksu vezano je i prikupljanje cedake (milodara za siromašne) te je uz to rodbina dužna počastiti jelom i pićem sve one koji su se okupili na limud.

Osim običaja vezanih uz pokop, među Židovima postoji i tzv. limud Tora – proučavanje Tore, uglavnom vezan uz blagdan Šavout. Tada se zajednica okuplja te cjelonoćno proučava neku od tema iz židovske Biblije, Talmuda ili Mišne.