Matanot la-evjonim


Pojam matanot la-evjonim hebrejskog je podrijetla i u prijevodu na slavenske jezike znači „darovi siromasima“.

Priredio: Dražen Kustura

Odnosi se na jedan od obvezatnih običaja vezanih uz blagdan Purim kada se židovi sjećaju oslobođenja od vladavine mido-perzijskog kralja (H)amana.

Uz blagdan Purim među pripadnicima Izabranog naroda vezana je praksa da svatko iskaže solidarnost i blizinu svome bližnjemu. Tako je obveza svakoga židova uručiti matanot la-evjonim barem dvojici siromaha. Utemeljenje ovakve prakse nalazi se u Knjizi o Esteri gdje se na jednom mjestu, između ostaloga, nalazi odredba: „Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujući među sobom darove i dijeleći poklone ubogima“ (usp. Est 9,22).

Iz ovoga biblijskog teksta proizlazi još jedna odredba koja obvezuje svakoga pripadnika židovskog naroda, a ona se naziva mišloah manot iš lere(h)u što u doslovnom prijevodu znači „slanje obroka čovjeku bližnjemu svom“. Slično kao i za matanot la-evjonim, tako i za mišloah manot iš lere(h)u vrijedi pravilo da je svaki židov dužan najmanje jednom prijatelju poslati najmanje dvije porcije hrane. Obično to budu: kolač i vino, sir i kruh, a u našim područjima: sudžuk i rakija.

Zanimljivo je da obje ove naredbe važe za svakoga pripadnika Izabranog naroda pa čak i za one koji se izdržavaju od milostinje, osim ako izričito od nje nije oslobođen.