pet, 26. siječnja 2018. 18:11
Pojam melave malka je hebrejskog podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „ispraćaj kraljice“, a označava završnu svečanost na mocae šabat, tj. na večer kada prestaje šabat i započinje novi radni tjedan.
Priredio: Dražen Kustura
Prema židovskoj tradiciji, uz svečani doček najvećeg blagdana isto tako postoji i svečani ispraćaj šabata. Tom prigodom priprema se četvrti, završni subotnji objed te se pjevaju prikladne pjesme i himni u čast odmora koji odlazi te za sretan početak novog radnog tjedna. Ovaj običaj svoje utemeljenje ima u Talmudu.
Tijekom vremena melave malka postajao je obvezatan obrok te je bio zamišljen kao neka vrsta produženja šabata. U različitim židovskim zajednicama on je različito tretiran, tako su na primjer kabalisti vjerovali da i grješne duše odmaraju subotom te da nakon što nastupi melava malka, one se vraćaju u pakao. Dok su hasidi uz bogatu trpezu i pjevanje različitih pjesama pokušavali šabat produžiti što je dulje moguće.
Drugi naziv za melava malka je seudat David što doslovno znači „gozba Davidova“. Naime, prema židovskoj legendi, Bog je obećao najvećem izraelskom kralju da će umrijeti na šabat, te je kralj svaki put pripravljao gozbu kada bi subota prošla u znak zahvalnosti što je ostao živ.
Sastavni dio melava malke je pjevanje pjesama, a dvije najpoznatije su: Bemocae jom menuha („Po završetku dana odmora“) i Elijau Anavi („Prorok Elija“).