Naos


Pojam naos starogrčka je riječ kojom se označavala unutrašnjost hrama u kojem se nalazio kip božanstva kojemu je taj hram bio posvećen. U pravoslavlju je to naziv za središnji dio crkve u kojemu se okupljaju vjernici na bogoslužje.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Priredio: Dražen Kustura

Kada je riječ o arhitekturi pravoslavnih hramova, oni uglavnom imaju isti oblik te se sastoje od triju glavnih dijelova: predvorja (narteks), središnjeg dijela (naos) te svetišta (oltar). Svaki od njih ima svoju funkciju, ali isto tako i simboliku.

Naos je središnji dio hrama u kojemu se vjernici okupljaju na bogoslužje. To je kao središnja lađa u katoličkim crkvama, ali postoje određene razlike koje se, prije svega, ogledaju u sljedećemu: u pravoslavnim hramovima ne postoje klupe, niti klecala jer se tijekom bogoslužja stoji; zatim, ne nalaze se niti pokrajnji oltari, kao ni ispovjedaonice. Ipak, za one starije i bolesne koji tijekom liturgije ne mogu stajati, sa strane, uza zid postavljene su stolice kako bi oni mogli sjesti. Isto tako, na ulazu u naos ne postoji posuda s blagoslovljenom vodom kao u katoličkim crkvama, već se u prednjem dijelu, pred svetištem, nalazi tzv. tetrapod. Riječ je o stoliću na kojemu se nalazi ikona s likom svetca zaštitnika toga hrama, koju vjernici časte pri ulasku i izlasku iz bogoslužnog prostora.

Središnji dio hrama od svetišta (oltara) odvojen je ikonostasom, tj. drvenom ili zidanom pregradom na kojoj se nalaze ikone Isusa, Marije i drugih svetaca.