Putir


Pojam putir dolazi od grčke riječi ποτήρ [poter] te u prijevodu na slavenske jezike znači „posuda za piće“ ili jednostavno „čaša“, a u pravoslavnoj tradiciji označava posudu s drškom koja se koristi u liturgiji za točenje vina i vode koji postaju krv Kristova.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Priredio: Dražen Kustura

Najjednostavnije kazano putir je ono što se u katoličkoj tradiciji naziva kaležom.

U spomen na događaje s Isusove Posljednje večere i trenutka kada je ustanovio sakrament sv. mise i sv. reda kršćani su od tada pa do današnjeg dana slavili euharistijsku žrtvu. Utemeljenje za uporabu putira nalazi se u samom Svetom pismu: „I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: 'Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva za otpuštenje grijeha.'“

S obzirom na ove Kristove riječi prvi kršćani su na euharistijama upotrebljavali najprije obične čaše, najčešće s postoljem da bi se nekada od 4. stoljeća putir (kalež) počeo praviti od srebra ili zlata. Takav običaj ostao je do današnjih dana i u katoličkoj i u pravoslavnoj tradiciji koje zahtijevaju da ako ništa njegova nutarnja strana bude pozlaćena.

U putir se za vrijeme sv. liturgije uz vino, koje je pravoslavnoj tradiciji crveno, obvezatno miješa i voda. Nakon posvete kršćani vjeruju da to postaje krv Kristova. Sv. pričest u pravoslavnoj tradiciji redovito se dijeli pod obje prilike te svaki pričesnik ima dodir i s putirom. Prilazeći „sv. čaši“ svaki vjernik kaže svoje ime svećeniku koji zatim žličicom zahvativši tijelo i krv Kristovu govori rečenicu: „Pričešćuje se čedo Božje (ime) časnim i presvetim tijelom i krvlju Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Krista na otpuštanje grijeha i na život vječni.“