Uto, 07. Kolovoz 2018. 18:14
Pojam tefila je hebrejskog podrijetla i u doslovnom prijevodu znači „molitva“, a dolazi od glagola pillel što znači „odlučiti“, „dosuditi“ ili „dopustiti nešto“, i odnosi se na skupno javno bogoslužje ili na svakodnevnu molitvu pojedinca u židovstvu.
Priredio: Dražen Kustura
Ovaj termin najčešće se odnosi na amidu (stajanje ili ono što se izgovori stojeći) koja se često
naziva i šemona esre („osamnaestica“) jer se sastoji od 18 blagoslova i predstavlja okosnicu skupnog ili pojedinačnog bogoslužja. Ovakav način molitve propisao je Sanheredin za vrijeme babilonskog sužanjstva umjesto svakodnevnih žrtava u jeruzalemskom Hramu koji je u to vrijeme bio porušen.
Žrtva (hebr. qorban) i molitva bile su u svijesti Izraelaca nerazdvojivo povezane, a to su isticali i proroci Izaija te Jeremija. Stoga su židovski mudraci odlučili molitvom popuniti prazninu koja je, rušenjem prvoga Hrama, nastala u nacionalnom bogoslužju. Tako da je Sanheredin formulirao tefilu koja se sastoji od 18 blagoslova, a oni predstavljaju rezime sveukupnih htijenja, nada i molbi cijelog židovskog naroda te je propisao da se ova molitva ima izgovoriti svaki dan dva puta, umjesto svenarodne žrtve koja se prinosila dva puta dnevno. Budući da Tora obvezuje svakog Izraelca da svaki dan dva puta izgovara Šema Israel (ujutro i uvečer), novi propis molitve tefila dodana je već postojećem jutarnjem čitanju Šema te je tako nastala jutarnja molitva šahrit, dok se popodnevna molitva naziva minha.