Razgovarala: Josipa Miler, Katolički tjednik

Igor Antunović rođen je 1976. u Mostaru gdje i danas živi. Magistar je odnosa s javnošću, zaposlen na Sveučilištu u Mostaru. Sa suprugom je 2020. osnovao Udrugu za pomoć djeci iz autističnog spektra Plava vrpca.

S obzirom kako autizam danas donosi brojne izazove pogođenim osobama i njihovim obiteljima, posebice u Bosni i Hercegovini gdje nedostaju adekvatni obrazovni programi i terapije, s gosp. Antunovićem razgovarali smo o odnosu društva i institucija prema osobama s autizmom te o tomu kako svatko može doprinijeti inkluzivnijem društvu.

Autizam je neurorazvojni poremećaj koji utječe na komunikaciju, socijalne interakcije i ponašanje osobe. Kao roditelj djeteta s autizmom, mogu reći da je to svakodnevna borba, ali i put prepun ljubavi, izazova i neizmjernih trenutaka radosti. Naš svijet se razlikuje od uobičajenog – planiranje svakodnevnih aktivnosti zahtijeva puno strpljenja, razumijevanja i prilagodbi. Učimo djetetov jezik, njegove potrebe i način na koji doživljava svijet. Autizam nije nešto što treba „popraviti“ – to je dio identiteta našeg djeteta i naš je zadatak osigurati mu podršku i ljubav kako bi iskoristilo svoje potencijale.

Iako će vam stručnjaci reći da autizam nije bolest modernog doba i da su osobe s osobinama autizma oduvijek postojale, mišljenja sam da moderno doba i način života uvelike pospješuje broj osoba s autizmom. Činjenica jest da su danas dijagnostički kriteriji precizniji, svijest je veća, a i roditelji i stručnjaci ranije prepoznaju znakove autizma. No, sve je više znanstvenih teorija koje istražuju mogu li okoliš, genetika ili neki drugi čimbenici utjecati na rast broja dijagnosticiranih slučajeva, te sam mišljenja da tu negdje trebamo tražiti uzroke povećanja broja osoba s autizmom.

Iako ne postoji lijek za autizam, postoji mnogo načina kako se može poboljšati kvaliteta života i funkcionalnost osobe. Dakle, ono što nas uče jest kako je rana intervencija ključna. Rad s logopedima, defektolozima, radnim terapeutima i primjena terapijskih metoda poput ABA terapije, mogu značajno pomoći djetetu u komunikaciji i socijalizaciji. Također, prilagođene edukacijske metode, senzorna integracija i podrška okoline igraju veliku ulogu. Najvažnije je pristupiti svakom djetetu individualno i omogućiti mu da razvije svoje sposobnosti u sigurnom i poticajnom okruženju.

Nažalost, BiH još uvijek nema registar osoba s autizmom, što otežava planiranje adekvatnih mjera podrške. Ono što znamo iz iskustva i podataka s terena jest da broj osoba s autizmom u proteklih 10 godina enormno raste. Unatoč rastu broja dijagnosticiranih slučajeva, sistemska podrška još uvijek nije na zadovoljavajućoj razini. Roditelji su često prepušteni sami sebi, a institucije nemaju dovoljno resursa i programa za adekvatnu podršku. Zato je važno kontinuirano raditi na senzibilizaciji i unaprjeđenju zakonodavnog okvira kako bi osobe s autizmom i njihove obitelji dobile potrebnu pomoć. Nažalost, i pored određenih nastojanja da se ovo popravi, mogu konstatirati samo kako to nije dovoljno.

Najveći izazovi su nedostatak adekvatnih obrazovnih programa, ograničeni pristup terapijama, nedovoljna podrška roditeljima, manjak inkluzivnih srednjoškolskih programa i radnih mjesta za osobe s autizmom. Roditelji su često u situaciji da moraju uzimati neplaćene dopuste ili potpuno napustiti posao kako bi se brinuli o svom djetetu.

Poseban problem u Mostaru je nedostatak centra za autizam koji bi bio ključno mjesto za pružanje stručne podrške djeci i osobama s autizmom, ali i njihovim obiteljima. Roditelji su primorani tražiti terapije u različitim institucijama, što je financijski i organizacijski iscrpljujuće. Osnivanje takvog centra značilo bi sustavniju brigu i pružilo bi prijeko potrebnu sigurnost obiteljima. To je pitanje koje zahtijeva hitnu pozornost nadležnih institucija jer bi značajno poboljšalo kvalitetu života osoba s autizmom i njihovih obitelji.

^{Antunović: „Broj osoba s autizmom u proteklih 10 godina enormno raste“}

Najbolji način borbe protiv stereotipa je edukacija i stvarni susret s osobama s autizmom. Ljudi često imaju predrasude jer nisu imali priliku razumjeti što autizam zaista znači. Naša udruga je kroz proteklu godinu organizirala niz javnih tribina, medijskih kampanja i inkluzivnih događaja s ciljem da društvo bolje razumije raznolikost unutar spektra autizma. Svatko od nas može dati doprinos jednostavnim činom prihvaćanja i pružanja podrške.

Iz osobnog iskustva mogu reći da smo u mostarskoj katedrali imali iznimno lijepo iskustvo prilikom primanja svetih sakramenata s našim sinom. Svi su pokazali razumijevanje, strpljenje i ljubav, omogućivši mu da se osjeća prihvaćeno i uključeno. Vjera daje snagu obiteljima, ali je važno da crkvene institucije i dalje aktivno rade na stvaranju inkluzivnog okruženja u kome se osobe s invaliditetom mogu osjećati ravnopravno.

Najvažnija poruka je da inkluzija nije samo odgovornost institucija – to je zadatak svih nas. Osobe s autizmom imaju pravo na dostojanstven život, priliku za razvoj i ljubav društva u kome žive. Ako svi učinimo mali korak – bilo da pokažemo razumijevanje, pružimo podršku ili se zauzmemo za prava osoba s autizmom – možemo zajedno stvoriti društvo u kome su svi prihvaćeni i cijenjeni upravo onakvima kakvi jesu. Naš slogan je Više ljubavi, manje predrasuda pa neka to bude i moja poruka javnosti.