Razgovarao: Dražen Kustura, Katolički tjednik

Fra Luis Enrique rođen je 11. svibnja 1961. u mjestu Cusco, u Peruu. U Red franjevaca manje braće stupio je 1981., a za svećenika zaređen 14. veljače 1988. Redovnički ga je put, međutim, odveo iz njegova rodnoga kraja u Svetu zemlju gdje od 2015. do danas služi na različitim službama u Kustodiji Sv. zemlje uključujući: odgojitelja franjevačkih novaka, gvardijana samostana Sv. Katarine, a od listopada 2025. poglavar je svetišta Pastirskih polja nadomak Betlehema. 

S njim smo razgovarali o aktualnom raspoloženju u kakvom Sveta zemlja dočekuje Božić, izazovima s kojima se kršćani suočavaju, istinskom značenju proslave svetkovine Rođenja Isusa Krista…

Poštovani fra Enrique, u kakvu raspoloženju Isusovo rodno mjesto dočekuje svetkovinu Božića?
U Betlehemu su 6. prosinca prvi put nakon dvije godine upaljena božićna svjetla budući da je zbog sukoba u Gazi grad u kome je rođen Krist ostao bez božićnih ukrasa. Betlehem, mjesto Rođenja, ponovno postaje simboličnim središtem priče u kojoj, unatoč svemu, Bog i dalje ulazi u svijet.

Svečani ulazak kustoda Svete zemlje u Betlehem označava povratak i obnovu jedne tradicije te navještaj mogućeg novog početka. U vremenu kada su rane rata još uvijek otvorene, slavlje postaje očitovanje otpornosti, izbor svjetla nasuprot napasti očaja. Betlehem tako ne postaje samo mjestom kršćanskog sjećanja, nego živim simbolom, sveopćim pozivom na nadu.

S obzirom na cjelokupno stanje u Svetoj zemlji, na koji način novorođeni „Kralj mira“ može donijeti toliko željeni mir u svoju zemaljsku domovinu, ali i u cijeli svijet?
Betlehem je grad u kome je Riječ Božja ušla u povijest čovječanstva. Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina kako bi se srušio zid neprijateljstva koji razdvaja ljude. Da prigrlimo mir koji nije naivan, nego hrabar. I da ponovno otkrijemo kako nada može procvasti čak i na mjestima koja su najviše iskušana boli i nasiljem.

Iz Betlehema dolazi i najsnažnija slika: svi mi čekamo. Čekamo svjetlo koje će obasjati složena vremena. Čekamo budućnost koja se ne boji krhkosti. Čekamo dobro koje još ne vidimo, ali koje nas može iznenaditi upravo onda kada vjerujemo da je sve ostalo isto kao prije.

Kakav je osjećaj slaviti rođenje Isusa Krista na mjestu gdje se on povijesno rodio?
U ozračju radosti iščekivanja rođenja Gospodinova, to je dirljivo iskustvo koje nas ispunja velikom nadom. Neka se Krist ponovno rodi u ovoj zemlji, njegovoj i našoj, i neka odavde iznova započne putovanje evanđelja mira za cijeli svijet! Neka se ponovno rodi u srcima onih koji u njega vjeruju, potičući ih na svjedočanstvo i poslanje, bez straha od tame i smrti! Neka se također ponovno rodi kao želja za mirom i dobrotom, za istinom i pravednošću, u srcima onih koji još ne vjeruju!

Koliko su betlehemske poljane danas mjesto mira ili i Betlehem osjeti teret svakodnevne stvarnosti?
Moram reći da su stanovnici Betlehema u posljednjih 14 mjeseci mnogo pretrpjeli: izostanak hodočasnika i ograničenja kretanja koja su nametnule izraelske vlasti stvorili su ozbiljne gospodarske poteškoće za mnoge obitelji. Anđeoska pjesma slave, radosti i mira otkriva koliko je neskladna buka rata. Glas te pjesme nije preslab, nego snažno odjekuje kroz suze onih koji trpe, potičući nas da osvetu učinimo nemoćnom opraštanjem.

Jedan od najupečatljivijih simbola Božića jesu i jaslice. Tamo je „narod koji je u tmini hodio svjetlost vidio veliku“ (Iz 9,1). Koliko nam taj prizor s betlehemskih poljana može pomoći u poniznosti i skromnosti, poput pastira, prihvatiti novorođena Kralja?
Anđeoske riječi, ispunjene radošću, svjedoče: „Slava ih Gospodnja obasja.“ Anđeo im reče: „Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. Evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno i položeno u jasle.“ Nemoguće je zamisliti zaprepaštenje tih ljudi, koji nisu posjedovali ništa osim svojih stada, lišeni znanja onih višega staleža i naobrazbe kojoj su se mnogi posvetili čitavoga života. Pa ipak, bez odgađanja poslušaše taj poziv i pođoše, u strahu ali odlučni, vidjeti to posve posebno Dijete. Slijedeći put koji im je anđeo pokazao, „nađoše Mariju i Josipa te dijete položeno u jasle“.

U kakvu raspoloženju i s kojim izazovima kršćani u Svetoj zemlji, osobito u Betlehemu, dočekuju ovogodišnji Božić?
Ljudi su iscrpljeni od svega što se ovdje dogodilo. Potreban im je znak nade, svjetlo u tami. Slavljenje Božića i mira daje im nadu. Svi moramo tu radost dijeliti sa svima oko sebe, s kršćanima i nekršćanima. Želimo slaviti u Betlehemu, mjestu rođenja našega Otkupitelja, nadu, život i svjetlo koje obasjava cijelo čovječanstvo.

Što suvremeni čovjek može naučiti iz poniznosti i jednostavnosti Isusova rođenja u betlehemskoj štalici?
Prigrlimo iste osjećaje kao Isus. Mi smo hodočasnici nade koji se ratu i nasilju ne suprotstavljamo osvetom, nego opraštanjem. Pozvani smo biti hodočasnicima nade i na ulicama te među razorenim domovima naše zemlje, jer Jaganjac hodi s nama prema prijestolju nebeskog Jeruzalema.

I danas brojne obitelji i pojedinci, baš poput Svete Obitelji, moraju zbog različitih razloga napustiti svoje domove i ići u „suvremene Egipte“. Uz to i današnji „herodi“ spremni su sve učiniti kako bi ostali na vlasti. Koliko događaj rođenja djeteta Isusa može pomoći većem poštovanju među ljudima i izgradnji sloge i mira?
U ovim teškim vremenima Isus ne napušta svoj narod; on je s onima koji pate, nije ravnodušan prema onima koji traže svoj svakodnevni kruh i kruh euharistije. Moramo proživjeti svoj Božić unutar svojih obitelji, tražeći Isusa i u licima djece, starijih osoba i obitelji koje žive na ulicama. Idemo u Betlehem i vraćamo se putevima radosti, a Bog se rađa u svakoj osobi koja se daruje drugima. Mi, kao Crkva u Svetoj zemlji, činimo sve što je moguće kako bismo pomogli kršćanima da ostanu u svojoj zemlji. Ovdje smo više od 800 godina, i hrabrimo ih i pomažemo im održati svoju prisutnost, ali trebamo mir i potporu svih.

Koju biste poruku željeli poslati kršćanima, ali i svim ljudima dobre volje za ovogodišnji Božić iz Betlehema, na poseban način kršćanima u Bosni i Hercegovini?
Ne smijemo izgubiti nadu. Obnovimo svoje povjerenje u Boga. On nas nikada ne ostavlja same. I odavde iz Betlehema slavimo Boga-s-nama i mjesto gdje se On objavio. Ohrabrite se, braćo i sestre. Želimo da ista poruka mira od prije dvije tisuće godina nastavi odjekivati cijelim svijetom odavde, posebno kršćanima Bosne i Hercegovine!