Ajša Kasumović Mahmutović, izvršna tajnica u Međureligijskom vijeću BiH

Broj vjerski motiviranih napada se povećava u vrijeme izbora


Pitanje vjerskih sloboda jedno je od važnijih problema u modernom društvu. Kako bismo se svake godine barem jedan dan podsjetili na taj gorući problem, ustanovljen je Svjetski dan vjerskih sloboda koji se obilježava 16. siječnja. Tim povodom sugovornika smo pronašli u djelatnici MRV-a u BiH Ajši Kasumović Mahmutović.

Razgovarao: Željko Ivković, Katolički tjednik

Ajša Kasumović Mahmutović je rođena u Travniku gdje je završila osnovnu školu. Potom je upisala Behram-begovu medresu u Tuzli, a nakon srednje škole pohađala je te diplomirala na pravnom fakultetu. Danas je stručna savjetnica u ime Islamske zajednice u BiH u sastavu Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine te izvršna tajnica u MRV-u.

Najveći dio njezina radnog iskustva je u teološkom te pravnom domenu. Također, jedno vrijeme radila je u financijama te odgojno-obrazovnoj instituciji Islamske zajednice u BiH. Članica je džematskog odbora i blagajnik džemata središnje i najveće džamije u Sarajevu.

Između ostaloga daje svoj doprinos u provedbi međureligijskog dijaloga i izgradnji mira u BiH kroz svoje djelovanje u MRV-u te je bila dobra sugovornica na temu vjerskih sloboda...

Poštovana, Svjetski dan vjerskih sloboda obilježava se 16. siječnja. Što je zapravo sadržaj pojma „vjerske slobode“ i što nam poručuje ovaj nadnevak?

Sloboda vjere jedno je od osnovnih ljudskih prava i najvažniji element u izražavanju identiteta. Pojam „vjerske slobode“ definiran je Općom deklaracijom o ljudskim pravima član 18. koja kaže: „Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje poučavanjem, bogoslužjem, praktičnim vršenjem i obredima.“

Nažalost, danas u cijelom svijetu ovo predstavlja osjetljivu temu, izloženu brojnim i raznim pritiscima te vidimo da se vjera kako u svijetu tako i u BiH zloupotrebljava u različite svrhe i politizira. Kako bismo se svake godine barem jedan dan podsjetili na taj gorući problem, ustanovljen je Svjetski dan vjerskih sloboda koji se okvirno obilježava 16. siječnja. To je prigoda ponovno naglasiti značaj tolerancije, razumijevanja, dijaloga kao i snažne podrške u nadilaženju nacionalnih, vjerskih i drugih vidova netrpeljivosti u našem društvu koji su prisutni.

Upravo iz tih i drugih potreba Međureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini (MRV u BiH) kroz 15 odbora za međureligijsku suradnju (OMS) u raznim gradovima BiH kao i kroz strukture vjerskih zajednica i Crkava četiri tradicionalne vjerske zajednice u BiH svakodnevno djeluje na polju provedbe slobodnog izražavanja vjere i uvjerenja od lokalnog nivoa do zakonskih propisa te je u te svrhe MRV u BiH dao svoj doprinos na usvajanju zakona pod nazivom Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini.

MRV u BiH radi na primjeni relevantnih propisa, a na korištenje građanima smo izdali knjigu pod nazivom Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini u prosincu 2007., koja osim zakona sadrži i uputstvo o provođenju zakona o slobodi vjere te pravilnik o uspostavi i vođenju jedinstvenog registra za upis Crkava i vjerskih zajednica, njihovih saveza i organizacionih oblika u Bosni i Hercegovini.

Organizirajući niz okruglih stolova i seminara širom BiH primijetili smo da još uvijek ima dosta problema prilikom primjene ovog zakona i da su česti slučajevi kršenja prava na slobodu vjere, najčešće iz razloga što građani a često i službenici državne administracije nisu najbolje upoznati sa pravima i obavezama koje proizlaze iz zakona o slobodi vjere. Vrhovni vjerski poglavari ujedinjeni u međureligijskom vijeću u BiH teže da građani naše zemlje u potpunosti uživaju pravo na slobodu vjere i uvjerenja i na tome svakodnevno rade kroz strukture međureligijskog vijeća u BiH što je i poruka obilježavanja dana vjerskih sloboda.

Koja je poruka obilježavanja Svjetskog dana vjerskih sloboda za našu bh. svakodnevicu? Je li pojam vjerske slobode ima veću težinu u višekonfesionalnim zemljama kao što je BiH?

Obilježavanje Svjetskog dana vjerskih sloboda nas podsjeća da težimo ideji o društvu u kojem država neće favorizirati jedan svjetonazor ili jednu vjeru, nego da stvaramo društvo jednakih mogućnosti i prilika za sve uz nastojanja da to bude trajna tekovina čovječanstva koja se ne dovodi u pitanje, nikada i nigdje.

Svakako da pojam vjerske slobode ima veću težinu u višekonfesionalnim zemljama kao što je Bosna i Hercegovina. Budući da je naša država mali Jerusalem na nas se posebno odnosi poruka Svjetskog dana mira jer svaka religija podrazumijeva određeni vid prakticiranja, a samim tim se javlja potreba da tuđe prakse uvažavamo i poštujemo i damo im prostora u svakodnevnici i na društvenim mrežama uz dozu prihvaćanja drugog i drugačijeg.

MRV u BiH upravo na provedbi slobode vjere i uvjerenja te dijaloga među stanovništvom i djeluje.

Kao članica IZ-a BiH kako gledate na vjerske slobode iz perspektive Vaše zajednice?

Poznato je da je islam u današnje vrijeme na globalnoj sceni ponajviše zloupotrebljen kada su u pitanju vjerske slobode i uvjerenja a također je manje poznato da je islam zagovarao slobode prije današnjih razvijenih zemalja. Ako govorim o slobodi vjerovanja iz perspektive islama i Islamske zajednice u BiH onda mogu reći  da je islam vjera slobode. Pozdrav kojim muslimani pozdravljaju jedan drugog je pozdrav mira i u prijevodu glasi „Mir Božiji s tobom“.

Islam zagovara princip slobode vjerovanja i to je temeljna vrijednost vjere Islama, to je tako od prije 1400 godina kada je objavljen Kur'an.

U doba Poslanika a.s., a tako je i danas, niko se nije smio prisiliti da prihvati Islam bez slobodne volje tragom Allahovog naređenja u ajetu u suri Bekara 256. u kojoj se kaže:

"U vjeru nema prisiljavanja… (Bekara, 256)." U brojnim drugim ajetima u svetoj knjizi pripadnika Islama Kur’anu se ističe pravo na slobodu vjere i uvjerenja npr.: „Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da tjeraš ljude da budu vjernici?“ (Junus, 99)

„I reci: ‘Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!’“ (Kehf, 29)

Islam je dokinuo sva ropstva i porobljavanja te razlike među ljudima, pred Allahom su svi jednaki i jedina razlika se ogleda u vjerovanju/nevjerovanju i činjenu dobra/činjenju grijeha.

Da su muslimani u BiH u kontinuitetu dosljedno uvažavali pravo na slobodu vjere govori činjenica da je prije 556 godina, 28. svibnja 1463., u selu Milodraž, koje se nalazi u blizini današnjeg Kiseljaka, na ruke bosanskih franjevaca sultan Mehmed Fatih, Osvajač, predao dokument kojim je lično zajamčio slobodu ispovijedanja katoličkog vjerozakona u Bosni, zaštitu života, imovine i časti njegovih sljedbenika – ahdnamu. 

Osim slobode vjerovanja Islam zagovara druge slobode i svo naučavanje se temelji na slobodi čovjeka te pokoravanju samo jednom Gospodaru-Allahu.

Naravno, u BiH su slobode vjere i uvjerenja općenito danas ugrožene bez obzira kojoj religiji pripadamo, te je potrebno da se društvo počne aktivno odnositi prema ovom pitanju kako bi se ovo stanje mijenjalo prema slobodi kao najvećoj vrijednosti općenito.

Dakle, vjera zagovara slobodu vjeroispovijedanja i po sili zakona (Božjeg) je ta sloboda prisutna, potrebno je ne zloupotrebljavati vjeru u lične (ljudske) interese i ne narušavati taj sklad kojeg je Bog ostavio. Potrebno je da se oslobodimo predrasuda, shvatimo da je svima nama u interesu da svako na svoj način slobodno upražnjava vjeru, jer svaka vjera zagovara dobro.

U Općoj deklaraciji o ljudskim pravima navodi se da „svako ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere“. Što mislite, koliko se to pravo danas poštuje u svijetu?

Možemo reći da se danas u svijetu  ne poštuje ova odredba Opće deklaracije u njenoj suštini, ili da se poštuje djelomično. Deklarativno DA, ali suštinski svjedoci smo raznim ljudskim stradanjima zasnovanim  na vjerskoj pripadnosti. Smatram da je i pored te činjenice Opća deklaracija važna za sve vjernike a i za one koji nisu vjernici, jer deklaracija omogućava i garantira ljudima da uživaju slobodu vjerovanja na način da imaju pravo da vjeruju, također imaju pravo da mijenjaju vjeru, pored svih poteškoća sa kojima se vjernici susreću ostaje nam da jačamo instrumente koji jamče slobodu i tim pravcem treba da razmišljamo.

Vjera je kroz historiju uvijek bila predmet zloupotrebe i način da se otpočnu i vode sukobi, mi treba da  učimo iz prošlosti te da ne budemo manipulirani na račun vjere. Potrebno je postaviti nove postavke u društvima pa i u civilizacijama, prihvatiti religiju kao jedan izvor dobra iz kojeg teče više rijeka. Sve religije nas uče istim vrijednostima te u njima nema ništa prijeteće nikome.

Kao djelatnica u MRV-u zasigurno ste više no ostali upoznati s kršenjem vjerskih sloboda. Recite nam postoje li vjerske slobode u BiH u pravom smislu riječi koji su određeni u Općoj deklaraciji UN-a?

Zakoni o slobodi vjere i uvjerenja kao i bilo koji drugi zakon dešava se da bude prekršen od strane građana ali se ne bi smjelo dešavati to od strane predstavnika vlasti i države, te institucionalno. Ako promatramo BiH u velikoj mjeri postoje zakonski okviri su zaokruženi. Pravno i teorijski situacija je kompletirana s te strane, država je usvojila Zakon o slobodi vjere koji je u skladu sa europskim standardima. Nažalost, u praksi nalazimo pokazatelje kršenja prava na slobodu vjere i ograničavanja slobode vjere.

Najčešće se kršenja tih prava ogledaju u napadima na vjerske objekte, vjerske službenike pa i vjernike. Prilikom obavljanja državnih službi ili na radnom mjestu vjernici se susreću sa kršenjem njihovih vjerskih sloboda ili ograničavanju istih te bi u tom smislu bilo potrebno donijeti propise koji reguliraju i štite vjerničku praksu što je u najvećoj mjeri ugroženo u društvu Bosne i Hercegovine.

Projekt Monitoring napada na vjerske objekte kojeg realizira MRV svake godine bilježi manji broj prijavljenih napada na vjerske objekte, vjerske službenike i vjernike u 2022. godini u odnosu na 2021, što bi mogao biti indikator boljeg poštivanja prava na slobodu vjere i uvjerenja među stanovnicima BiH ostaje nam da važećim propisima zaštitimo prakticiranje vjere kako bi se izbjegla manipuliranja i zloupotrebe iste.

Možete li usporediti stupanj poštovanja vjerskih sloboda u BiH s onima u drugim državama u kojima ste boravili ili u kojima znate situaciju?

Teško je generalizirati bilo što, ali ako promatramo druge države u odnosu na našu tu se izdvaja zakon SAD-a koji štiti vjersko vjerovanje, ali i vjersku praksu u svakodnevnom životu i na radnom mjestu, što bi nama moglo poslužiti kao primjer. Kao što sam rekla, na nivou propisa i poštivanja prava na slobodu vjere i uvjerenja donijeli smo potrebne propise, ali nemamo zakon koji štiti vjerničku praksu u svakodnevnom smislu djelovanja i života.

Također, kao i u BiH postoji niz država u kojima se krše slobode vjere i uvjerenja u manjoj ili većoj mjeri s tim što bih opet istakla Opću deklaraciju kao polazište kojim se jamče vjerske slobode.

Kako komentirate činjenicu da su vjerske slobode ponajviše ugrožene u tzv. muslimanskim državama – koje u svome nazivu, ili političkom programu imaju šerijat i kao civilno zakonodavstvo? S druge strane migranti i izbjeglice iz tih zemalja na Zapadu uživaju sva građanska i vjerska prava?

Ne mislim da postoje muslimanske, kršćanske ili budističke države nego države koje su u svoje zakonodavstvo ugradile vrijednosti islama, kršćanstva, budizma ili hinduizma.

Kao što kršćani i kršćanstvo nisu odgovorni za sva zla koja su činjena u ime kršćanstva i pod velom iskrivljenih kršćanskih vrijednosti, tako mislim da i muslimani i islam nisu odgovorni za one koji islamske vrijednosti prezentiraju na islamu nedopuštene i iskrivljene načine!

Završila bih s rečenicom da ljude oko nas tretiramo onako kako bismo voljeli da nas netko tretira s molbom da nas dragi Bog sve zajedno čuva i sačuva u miru.

Je li neka vjerska zajednica u BiH u lošijem položaju od druge, i u čemu bi se to očitovalo? U čemu se kršenja vjerskih sloboda najviše ogleda?

MRV u BiH čiji sastav skupštine čine najviši vjerski poglavari u našoj državi ujedinjeni u provedbi dijaloga i izgradnji mira, međusobno imaju uspješnu suradnju od 1997. do danas. S pravom možemo reći da vjerski lideri međusobno imaju jednak tretman jednih spram drugih, međusobno. Međutim, ako govorimo o položaju vjerskih zajednica u BiH od strane države Islamska zajednica u BiH je u pravnom smislu u diskriminatornom položaju u odnosu na druge vjerske zajednice. Naime, država Bosna i Hercegovina ima ugovor potpisan s dvije Crkve ali ne i s Islamskom zajednicom u BiH. Islamska zajednica u BiH taj ugovor ocjenjuje kao prioritet i smatra da bi se izjednačio status muslimana s pripadnicima drugih vjerskih zajednica te bi pokazao da se i u BiH poštuju vjerska prava. Vjerujući u vladavinu prava očekujemo da će u narednom razdoblju doći do toga.

Koji su aspekti ovoga problema na koji djelatnici MRV-a stavljaju najveći naglasak?

Nama je svakako u središtu pozornosti građanstvo BiH i provedba dijaloga kako među građanima i vjernicima tako i u multisektorskoj suradnji službenih institucija. S obzirom da se MRV u BiH prvenstveno bavi provedbom međureligijskog dijaloga i izgradnjom društva kroz prizmu mira nastojimo djelovati preventivno u smislu razvijanja svijesti kod građanstva u BiH o drugom i drugačijem, razbijanju predrasuda te uspostavi i održavanju dijaloga. Radimo na upoznavanju i zbližavanju ljudi kroz razne aktivnosti koje se odvijaju kroz brojne projekte uz pomoć međunarodnih organizacija. Uvažavajući činjenicu da građani BiH biraju svoje vjerske i političke lidere nastojimo kod njih uspostaviti dijalog i na taj način graditi društvo. Želimo spriječiti koliko je moguće kršenje vjerskih sloboda koje su, iz našeg iskustva, najviše utemeljene na pretpostavkama o drugima. Ako govorimo o aspektima kršenja vjerskih sloboda s kojima smo najčešće suočeni u praksi to su napadi na vjerske objekte, vjerske službenike i vjernike na radnom mjestu. Položaj vjernika u BiH na radnom mjestu je posebno pitanje kojim bi se trebalo baviti s posebnom pažnjom.

MRV vrši monitoring napada na vjerske službenike, vjernike i imovinu. Pratite li što bude poslije s počiniteljima koji su uhićeni. Kakve su presude za ovo ponašanje koje ozbiljno može naštetiti miru u BiH? Jesu li kazne odgovarajuće, ako uopće na sudu i dođe do njih? Završi li itko u zatvoru?

S ponosom možemo reći da se broj napada smanjio tijekom godina trajanja projekta monitoringa nad vjerskim objektima radi čega je to stalni projekt koji je i danas aktivan i koji ima kontinuitet. Unutar projekta prikupljamo informacije i osuđujemo napade putem društvenih mreža, te apeliramo građane,  vjerske službenike i vjernike da prijavljuju napade.

Također, pozivamo organe vlasti na gonjenje počinitelja. U nadležnosti institucija je procesuiranje počinitelja ovih nedjela te se Vijeće ne miješa u njihovu nadležnost. Federalnim i RS zakonima predviđene su kazne za kaznena djela izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, javnost bi trebalo da je upoznata s tim.

MRV u BiH ima informacije da se događa da počinitelji budu privedeni, ispitani te ako ima osnova i sankcionirani. Nismo imali slučaj da su počinitelji kažnjeni kaznom zatvora, ali ono što je indikativno je da se broj napada poveća kada su u tijeku izbori. Mi očekujemo da će se broj ovih slučajeva iz godine u godinu smanjivati što pokazuju i naši statistički podaci iz prethodnog razdoblja.

Početkom svake godine Papa predstavlja svoju poruku povodom Svjetskog dana mira koji se u Katoličkoj Crkvi obilježava 1. siječnja. Koliko je prema vama dijalog i obrazovanje bitno u kontekstu ostvarivanja vjerskih sloboda i trajnog mira.

Od ključnog i vitalnog značaja je kako za BiH tako i za cijeli svijet međugeneracijski, međuvjerski dijalog i dijalog uopće, obrazovanje i rad: sredstva za izgradnju trajnoga mira. Na mladima svijet ostaje, prema tome, poučeni našim iskustvom ne trebamo dozvoliti da svijet iza nas ostaje gore mjesto za život nego bolje. Dijalog je sredstvo kojim se postižu veliki ciljevi te stoga trebamo raditi na uspostavi dijaloga bez predrasuda, na obrazovanju mladih naraštaja kako bismo im dali bolje kompetencije za stvaranje budućnosti, i rad bez kojeg ne opstaje niti jedan cilj.

Na jednoj strani imamo vjerski fanatizam, a na drugoj relativizam i ateizam. Recite nam, prema Vašem mišljenju, koliko ova dva suprotstavljena pojma mogu u budućnosti utjecati na vjerske slobode?

U onoj mjeri u kojoj budemo uspostavili međugeneracijski i međureligijski dijalog i razumijevanje jednih spram drugih, ako to međusobno razumijevanje bude na visokoj ljestvici možemo očekivati da dva suprotstavljena pojma mogu postojati i opstojati jedan pored drugog i obrnuto bez destruktivnih nastojanja jednih prema drugima i obrnuto, i to je opće pravilo. Završila bih sa rečenicom da svako da drugima i tretira drugog kao što bi želio da neko njega tretira i to je formula za život u miru i neka nas Bog sve zajedno čuva.

 

*Stavovi izraženi u intervjuu su isključivo stavovi sugovornice, a ne nužno i redakcije Katoličkog tjednika