Novi rat obilježava izuzetno veliki broj ubijene djece. U intervjuu za L'Osservatore Romano, kojeg prenosi Vatican News, fra Ibrahim razmatra ožiljke koje su ratovi ostavili na obiteljima u Gazi te napore Crkve pružiti podršku i utočište djeci Gaze koliko god je to moguće.

Prijevod: Josipa Prskalo, Katolički tjednik

Fra Ibrahime, nijedan drugi rat nije imao tako visok postotak djece među žrtvama. Možete li nam pomoći razumjeti zašto?
Mislim da je to uglavnom zbog toga što su obitelji u Gazi obično velike, a stanovništvo je vrlo mlado. Iako je teško točno odrediti razloge, duboko sam upoznat s boli roditelja u Gazi koji su izgubili dijete – i često više od jednog. Ubijanje nevine djece, koja nisu kriva i nisu sposobna nanijeti štetu, mrlja je koju ljudski rod nikada neće moći izbrisati iz svoje povijesti.

Sam broj ubijene djece u Gazi je užasan, a srceparajuće je pomisliti na ožiljke koje će mnogi preživjeli nositi – u svojim tijelima, srcima i umovima – do kraja života. Mediji manje izvještavaju o rastućem nasilju na Zapadnoj obali, gdje broj poginulih, ozlijeđenih i uhićenih također raste. I tamo, mnoge žrtve su djeca.

Podaci palestinskog Ministarstva zdravlja su zastrašujući: 15 613 djece ubijeno je i 33 900 ranjeno od početka rata. Među mrtvima je 876 novorođenčadi i 4 110 djece mlađe od pet godina. Nema podataka o broju siročadi. Imate li neke informacije? Koliko djece se vjeruje da je izgubilo roditelje? Tko se brine za njih?
Procjene sugeriraju da je oko 20 000 djece ostalo bez roditelja. Nažalost, taj broj bi mogao rasti, budući da ne znamo koliko je tijela još uvijek pod ruševinama. Kažu mi da se, u mnogim slučajevima, starija djeca brinu o svojoj mlađoj braći i sestrama, preuzimajući odgovornosti odraslih.

Jedna od velikih tragedija ovog rata je što ne možemo pomoći: humanitarna pomoć ne može proći, a samo nekoliko volontera je dopušteno ući u Gazu – i to tek nedavno. Strašno je biti tako blizu, a tako nemoćan.

Prošlog proljeća radili ste s talijanskom vladom kako bi više od 200 ranjene ili bolesne djece iz Gaze primilo medicinsku pomoć u talijanskim bolnicama. Uspjeli ste ih izvesti preko Egipta. Mislite li da bi slični napori mogli ponovo biti organizirani?
Od kraja siječnja 2024., više od 200 djece primljeno je u bolnice u Italiji. Čak i u posljednjim tjednima, zahvaljujući privremenom primirju, više djece iz Gaze stiglo je preko Egipta.

U studenom 2023., nakon jutarnjeg susreta s Papom, posjetio sam naše prijatelje u bolnici Bambino Gesù. Njihova velikodušnost – kao roditelja prvo, a zatim kao liječnika i administratora – otvorila je vrata pomoći ovoj djeci. Talijanska vlada aktivirala je sve moguće diplomatske kanale da bi to postalo stvarnost. Nikada neću prestati zahvaljivati talijanskom narodu na njihovoj velikodušnosti.

Znam da su i druge europske zemlje primile bolesnu djecu iz Gaze, i nadam se da će se još više njih pridružiti. Popis djece koja trebaju liječenje vrlo je dug, ali izvesti ih van nije lako. Primirje – ili bolje rečeno, završetak rata – moglo bi spasiti živote djece koja su već duboko traumatizirana.

Osobno ste pomagali mnogoj djeci. Postoje li neki posebni slučajevi koji su vam ostali u sjećanju? Ima li slučajeva koji vas posebno dirnu?
Zajedno s talijanskim ministrom vanjskih poslova Antoniom Tajanijem, dočekao sam većinu djece kad su stigla u Italiju. O djeci smo razgovarali dok smo čekali na njih na zračnoj luci, ali kad smo čuli njihove priče od roditelja i skrbnika, ostali smo bez riječi.

Kasnije sam ih posjetio u bolnicama i pratio njihov oporavak. Sreo sam jednog dječaka koji je stigao s teškim ozljedama nogu – vidio sam ga kako ponovo hoda nakon složene operacije; djevojčica koja se borila s rakom sada je mnogo bolje, iako su me liječnici upozorili da je bila u kritičnom stanju kad je stigla.

U Italiji su ova djeca dobila medicinsku pomoć i ljubav. Neka već govore talijanski. Kad me zovu, konačno mogu čuti mir u njihovim glasovima – hvala Bogu.

Ranijih godina vodili ste veliku inicijativu za posvojenje siročadi ili napuštene palestinske djece u Italiji, osobito oko San Marina i Umbrije. Neka od te djece sada su odrasli ljudi. Sjećate li se njih? Može li se pokrenuti slična inicijativa za djecu iz Gaze? Jeste li već započeli razgovore u Italiji?
Nedavno smo obilježili 25. godišnjicu inicijative Projekt osmijeh u San Marinu. To je bio projekt koji je snažno želio nadbiskup Pietro Sambi, tadašnji apostolski delegat u Jeruzalemu, koji mi je duboko urezan u sjećanju.

Početak 2000-ih godina bio je vrijeme intenzivnih sukoba u Svetoj zemlji, a zajedno smo uspjeli izgraditi pravi most solidarnosti: mnogu djecu iz Betlehema usvojile su obitelji u San Marinu. Često sam ih susretao tijekom godina – sretna su i voljena. Kasnije je postalo nemoguće nastaviti inicijativu u San Marinu.

Međunarodna posvojenja postala su također teža u Italiji. No, potreba da se siročad smjeste u obitelji koje će im pružiti budućnost veća je nego ikada. Volio bih da mogu povezati djecu bez roditelja s ljudima koji su spremni prihvatiti ih i formirati lijepe obitelji, uvijek unutar zakona i uz potpuno poštovanje zaštite djece. Dosad to nije bilo moguće. Ali nadamo se i molimo.

Više ste puta razgovarali s papom Franjom o djeci. Što vam je rekao na tu temu?
Posljednji put sam susreo Svetog Oca 3. veljače, samo 10 dana prije njegove hospitalizacije u bolnici Gemelli. Papa Franjo sazvao je summit o djeci, okupljajući čelnike i institucije iz cijelog svijeta pod snažnim naslovom: Volimo ih i štitimo. Nakon summita, osobno je susreo djecu koja su došla u Italiju iz ratnih područja.

Djeca iz Gaze rekla su mi da su susrela djeda punog ljubavi koji ih je gledao dobroćudnim očima. Tijekom njegovih 12 godina pontifikata, imao sam mnogo prilika razgovarati s njim, a ti trenuci postali su sve učestaliji. Svaki put me pita o situaciji u Svetoj Zemlji – kako ljudi žive, osobito djeca.

Papa duboko brine za buduće generacije. Njegova vizija prehranjivanja i zaštite djece očituje se u svemu što radi: on je otac – budan, pravedan i suosjećajan. Uvijek me ohrabrivao u mom radu za djecu, osobito kad je riječ o njihovu obrazovanju i promicanju mira.

Otkako je rat ponovno počeo 18. ožujka, broj poginule djece drastično je porastao – 130 samo prve noći. Koje vijesti primate iz Gaze?
Nažalost, broj je već porastao, a ako nasilje ne prestane, bit će još veći. Vijesti koje primam iz Gaze su duboko zabrinjavajuće. Obnova borbi bila je iznenadna i izuzetno nasilna.

Ovo je sveto razdoblje u Svetoj zemlji: za muslimane je ramazan, a za kršćane korizma. To su trenuci kada ljudi obično poštuju jedni druge običaje, liturgije i tradicije.

Čuti o toliki smrti i uništenju tijekom ovog razdoblja posebno je mučno. Smrt nevinih ljudi uvijek je duboko bolna.

U Europi postoji duboko suosjećanje za ono što ta djeca proživljavaju. Što možemo učiniti da podržimo vitalan rad koji vi i drugi obavljate u Palestini?
Diljem svijeta ljudi osjećaju suosjećanje i nježnost prema djeci. Osjećaju odgovornost za zaštitu njihovih prava, njihovih budućnosti, njihovih osnovnih potreba. Ono što je šokantno je da se ovaj osjećaj čini potpuno odsutan kod onih koji uzrokuju toliko bola i smrti toj djeci.

Kao vikar Kustodije Svetog Groba, koja već više od 800 godina čuva sveta mjesta i žive kamenčiće koji ih nastanjuju, mogu reći da nudimo rad, obrazovanje, stanovanje i podršku u mnogim oblicima. U posljednjim godinama suočavamo se s još većim izazovima zbog rata, trajnih napetosti i pandemije. Naši napori održavaju se zahvaljujući Providnosti i velikodušnosti dobročinitelja koji nam pomažu služiti djeci i Svetoj zemlji.

Nadam se da će ovogodišnja korizmena kolekta za Svetu zemlju biti još velikodušnija nego prethodnih godina. I iznad svega, oslanjamo se na molitve svih ljudi – kako bi dragocjeni dar mira uskoro došao do djece posvuda. Neka ih Sveti Dječak Betlehemski štiti, ojača i čuva njihove osmijehe.

J.P., KT