Fra Stipan Radić, dijecezanski ravnatelj Papinskih misijskih djela za Vrhbosansku nadbiskupiju

Izvanredni misijski mjesec i Misijska godina potiču na jačanje misionarskog poslanja u životu svakog pojedinca


S fra Stipanom Radićem, dijecezanskim ravnateljem Papinskih misijskih djela (PMD) za Vrhbosansku nadbiskupiju, razgovarali smo o važnim misijskim događajima u 2019. – Izvanrednom misijskom mjesecu na razini sveopće Crkve i Misijskoj godini u BiH.

Razgovarala: Lidija Pavlović-Grgić

Fra Stipan Radić rođen je 6. ožujka 1953. u Rumbocima u Rami. Osnovnu školu završio je u Rumobcima i na Šćitu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, novicijat u Kraljevoj Sutjesci, a teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1981. u Njemačkoj. Bio je župni vikar u Breškama kod Tuzle i Vitezu te župnik u zeničkoj župi Sv. Ilije. Potom je tri godine službovao kao ekonom Franjevačke provincije Bosne Srebrene, a zatim 12 godina kao ravnatelj HKO-a Kruh Sv. Ante. Sada je na župničkoj službi u Lepenici kod Kiseljaka, dekan Kreševskog dekanata i dijecezanski ravnatelj PMD-a za Vrhbosansku nadbiskupiju.

Poštovani fra Stipane, papa Franjo je listopad 2019. proglasio Izvanrednim misijskim mjesecom u povodu 100. obljetnice Apostolskog pisma pape Benedikta XV. Maximum Illud. Zašto je takva odluka važna za sveopću Crkvu?

Misijsko djelovanje je paradigma svakog djelovanja Crkve i zadaća svakog njezina člana. Isusova je zapovijed: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam ja zapovjedio!“ (Mt 28,19-20; usp. Mk 16,15-16, Lk 24,47, Iv 3,35 i dr.). Tu zadaću preuzima na sebe svaki krštenik, što simbolično označava obred krštenja kada svećenik dodiruje uši i jezik krštenika i izgovara: „Gospodin Isus, koji je dao gluhima sluh, a nijemima govor, udijelio ti da uskoro možeš primati njegovu riječ svojim ušima i ispovijedati vjeru na hvalu i slavu Boga Oca.“ Svaki krštenik treba otvoriti uši i srca duše da čuje Božju Riječ, ispovijeda ju i dalje širi do na kraj svijeta, a ne samo u granicama svojega naroda i svoje vjere.

Papa Benedikt XV. prije 100 godina u Apostolskom pismu Maximum illud progovorio je vizionarskim, proročkim duhom i evanđeoskom iskrenošću o misijskom poslanju Crkve tako snažno da se to pismo naziva „magna Charta“ suvremenih misionarskih nastojanja. To je početak novog razdoblja evangelizacije. Maximum illud potiče da se iziđe iz nacionalnih granica i uključi u univerzalno poslanje Crkve. Ne smije to biti prigodna djelatnosti, „puka administracija“, nego trajno poslanje. Maximum illud predlaže tri vrste pomoći misijskim djelatnicima. Prva je molitva da im Gospodin bude naklonjen, drugo je poticanje na misionarski poziv, a treće je materijalna pomoć misijama. To Apostolsko pismo naglašava da bi Crkva trebala posvetiti više brige evangelizaciji svijeta, nego li samoodržanju. Poruka Apostolskog pisma Maximum illud je toliko vizionarska proročka i snažna da unatoč proteklom vremenu od 100 godina nije izgubila ništa na svojoj aktualnosti.

Papa Franjo, svjestan važnosti univerzalnog misijskog poslanja Crkve i snažnog izričaja Apostolskog pisma Maximum illud, želio je u povodu jubileja 100. obljetnice tog pisma ukazati na njegovu važnost, ali još više potaknuti na jačanje misionarskog poslanja u životu svakog pojedinca, u životu i pastoralu svih zajednica. Zato ona naglašava da je „svaki muškarac i svaka žena jedna misija“. Na prijedlog Kongregacije za evangelizaciju naroda papa Franjo odlučio je da 100. obljetnica Apostolskog pisma Maximum illud dobije povlašteno mjesto na razini cijele Crkve i da mjesec listopad 2019. godine bude Izvanredni misijski mjesec.Papa Franjo i Kongregacija za evangelizaciju naroda stavljaju naglasak na mjesec listopad sljedeće godine, a može se kroz cijelu godinu pripravljati za taj mjesec i jačati misijsku svijest, ili cijelu godinu proglasiti misijskom godinom.
 

Prihvativši Papin poziv, biskupi Biskupske konferencije BiH (BK BiH) proglasili su Misijsku godinu. Što konkretno u smislu angažmana klera i vjernika za Katoličku Crkvu u BiH znači proglašenje Misijske godine i što Crkva u tom smislu čini?

Naši biskupi na svojem zasjedanju u Banjoj Luci 18. rujna odredili su da cijela godina od listopada 2018. do listopada 2019. bude Misijska godina i obilježi se „posebice molitvom i dobrim djelima“, a i na drugi prikladan način. U prilog toj odluci govori činjenica da su sve naše biskupije bile pod izravnom jurisdikcijom Kongregacije za evangelizaciju naroda od 1622. do 2006. Naš nadbiskup Vinko kard. Puljić predložio je da za vodilju uzmemo misao pape Franje: „Donosimo evanđelje svima“ jer „svaki muškarac i svaka žena je jedna misija, to je razlog zbog kojeg smo ovdje na zemlji“. U poslanici i proglašenju misijske godine biskupi predlažu da nacionalne uprave PMD-a i dijecezanski misijski uredi porade preko župnika na promidžbi misijske svijesti. Osobito treba iskoristiti prisutnost misionara i misionarki radi animiranja misijskog djela Crkve. Preporučuju zajedničku molitvu za misije na kraju misa u nedjelje i blagdane od početka listopada 2018. do svršetka listopada 2019., prema predloženom obrascu. Tijekom listopada 2019. preporuča se moliti svakog dana Misijsku krunicu u župnim zajednicama i u obiteljima. Misijska krunica sa svojih pet boja simbolizira Crkvu na svih pet kontinenata: zelena boja predstavlja Afriku, crvena Ameriku, bijela Europu, plava Oceaniju i žuta Aziju. U odgojnim i drugim crkvenim institucijama preporučuje se održati predavanja o misijama. Naravno, ostaje uvijek aktualno prikupljati materijalnu pomoć za misionare i njihove suradnike, gradnju molitvenih i pastoralnih prostora i školovanje svećeničkih i redovničkih pripravnika u misijskim zemljama.

U župnim zajednicama trebalo bi upoznati s misijskim poslanjem Crkve animatore, krizmanike, ministrante, pjevače, župna vijeća i druge župne skupine. U misijskoj godini preporučuje se organizirati hodočašća u marijanska svetišta ili svetca blaženika koji je podnio mučeništvo za misije. Misijsko glasilo Radosna vijest trebalo bi se više udomaćiti u župnim zajednicama, kao i druga literatura ili pomagala o misijama.

Prema preporuci Kongregacije za evangelizaciju naroda, trebalo bi organizirati otvaranje i zatvaranje Izvanrednog misijskog mjeseca 2019.

Koliko će sve to koristiti duhovnom rastu vjernika i zašto je važno kontinuirano raditi na podizanju misijske svijesti?

Misijska svijest širi čovjekove horizonte, otvara mu oči srca i duše i potiče ga na prihvaćanje drugih i drugačijih, olakšava mu čitanje znakova vremena. Vrijeme je trajna kategorija i uvijek iznova nudi nove znakove i izazove. Mnogi nisu svjesni svojeg misijskog poslanja kojeg su na krštenju primili, pa ni trajne zadaće živjeti i širiti Radosnu vijest kraljevstva Božjega. Neki imaju krive pretpostavke, pa se osjećaju bespomoćnima, uvjereni da samo odlazak u daleke zemlje među pogane pruža prigodu za misijsku djelatnost. Vjerojatno su pape Benedikt XV. i Franjo, svjesni te činjenice, željeli osvježiti nam misijsku svijest i potaknu nas na kontinuiranu misijsku djelatnost.

Središnja misijska institucija u BiH je Nacionalna uprava PMD-a na čelu s nacionalnim ravnateljem mons. Lukom Tunjićem. Kakva je uloga i zadaća te ustanove s papinskim pravom?

Velika je zadaća i odgovornost Središnje misijske institucije na nacionalnoj razini. Sam naziv ukazuje da je ta institucija dužna brinuti se za misijsku djelatnost na nacionalnoj razini u svakom pogledu. Njezina je zadaća koordinirati rad svih dijecezanskih misijskih ureda, pratiti rad misionara i njihove potrebe, prikupljati i slati im pomoć, organizirati susrete s misionarima i misijskim djelatnicima na biskupijskoj i nacionalnoj razini, brinuti se za izdavanje Radosne vijesti i drugih misijskih promidžbenih materijala, davati uvijek nove inicijative za jačanje misijske svijesti, sudjelovati na misijskim susretima na međunacionalnoj i svjetskoj razini – a sve to u suradnji s vatikanskom Kongregacijom za evangelizaciju, odnosno Središnjim misijskim uredom u Vatikanu.

PMD brine o misionarima koji često posjećuju misijsku središnjicu, ali i vjernike po župama. Zasigurno takvi susreti imaju svoje duhovne koristi. Neki su i mlade ljude potaknuli na duhovna zvanja…   

Živa riječ i izravno svjedočanstvo su najuvjerljiviji i najučinkovitiji govor. Živi primjeri privlače. Kada se iz usta misionara i misionarki čuje kako se ono „malo gorušičino zrno“ Radosne vijesti, koju oni siju, razvija i raste, tek tada mnogima postaje jasno koliko je svijet potreban Božje poruke djelotvorne ljubavi. Tada čovjek obično mijenja svoj dosadašnji pogled o misijskom poslanju i kod mnogih se javlja oduševljenje za rad na Božjoj njivi. Mnoga misijska i druga duhovna zvanja rodila su se upravo u tim susretima s misionarima i misionarkama, pa bi trebalo koristiti svaku mogućnost za realizaciju tih susreta. Nisam uvjeren da dovoljno koristimo tu mogućnost.

U okrilju PMD-a je i Djelo Sv. Djetinjstva čije je djelovanje obilježeno geslom Djeca pomažu djeci. Na Bogojavljenje se osobito podsjeća na važnost tog djela i brojne projekte korisne siromašnim mališanima diljem planeta. Na koji se način djecu može potaknuti na zanimanje i zauzimanje za misije?

Djelo Sv. Djetinjstva jedno je od četiriju Papinskih misijskih djela. Svrha mu je potaknuti djecu da Djeca pomažu djeci,da djecakoja žive u boljim uvjetima pomognu onoj djeci koja su siromašna, žive u neimaštini i bez mogućnosti obrazovanja, ili čak umiru od gladi. U cijeloj Crkvi toga se osobito sjećamo na svetkovinu Bogojavljenja A to bi trebalo činiti tijekom cijele godine. Naš Središnji nacionalni misijski ured, u suradnji s Nacionalnim uredom u Hrvatskoj, svake godine potiče na to prigodnim materijalima za djecu: adventski kalendar, brošure, plakati, kasice itd. U nekim zemljama tradicionalno pjevači Betlehemske zvijezde – djeca idu od vrata do vrata, pjevaju božićne pjesme i prikupljaju darove za siromašnu djecu. Sve to čine po uzoru na Tri kraljai Betlehemsku zvijezdu koja je kraljeve dovela do djeteta Isusa da mu se poklone i da ga obdare. Puno je mogućnosti i načina kako animirati djecu da se uključe u Djelo Sv. Djetinjstva. Međutim, svako zauzimanje i svaki način djelovanja trebaju biti prožeti duhom molitve. Zato je vrlo važno djecu učiti moliti, posebno danas kada molitva sve više iščezava iz obitelji i života ljudi.

Crkva je u svojoj naravi misijska i svaki je krštenik pozvan prema svojim mogućnostima i prilikama pronositi Radosnu vijest u svijetu. Koliko je misijski duh na našim prostorima snažan i koliko su ovdašnji ljudi osjetljivi za potrebe duhovno i materijalno siromašnih u misijskim krajevima?

Mi smo skoro kroz cijelu mukotrpnu povijest bili misijska zemlja i zato smo tako dugo ostali pod jurisdikcijom Kongregacije za evangelizaciju naroda. Prateći suvremena događanja, čini mi se da bismo mogli opet doći pod tu jurisdikciju ukoliko se nešto ne promijeni. Kao narod nismo bez misijske svijesti bili nikada, pa ni danas. Prisjetimo se tolikih misionara i misionarki s naših prostora prije i danas. Među njima ima mučeničkih i svetačkih likova. Oni nisu mogli doći iz naroda koji bi bio bez misijske svijesti. Ali s druge strane gledano, čini mi se da smo previše suzili svoj misijski pogled. Nije nam teško izdvojiti materijalna sredstva za misije, koliko nam je teško shvatiti da misijska djelatnost i poslanje nisu prigodna akcija, nego trajni poziv da se odgovori zadaći primljenoj na krštenju. Misijska godina, koja je u tijeku, trebala bi nam ojačati tu svijest.

Vi ste dijecezanski ravnatelj PMD-a za Vrhbosansku nadbiskupiju. Kakva je situacija na terenu kad je riječ o misijskoj animaciji i njezinim plodovima, te što bi se u tom smislu još moglo poduzeti?

Nešto više od godinu dana dijecezanski sam ravnatelj PMD-a. Još uvijek nisam do kraja sagledao situaciju na terenu. Iz onoga što sam do sada upoznao, stekao sam dojam da ima pojedinaca, župnih zajednica, različitih institucija i skupina koje vrlo uspješno žive svoje misijsko poslanje. Ali ima i onih koji su to sveli samo na prigodno sjećanje u povodu Misijske nedjelje u listopadu. Zadaća je i odgovornost svih misijskih ravnatelja, župnika i drugih pastoralnih djelatnika da se takve animira za kontinuiranu misijsku djelatnost. Uz ono što su biskupi preporučili u svojoj poslanici za Misijsku godinu bilo bi korisno kada bi dijecezanski misijski ravnatelji imali u svakoj župi osobu koja bi u nekom vidu bila zadužena za koordinaciju misijske djelatnosti, pomagala župniku i bila kontakt-osoba na relaciji ravnatelj – župnik, jer župnici su često preopterećeni drugim obvezama pa im ostane malo vremena za animaciju misijske djelatnosti.

Nedavno su iz Vrhbosanske nadbiskupije BiH u svijet otišle nove misionarke. Što to znači za nadbiskupiju i mjesnu Crkvu općenito?

Poznato nam je da su kršćanski mučenici u nastanku kršćanstva bili sjeme novih kršćana. Naši misionari i misionarke svojom žrtvom i misijskim radom to su sjeme za sredinu u kojoj se žrtvuju, a onda i za svoj narod i za cijelu Crkvu. Mi kao mali narod posijali smo i sijemo puno toga sjemenja. Dao Bog da bude još više svijetlih kršćanskih likova, poput ovih novih misionarki, koji će proslaviti Boga, svoj narod i svoju Crkvu.