Razgovarao: Josip Vajdner

Naš sugovornik, premda se pretprošle godine oženio, još uvijek spada u „mladu gardu“, barem kada je riječ o onima koji predano rade na polju očuvanja tradicijske kulture. Naime, rođen je 1983. u Zenici, ali sa stalnom adresom u Busovači u kojoj je stekao osnovnu i srednjoškolsku naobrazbu.

Engleski jezik i književnost završio je u Sarajevu i svoj kruh svagdanji zarađuje kao profesor. No, njegova velika ljubav jest folklor koji je u ovom srednjobosanskom gradu, zahvaljujući, između ostalih, i Ivanu dobio svoj institucionalni okvir u vidu Folklornog sastava HKD Napredak Busovača. A osim ovoga, Križanović je neumorni sakupljač i bilježnik narodnoga nematerijalnog bogatstva što je, nakon dugogodišnjeg istraživačkog rada, objelodanio u knjizi Busovačo, lijepa si ko ruža.

„Kada je riječ o građi koju Bosna i Hercegovina posjeduje na polju tradicijske kulture, mogu kazati da kotiramo vrlo visoko jer je ta građa izuzetno raznolika i bogata. Zbog geopolitičkog položaja na ovom području su se kroz povijest ispreplitali razni utjecaji te je upravo to jedan od glavnih razloga tolikog bogatstva i raznolikosti tradicijske kulture Bosne i Hercegovine. S druge strane, mislim da se ne možemo do te mjere pohvaliti sustavnim radom na polju očuvanja te bogate tradicijske kulture. Ne postoji niti konkretna strategija niti plan po kojemu bi se sustavno radilo na očuvanju ovako bogate folklorne baštine te se većina aktivnosti svodi na pojedinačne i izdvojene projekte“, kazao je na početku našeg razgovora Križanović napomenuvši kako, nažalost, u BiH ne postoji studij etnologije koji bi iznjedrio osobe obučene za rad na polju očuvanja tradicijske kulture, što predstavlja još jednu prepreku u sustavnom izučavanju i čuvanju tradicijske kulture Bosne i Hercegovine.

Možete li nam pojasniti što sve spada u okvir tradicijske kulture i na koji je način ona danas živa?

Sama tradicijska kultura predstavlja kulturno vrijedno stvaralaštvo koje se dijeli na materijalnu i nematerijalnu kulturu. U materijalnu možemo svrstati sve ono što čovjek stvara i oblikuje svojim rukama od materijala iz njegova životnog okruženja, dok u nematerijalnu kulturu spadaju oblici kao što je ples, glazba, pjesma, društvene igre, običaji, rituali, mitologija te razna druga umijeća.

Tradicijska kultura je i danas živa kako u svom materijalnom tako i u nematerijalnom obliku. Ako ćemo se usredotočiti na oblike nematerijalne tradicijske kulture, možemo reći da još uvijek žive određeni običaji koji se do danas nisu izmijenili i narod ih se pridržava u tom izvornom obliku. Slična je stvar i s određenim plesovima i pjesmama koji su i danas prisutni među stanovništvom, nisu zaboravljeni nego se čuvaju i primjenjuju u određenim prigodama. Stoga, mogu zaključiti da je tradicijska kultura na terenu i dalje živa, ali ne mogu reći da je to u mjeri koja bi bila zadovoljavajuća.

Možemo li kazati da su neki elementi tradicijske kulture već zaboravljeni, jer među živima nema onih koji bi ih znali prenijeti?

Naravno. Naime, kroz moje terensko istraživanje sam došao do određenih podataka o kojima moji kazivači nisu znali dovoljno detalja nego su o tome govorili po svome sjećanju. Konkretno, prilikom istraživanja područja Busovače, kazivači su mi pripovijedali o obliku pjevanja koji se zvao „na glas“, ali nitko od kazivača nije znao otpjevati barem jednu takvu pjesmu. Oni su mi potvrdili da su o tom obliku napjeva slušali od svojih roditelja ili baka i djedova, ali da sami to nikada nisu pjevali. Upravo zato smatram da je mnogo toga, nažalost, otišlo u zaborav onda kada su preminule osobe koje su rođene krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Unatoč tomu, osobno sam se uvjerio da kazivači rođeni 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća još uvijek imaju mnogo toga za pripovjediti i vrlo su bogata riznica podataka o tradicijskoj kulturi, samo je potrebno na pravi način otvoriti tu riznicu.

Vi ste od djetinjstva utkani u tradiciju Busovače i, možemo kazati, mikrosredine Središnje Bosne. Otkud ljubav prema tom segmentu ljudskoga življenja?

Ja se uvijek našalim i kažem da je bavljenje tradicijskom kulturom upisano u moj genetski kod. Naime, spadam u četvrtu generaciju osoba iz moje obitelji koji se bavi prenošenjem i očuvanjem tradicijske kulture Hrvata Busovače. A budući da dolazim iz obitelji u kojoj se tradicija čuvala i njegovala, od malena je u mene usađena ta ljubav prema svemu što je vezano za folklornu baštinu. Mogu slobodno reći da sam najviše naučio od svoje bake Marije Čosić i da je ona zapravo najveći „krivac“ što se ja danas bavim istraživanjem, očuvanjem i prenošenjem tradicijske kulture.

Vaša biografija otkriva kako ste u Sarajevu završili engleski jezik i književnost, ali Vas pobliže određuje folklor te ste jedan od onih koji su obnovili postojanje, nadaleko poznate, folklorne skupine HKD Napredak Busovača. Koji je u svemu tomu Vaš motiv i što možete kazati o ovoj folklornoj družini?

Folklorna sekcija pri HKD Napredak Busovača djeluje od početka 1990-ih godina, ali je to bio poprilično isprekidan rad. Po završetku studija sam se pridružio skupini mojih prijatelja i poznanika koji su za cilj imali obnavljanje rada folklorne sekcije. Mi smo to zaista i uradili i od toga dana pa sve do danas ta sekcija nije prestajala s radom. Kasnije je ta sekcija prerasla u folklorni sastav jer je broj članova porastao na više od 150.

Ja sam odlučio postati dio te priče iz razloga što me je taj oblik umjetnosti privlačio još od dječačkih dana, a, kako sam već i rekao, dio sam obitelji koja generacijama čuva i prenosi folklornu baštinu na mlađe generacije. U međuvremenu sam od igrača postao i voditelj sastava i to je od mene iziskivalo da se više posvetim izučavanju dostupne literature, pohađanju stručnih seminara i naravno istraživanju terena.

Kada je riječ o u folklornom sastavu HKD Napredak Busovača mogu reći da on danas broji više od 150 članova koji su podijeljeni u četiri starosne skupine. Ja sam voditelj izvedbenog sastava i veteranskog sastava. Moram reći da sam izuzetno ponosan na sve moje folkloraše, bilo da su to bivši folkloraši, ili ovi koji su i danas aktivni jer su to mladi ljudi koji su zaista srcem i dušom predani očuvanju tradicijske kulture. Mnogo je tu mladih ljudi koji su odlučili svoje slobodno vrijeme uložiti u očuvanje svoje tradicije umjesto da odmaraju, ili ispijaju kave. I sam taj njihov pozitivan duh i stav prema tradiciji i folklornom naslijeđu tjeraju i mene da ustrajem i dajem sve od sebe kako bi napredovali oni, ali i ja.

Vaš veliki doprinos očuvanju tradicijske kulture Busovače jest, prošle godine objavljena knjigaBusovačo, lijepa si k'o ruža. Projekt je to na kojem ste radili više godina… Možete li nam to približiti?

Riječ je o projektu koji sam realizirao u suradnji s HKD Napredak Busovača, a tiče se dokumentiranja folklorne baštine Hrvata Busovače. Naime, rad na tom projektu započeo je prije 7 godina kada sam i napravio prve snimke i bilješke na terenu. Najmukotrpniji dio ovog projekta je svakako bilo prikupljanje građe koja bi što vjerodostojnije prikazala tradicijsku kulturu Hrvata Busovače. Moje istraživanje se odnosilo na dokumentiranje narodnih plesova, pjesama, nošnje i običaja busovačkih Hrvata. Građa koju sam prikupio u 6 godina istraživanja je zaista bila obilna i, nakon razvrstavanja, knjiga je ugledala svjetlo dana u rujnu prošle godine. Moram naglasiti da su detaljno opisani običaji ovog kraja, opisana je narodna nošnja i sve njezine varijante koje su bile prisutne na području Busovače, prikazani su glazbeni instrumenti te su notno raspisana 53 vokalna primjera zabilježena na terenu. Pored svega ovoga, zabilježio sam i 15 različitih narodnih plesova. Svaki ples je tekstualno opisan te uz tekstualni opis i notni zapis sadrži i plesni kinetogram. Neki od plesova su slični plesovima ostatka varoške tradicije Središnje Bosne, ali ima i onih plesova koji su se plesali samo u Busovači. Kada se sagleda sve ono što ova knjiga sadrži vidljivo je kolika je njezina dokumentacijska vrijednost, ali i određena monografska vrijednost jer kroz veliki broj fotografija detaljno govori o jednoj karakterističnoj mikro sredini.

Cjelovit razgovor pročitajte u novom broju Katoličkog tjednika.