Razgovarala: Tina Matić

S. Vlatka Dujmović rođena je u Sarajevu 1960., a djetinjstvo je provela većinom u Hercegovini. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu kao i Katehetski institut. Studij Religiozne pedagogije i katehetike studirala je na KBF-u u Zagrebu gdje se dalje usavršavala na pastoralno-katehetskom području.

Članica je zajednice Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije, a kao redovnica djelovala je u Sarajevu, Kloštar Ivaniću, Tramošnici, Zagrebu, Čakovcu i u Bučićima kod Viteza gdje sada službuje kao vjeroučiteljica u osnovnoj školi i katehistica u župi, uz redovite dužnosti koje župski apostolat zahtijeva.

S. Vlatka kaže kako prati projekte i sudjeluje u njima zajedno s mladima te da zapravo početci onog što danas živi i radi vjerojatno sežu u djetinjstvo i odrastanje u zdravoj seoskoj sredini gdje su vjera i molitva, ali i pomoć drugima bili na prvom mjestu. U sjećanju joj je ostalo da ih je baka, a kasnije i majka uvijek upozoravala kako sačuvati vjeru i, sad gledajući, kako očuvati vlastiti identitet.

Rad s djecom i mladima apostolat je koji sestru Vlatku oduševljava i raduje, te je stoga uključena u aktivnosti koje planira Provincija preko Vijeća za apostolat, kao i župne aktivnosti.

Poštovana sestro, na razinama osnovnih i srednjih škola svake godine organiziraju se natjecanja iz različitih školskih predmeta. Koliko je važno i provođenje natjecanja iz vjeronauka?

Dakako da je natjecanje iz vjeronauka važno i vrijedno, kako za učenike, tako i za nas vjeroučitelje, a onda i za cijelu Crkvu koja nas i šalje u škole. Osobito mi je drago što natjecanje iz vjeronauka pomalo pušta korijenje u školski sustav i postaje dijelom istoga. To je ono što nam je osobito važno jer se među djecom stvara dobro ozračje, djeca su izjednačena u svim predmetima, ona čekaju to natjecanje s radošću (barem u većini), stječu nova prijateljstva, povezuju se, a uz to ponešto i nauče. Povezuju se i vjeroučitelji međusobno, stvara se pozitivna klima u školama i nekako mi vjeroučitelji postajemo jednaki s drugim nastavnicima, djelatnicima škola. Aktivno se i vrlo profesionalno uključuju i ravnatelji, kako u organizaciji, tako i svojim aktivnim sudjelovanjem. I drugi predmeti imaju natjecanje koje se održava profesionalno, takav je odnos i prema vjeronauku. Već je u škole ušla ta jednakost vjeronauka s drugim predmetima, barem prema mojem iskustvu.

Godinama unatrag na različite načine organizirana su županijska i državna natjecanja iz vjeronauka. Ipak, u formatu i Vjeronaučne olimpijade upriličeno je tek prošle 2018. u Livnu kada je organizaciju preuzela BK BiH s Katehetskim uredom. Kakve je to promjene donijelo u samoj organizaciji natjecanja iz vjeronauka?

Da, već godinama mi sestre franjevke organiziramo Vjeronaučnu olimpijadu i u potpunosti pokrivamo troškove organizacije. Međutim školske godine 2016./2017. kao suorganizator uključio se i Katehetski ured Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Te godine završno natjecanje održano je u KŠC-u Don Bosco u Žepču. Već sljedeće školske godine 2017./2018. održana je prva Vjeronaučna olimpijada u cijeloj Bosni i Hercegovini, koju je u potpunosti podržao Katehetski ured BK-a BiH i predstojnik don Tomislav Mlakić. Te godine sudjelovalo je 79 ekipa, a natjecanje je održano na četirima razinama: školsko, biskupijsko/županijsko, međužupanijsko i državno koje je upriličeno u Osnovnoj školi Fra Lovro Karaula u Livnu. Ako govorimo o promjenama, najprije se spominje uvijek materijalna potpora koju je u potpunosti preuzeo Katehetski ured BK-a BiH uz tek malu financijsku pomoć nekih od ministarstava, što je zanemarivo, ali vrijedno. Zanemarivo jer su troškovi veliki (tiskanje ispita, diploma, zahvalnica, priznanja, materijala, medalja, priprema i organizacija prijevoza, skromnog domjenka...), ali vrijedno jer smo uvidjeli da je barem netko u ministarstvima prepoznao vrijednost ovoga projekta. Također u organizaciji, mjestu održavanja, radu povjerenstva i drugom sudjeluju škole, a sve koordinira spomenuti Katehetski ured BK-a BiH. Važno je spomenuti da se sva natjecanja, na svim razinama održavaju u školama, što je važno napomenuti jer je ministarstvo svojom preporukom otvorilo vrata škola i mogućnost sudjelovanja vjeroučitelja, često i drugih djelatnika škole. Također je hvale vrijedno što su predstavnici ministarstva i nazočni barem na završnom natjecanju. Sve to su naizgled male stvari u suradnji, no velike za početke Vjeronaučne olimpijade.

Kada i kako se rodila ideja Vjeronaučne olimpijade, i koji je njezin cilj?

Vjeronaučna olimpijada preuzeta je iz Republike Hrvatske kao već provjeren model vjeronaučnog natjecanja, no mi u Bosni i Hercegovini moramo dorađivati taj model održavanja kako bismo ga prilagodili našim uvjetima i ustrojstvu BiH. Sigurno, a iskustvo je to i pokazalo, nije jednostavno usustaviti način natjecanja i s tim se borimo. Mi sestre franjevke smo u svojoj zajednici pokrenule Vjeronaučnu olimpijadu prema hrvatskom modelu; prilagođavale smo oblike i načine te održavale natjecanje pod pokroviteljstvom naše zajednice Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije u potpunosti - pripreme i materijalne troškove u potpunosti je prihvatila naša provincija. Dakle, Vjeronaučna olimpijada u Bosni započeta je angažmanom Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije, a Vjeronaučna olimpijada u Bosni i Hercegovini započeta je angažmanom Školskih sestara franjevki, ali u organizaciji Katehetskog ureda BK-a BiH. Tome je uvelike zaslužan don Tomislav Mlakić kao predstojnik Katehetskog ureda BK-a BiH koji jednostavno prepoznaje dobre projekte, potiče ih i podržava. Vjeronaučna olimpijada je jedan od njih i vjerujem da će zaživjeti u pravom smislu kao dio odgojno-obrazovnog sustava u BiH. Cilj Vjeronaučne olimpijade jest produbljivanje vjere uz radosne susrete, stjecanje znanja uz dodatne materijale, te izgradnja duhovno-vjerničkog identiteta vjeroučenika.

Kakva su bila Vaša iskustva s prošlogodišnjim državnim vjeronaučnim natjecanjem?

Jer sam u potpunosti uključena u organizaciju ovoga natjecanja, prenosim iskustva stečena u Hrvatskoj i pokušavam ih ugraditi u složenost situacije u BiH. Iskustva su uglavnom pozitivna, uz neke iznimke, no uvijek je svaka primjedba dobro došla. Djeca se druže, vesele, raduju se ponovnom susretu, provode vrijeme zajedno s vjeroučiteljima, sklapaju nova prijateljstva, a uz to i nešto više nauče. Vjeroučitelji također upoznaju jedni druge, i kako jedna od sudionica reče: „Baš se lijepo zabavljamo i mi vjeroučitelji zajedno s djecom, nije nam dosadno.“ Ako je samo ta radost druženja izmijenjena međusobno, znači da je cilj postignut. I to je odgovor na ovo pitanje.

Ovogodišnja tema Olimpijade je Brak i obitelj u Božjem naumu. Zašto je izabrana upravo ova tema i tko se pobrinuo za pripravu?

Tema je aktualna i prilagođena društvenim previranjima i dobro je došla u razjašnjavanju gorućih pitanja koja se postavljaju iz svih kutova društvenog, crkvenog i socijalnog gledišta. Temu smo preuzeli kako bismo proučavanjem materijala ipak posvijestili važnost braka i obitelji, ali i dali jasnije smjernice kršćanskog shvaćanja braka i obitelji. Materijale smo koristili s dopuštenjem Nacionalnog katehetskog ureda u Zagrebu, a priredio ih je Nikola Milanović. Sva natjecanja priprema i organizira Državno povjerenstvo koje je imenovala, prema preporuci Katehetskih ureda, BK BiH.

Državno natjecanje održat će se 30. travnja. Što natjecatelji mogu očekivati?

Školsko natjecanje održano je 28. siječnja, županijsko 20. ožujka, a državno će se održati u Stocu 30. travnja 2019. kada će biti pozvane neke ekipe prema načelu izvrsnosti, a izravno sudjeluju ekipe koje su osvojile određeni broj bodova. Državno natjecanje će sigurno biti najzanimljivije jer će se uz pismeni test, znanje provjeriti i ekipno, ali i usmeno. Dakako da takav način natjecanja potiče aktivnost i još više jača volju za natjecanjem. Nećemo zaboraviti i rekreativni dio gdje će se sudionici zabaviti i korisno provesti vrijeme. Državno natjecanje priprema Mostarsko-duvanjska biskupija i predstojnik don Ante Pavlović, a organizacija je Katehetskog ureda BK-a BiH. Ovih dana ćemo objaviti na mrežnoj stranici Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije službene rezultate županijskog natjecanja te popis škola koje idu na državno natjecanje.

Možete li objasniti sam tijek natjecanja, kako se ono provodi i koliki je broj sudionika?

Sve škole koje to žele prijave svoju ekipu i vjeroučitelja mentora za natjecanje. Tada Katehetski ured pošalje upute i materijale kao i propozicije. Slijedi priprava za prvu razinu natjecanja, a ta je školska. Na ovoj razini se natječu svi učenici koji to žele, a natječu se svaki za sebe. Prema broju bodova na pisanom testu, slažu se ekipe i svaki vjeroučitelj može imati jednu ekipu koja se sastoji od četiriju učenika. Županijska razina ima još dodatne propozicije i bodovi svakog člana ekipe se zbrajaju. Osvojena prva, druga i treća mjesta u osnovnoj i srednjoj školi primaju priznanja, a pohvalnice svi natjecatelji. Pozvane ekipe prema načelu izvrsnosti i ekipe koje su prešle bodovni prag idu dalje na natjecanje. Tada imaju i dodatnu građu za natjecanje, a samo natjecanje održava se u pisanom obliku, ekipnom natjecanju i usmenom eliminacijom koja se odvija pred svim sudionicima.

Koja su Vaša očekivanja od ovogodišnje Vjeronaučne olimpijade, i koji je zapravo značaj ovakvog događaja?

Osobno mi je stalo da se među nama vjeroučiteljima na ovom natjecanju razvija duh podrške i tolerancije, ozračje povjerenja i praštanja, te da kod djece potičemo prihvaćanje da netko drugi ima više sreće, znanja i spretnosti. Veliki je to posao i dugotrajne priprave, tako nitko ne želi namjerno drugome uskratiti ono što mu pripada. Vjerujem da se događaju i propusti, no dogovorom se sve dade ispraviti u korist učenika i mentora koji ih pripremaju. Nikako ne bi trebalo vladati rivalstvo niti zavist, jer time stvaramo nemir koji prenosimo na učenike. Tako se ne može reći da smo svjedoci Radosne vijesti! Vjeronaučna olimpijada je veliki projekt i želja mi je da svojim konstruktivnim kritikama svi zajedno gradimo dobre temelje na kojima ćemo moći izgrađivati modele natjecanja prilagođene vremenu i učenicima toga vremena.

U konačnici, koliko je važno i kako provođenje nastave vjeronauka u školskim učionicama doprinosi religijskom odgoju?

Osobno vidim veliki doprinos nazočnosti vjeronauka kao dijela školskog sustava i nas vjeroučitelja kao svjedoka vjere koju živimo. Danas, kada se sustavno napada vjeronauk i vjeroučitelji, sve više sam uvjerena da trebamo opstati kao dio tog sustava, jer niti jedan sustav nije bio naklonjen vjeronauku, ali razlog opstanka su djeca jer ona su ta koja su mjerilo i razlog opstajanja. Naš rad u školi je uistinu veliki doprinos religijskom odgoju bez kojega ne može opstati niti društvo niti pojedinac. Rasprave se vode prema „izbacivanju“ vjeronauka iz škola, a ponovnom vraćanju župne kateheze. Moram reći da je moj stav, a potkrjepljujem ga iskustvom, kako bez vjeronauka u školi ne možemo u ovome vremenu imati župnu katehezu i da je zapravo vjeronauk u školi put uspješnosti katehetskog poučavanja u župi. I jedno i drugo je potrebno. I jedno i drugo treba voditi odgoju za sakramentalno življenje u župnoj zajednici i obitelji.