Razgovarao: Josip Vričko, Katolički tjednik

Gospodin Džemil Hajrić rođen je 10. travnja 1973. u Sarajevu gdje se i školovao. Diplomirao je, magistrirao te doktorirao na Veterinarskom fakultetu. Agencijom za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine rukovodi od 2016., a prije toga, od 2006., obnašao je službu pomoćnika direktora. U razdoblju od rujna 2003. do listopada 2006. obavljao je dužnost šefa Regionalnog ureda za identifikaciju i kontrolu kretanja životinja. Također, obrazovao se i stručno osposobljavao u inozemstvu. Predstavnik je Bosne i Hercegovine u Savjetodavnom vijeću Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA).

Povod za razgovor s direktorom Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine bio je Svjetski dan hrane koji se obilježava 16. listopada kada je osnovana Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO).

Poštovani gosp. Hajriću, Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine utemeljena je odlukom Vijeća ministara BiH 8. ožujka 2005. Koji joj je osnovni cilj?

   Kroz implementaciju obveza propisanih primarno Zakonom o hrani i Zakonom o GMO, ali i podzakonskim aktima donesenim na osnovu navedenih zakona, Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine nastoji izgraditi učinkovit sustav sigurnosti hrane i hrane za životinje duž cjelokupna prehrambenog lanca, baziran na procjeni rizika, koji će osigurati visoku razinu zaštite zdravlja i interesa potrošača u Bosni i Hercegovini. To je ujedno naša vizija koju želimo ostvariti u uskoj suradnji sa svim nadležnim institucijama Bosne i Hercegovine, Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH, kao i nadležnim županijskim, gradskim i općinskim službama.

   U fokusu našeg rada, pored zaštite zdravlja i interesa potrošača, nalazi se i omogućavanje ravnopravna položaja subjekata u poslovanju s hranom na tržištu te kreiranje pravnih i tehničkih pretpostavki za izvoz hrane iz Bosne i Hercegovine na međunarodno tržište, što ima vrlo značajne implikacije na ekonomiju naše zemlje.

Kakvu hranu, mislimo pritom, ne samo na zdravstveni aspekt, već općenito na njezinu ukupnu kvalitetu, konzumiraju bh. građani?

    Usporedbom rezultata laboratorijskih analiza hrane, koje su najpouzdaniji pokazatelj zdravstvene ispravnosti i kvalitete iste, evidentno je da građani Bosne i Hercegovine konzumiraju približno jednaku hranu kao i građani zemalja u našem susjedstvu i jugoistočnoj Europi. Višegodišnji prosjek analiziranih uzoraka hrane pokazuje da oko 95 % svih uzoraka zadovoljava propisane parametre. S obzirom da značajan udio u neodgovarajućim uzorcima hrane pripada laboratorijskim analizama provedenim u okviru procesa samokontrole, dakle u procesu proizvodnje hrane, sa sigurnošću možemo reći da je, statistički gledano, udio odgovarajućih uzoraka uzetih na tržištu još viši.

Možete li nam pojasniti kojim kontrolnim procesima podliježe hrana u BiH?

    Osim već spomenuta procesa samokontrole u okviru koga su subjekti u poslovanju s hranom dužni uspostaviti i provoditi redovite kontrole higijenskih i zdravstveno-tehničkih uvjeta proizvodnje u svakom objektu pod njihovom kontrolom, hrana iz uvoza koja se stavlja na tržište Bosne i Hercegovine podliježe službenim kontrolama zdravstvene ispravnosti i higijene, koje provode nadležna inspekcijska tijela na granici prilikom uvoza, a sva hrana na tržištu, bez obzira je li domaća ili uvozna, također podliježe službenim kontrolama koje obavljaju nadležna inspekcijska tijela.

   Dodatno, Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine, u suradnji s nadležnim inspekcijskim tijelima, svake godine provodi specijalizirane monitoringe hrane na prisustvo ostataka pesticida. U proteklom razdoblju radili smo i monitoringe kvalitete meda i kvalitete soli na našem tržištu, a i druge državne institucije, poput Ureda za veterinarstvo Bosne i Hercegovine, također redovito, u skladu sa svojim nadležnostima, provode npr. monitoringe salmoneloze kod peradi, monitoring ostataka veterinarskih lijekova, itd. Dakle, cjelokupan proces službenih kontrola hrane u našoj zemlji slijedi načela i prakse zemalja u našem okružju i zemalja EU-a jer smo se kroz preuzimanje propisa EU-a o službenim kontrolama hrane na to obvezali. Naravno, potrebno je dodatno raditi na preuzimanju i implementaciji novog zakonodavstva EU-a o službenim kontrolama hrane, a te aktivnosti trenutno provodimo kroz jedan IPA Twinning projekt.

  Ima li u BiH dovoljno laboratorija koji ispituju ispravnost hrane. Jesu li „umreženi“ privatni laboratoriji s onima koji se nalaze u sastavu veterinarskih i poljoprivrednih instituta/zavoda, zavoda za javno zdravstvo i fakulteta?

   Gledano u apsolutnim brojevima, a uzimajući u obzir broj stanovnika, razvijenost prehrambene industrije i veličinu naše zemlje, laboratorija za kontrolu hrane u Bosni i Hercegovini ima sasvim dovoljno. Međutim za nas su značajniji kapaciteti, vrsta i opseg laboratorijskih analiza koje oni provode, kao i broj akreditiranih laboratorijskih metoda koje su uveli laboratoriji u Bosni i Hercegovini. U skladu s pretpristupnim obvezama Bosne i Hercegovine, a na osnovu Izvješća o napretku koji priprema Europska komisija, naša zemlja treba ubrzati pripreme za nacionalne referentne laboratorije, putem daljnjeg usklađivanja s pravnom stečevinom EU-a, a prije svega povećanjem broja akreditiranih laboratorijskih metoda koje se koriste u higijenskoj, veterinarskoj i fitosanitarnoj kontroli, analizi hrane za ljude i životinje.

    U cilju jačanja kapaciteta laboratorija za analize hrane, Agencija je u proteklom razdoblju, kroz međunarodne projekte, osigurala nabavku laboratorijske opreme ukupne vrijednosti 2,1 milijuna KM, te omogućila specijalizirane obuke laboratorijskog osoblja, koje su provedene u referentnim laboratorijima zemalja Europske unije po međunarodno priznatim i validiranim metodama. Uvođenje međulaboratorijskih usporednih ispitivanja radi povećanja administrativnih kapaciteta, posebno inspekcijskih službi i laboratorija, jedna je od preporuka Europske komisije koja, između ostalog, podrazumijeva unaprjeđenje kapaciteta laboratorija, njihovu bolju suradnju i povezivanje.

  Gdje smo u odnosu na europske standarde u ovoj oblasti?

Screening, odnosno analitički pregled usklađenosti zakonodavstva iz područja sigurnosti hrane, kao i svih područja obuhvaćenih pregovaračkim poglavljima, dat će najprecizniji odgovor o usklađenosti zakonodavstva i preuzetih europskih standarda. Taj proces nam slijedi nakon formalna otvaranja pregovora o pristupanju. Zbog toga, a i zbog mnogih drugih čimbenika, nadamo se da će proces pristupanja što prije biti intenziviran. Zahvaljujući iznimno veliku angažmanu nadležnih institucija na razini države, entiteta i Brčko Distrikta BiH, predvođenih Agencijom za sigurnost hrane BiH, sa zadovoljstvom mogu reći da je, na prijedlog Agencije, doneseno više od 170 propisa o hrani. Najveći broj ovih propisa bio je predmet usklađivanja s pravnom stečevinom EU-a.  

  Na osnovu naših internih analiza, izvješća Europske komisije i ocjena međunarodnih eksperata s kojima surađujemo, možemo reći da je najveći broj relevantnih propisa i standarda EU-a na području sigurnosti hrane već inkorporiran u naš pravni sustav. Mi smo već u situaciji svakodnevno pratiti izmjene zakonodavstva EU-a u ovom području i shodno tim izmjenama pripremamo izmjene propisa Bosne i Hercegovine.

  Postoje li standardi na razini države ili se (i tu) entiteti razlikuju? Općenito, kako ocjenjujete entitetsku suradnju u ovoj oblasti?

    Najveći broj propisa EU-a iz područja sigurnosti hrane preuzet je u već spomenutim propisima koje je donijelo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na prijedlog Agencije za sigurnost hrane BiH, u suradnji s nadležnim tijelima entiteta i Brčko Distrikta BiH. To su propisi koji su doneseni na razini države i shodno našem pravnom sustavu, njihova je primjena obvezujuća na teritoriju cijele države. Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine, sukladno svojim nadležnostima, odmah na početku svog rada uspostavila je suradnju s nadležnim institucijama entiteta i Brčko Distrikta BiH, i zapravo sve naše aktivnosti koordiniramo i zajednički provodimo.

      Kao i u svakom drugom decentraliziranom sustavu, a u tome nismo usamljeni, pojavljuju se određeni izazovi, ali smatram da smo se mi s tim izazovima naučili nositi i svladavati ih u interesu naših potrošača, subjekata u poslovanju s hranom i sustava sigurnosti hrane u cjelini.

  Na tržištu naše regije sve se češće pojavljuju upozorenja o povlačenju određenog prehrambenog proizvoda s polica. Kakva je situacija u BiH? Ranijih se godina, naime, događalo da se pojavi sporna i dječja hrana uvezena čak i iz Europske unije. Kako u tom slučaju reagira Agencija?

    Kada govorimo o sigurnosti hrane, potrebno je imati u vidu da ne postoji tzv. nulti rizik, odnosno apsolutna sigurnost iz razloga što je hrana izložena nizu bioloških, kemijskih i fizičkih opasnosti u lancu proizvodnje, prerade, obrade i distribucije. Dug put hrane od mjesta proizvodnje do krajnjeg potrošača koji često podrazumijeva transport na drugi kontinent, uporaba sredstava za zaštitu bilja, veterinarskih lijekova i drugih dodataka hrani te klimatske promjene, samo su neki od izazova za sustave sigurnosti hrane. Stoga su moderni sustavi sigurnosti hrane u Europi i svijetu zasnovani na konceptu analize rizika. Upozorenja o povlačenju određenih proizvoda koji predstavljaju potencijalni rizik po zdravlje potrošača, zapravo su dio tog koncepta, da budemo još precizniji, pripadaju komunikaciji rizika usmjerenoj ka našim potrošačima, a cilj je u konačnici minimizirati rizik po zdravlje potrošača uslijed pojave na tržištu hrane koja nije odgovarajuće kvalitete ili zdravstvene ispravnosti.

    Iznimno je velik značaj informacija o rizicima podrijetlom iz hrane koje Agencija za sigurnost hrane BiH kao kontakt točka Sistema brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (EU RASFF) zaprima, procesuira u suradnji s nadležnim inspekcijskim tijelima i komunicira s našim potrošačima. Upravo to nam omogućuje da zdravstveno neispravnu hranu koja se pojavi na našem tržištu u najkraćem mogućem roku povučemo s tržišta, informiramo potrošače o potencijalnom riziku i na taj način zaštitimo zdravlje potrošača.

   Vaša je Agencija, gospodine Hajriću, višekratno upozoravala potrošače da paze gdje kupuju hranu. Daju li ta upozorenja rezultata?

    Interes koji građani izravno ili neizravno putem sredstava javnog priopćavanja pokazuju za informacije o sigurnosti hrane, pokazuje nam da ta upozorenja imaju rezultate. Ovom prilikom bih zahvalio Vama osobno, ali i svim Vašim kolegama u sredstvima javnog priopćavanja za podršku koju nam pružate kako bismo zajedno unaprijedili razumijevanje potrošača u svezi sa sigurnošću hrane, kao i na profesionalnom i pravodobnom informiranju potrošača.

   Pokvarena, tj. zdravstveno neispravna hrana, dakako, škodi zdravlju. Dojam je, makar po medijskom tretmanu, kako je vrlo čest slučaj primjerice – salmonela. Osobito u ljetnom razdoblju. Je li uistinu tako?

    Zdravstveno neispravna hrana, ovisno o vrsti, prirodi i stupnju rizika, može imati različite kratkoročne ili dugoročne učinke po zdravlje potrošača i svaki se slučaj mora promatrati pojedinačno. Stoga je iznimno značajna procjena rizika, proces zasnovan na znanstvenoj procjeni poznatih i potencijalnih nepovoljnih učinaka na zdravlje ljudi koji potječu od izloženosti opasnostima podrijetlom iz hrane. Procjena rizika je specifična i ovisi o tomu je li riječ o mikrobiološkim, kemijskim ili fizičkim opasnostima.  

Salmoneloze su, prema podatcima koje nam dostavljaju nadležne institucije iz područja javnog zdravstva, kod nas jedno od najčešćih oboljenja uzrokovanih hranom. Visoke temperature zraka u ljetnom razdoblju, posebno u kombinaciji s visokom vlagom, pogoduju rastu i razmnožavanju mnogih bakterija, a jedna od njih je i Salmonella, uzročnik salmoneloza kod ljudi.

   Što preporučate građanima kada je u pitanju zaštita od trovanja hranom?

Pored subjekata u poslovanju s hranom, koji su odgovorni za stavljanje zdravstveno ispravne hrane na tržište, te nadležnih institucija koje nadziru zdravstvenu ispravnost hrane, sami potrošači imaju veliku odgovornost jer nepravilnom pripremom, rukovanjem i čuvanjem zdravstveno ispravne hrane može doći do kontaminacije hrane i tako se može povećati rizik od bolesti prenosivih hranom. Stoga preporučamo potrošačima da hranu kupuju isključivo u registriranim objektima s posebnim naglaskom na lako kvarljive namirnice kao što su npr. jaja, meso i mlijeko, koje je potrebno čuvati u odgovarajućim rashladnim uređajima.

     Također bi pri kupnji hrane trebali obratiti pozornost na deklaraciju proizvoda s naglaskom na rok trajanja i sastav proizvoda ukoliko su alergični na određene sastojke, te na organoleptička svojstva proizvoda. Jedan od važnih preduvjeta za očuvanje zdravstvene ispravnosti hrane je i čuvanje hrane na odgovarajućim temperaturama jer je znanstveno dokazano da se značajan broj bakterija inaktivira na temperaturama nižim od 5º C i višim od 65º C.

    Naravno, skrenuli bismo pozornost i na iznimno veliku ulogu adekvatne higijene hrane, osoba koje rukuju hranom te pribora i radnih površina na kojima se priprema hrana. Sve ove mjere sadržane su u veoma praktičnom i sažetom dokumentu Pet ključeva za sigurniju hranu Svjetske zdravstvene organizacije, koga bismo i ovom prilikom željeli preporučiti na pažnju našim čitateljima. Na kraju zahvaljujem Vam na prilici prezentirati informacije o radu Agencije za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine Vašim čitateljima i svima čestitati Svjetski dan hrane.