Razgovarala: Josipa Miler, Katolički tjednik

Tihana Mojsinović rođena je 1971. u Zagrebu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove (Fakultet filozofije i religijskih znanosti), izvršna je direktorica Zaklade Rhema kao i Udruge za očuvanje planeta I stvori Bog zemlju. Od 2008. redovito piše o zaštiti okoliša i održivom razvoju u Prilici, mjesečnom magazinu Glasa Koncila. Povjerenica je za ekološka pitanja pri Centru za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije.

Znanstvenici koji proučavaju klimatski sustav već desetljećima upozoravaju na globalno zagrijavanje i s njim povezane klimatske promjene te na povezanost tog procesa s ljudskim djelovanjem, posebice korištenjem fosilnih goriva – nafte, ugljena i plina, uslijed čega se oslobađaju staklenički plinovi u atmosferu gdje se akumuliraju, kao i prenamjenom zemljišta, odnosno deforestacijom zbog krčenja šuma koje su važne jer pohranjuju ugljični dioksid u svojoj biomasi. Osim ljudskog djelovanja postoje i drugi prirodni čimbenici poput erupcija vulkana, solarnih ciklusa itd., o čemu u socijalnoj enciklici Laudato si' piše papa Franjo, međutim ujedno upozorava da brojne znanstvene studije upućuju na to kako su značajne koncentracije stakleničkih plinova (ugljičnog dioksida, metana, dušikovog oksida i dr.) ipak posljedica ljudskog djelovanja (usp. LS 23). Unatoč prevladavajućem konsenzusu znanstvenika da ljudsko djelovanje uzrokuje klimatske promjene, neki i dalje umanjuju ili čak i negiraju ljudski doprinos globalnom zagrijavanju. Papa Franjo u socijalnom dokumentu apostolskoj pobudnici Laudate Deum iz 2023. navodi da drugi prirodni utjecaji koji dovode do zagrijavanja kao što su vulkanske erupcije i drugi, nisu dovoljni da objasne stupanj i brzinu promjena u zadnjim desetljećima (usp. LD 14). Naime, svijet se u malo više od stotinu godina, od početka industrijske revolucije, zagrijao za gotovo 1,5°C dok je u prošlosti zagrijavanje uslijed prirodnih procesa trajalo nekoliko tisuća godina. Stoga se taj ubrzani proces ipak treba pripisati povećanju emisija stakleničkih plinova čiji je uzrok ljudsko djelovanje.

Posljedice klimatskih promjena veća su učestalost i intenzitet ekstremnih vremenskih događaja poput olujnih nevremena, poplava, porasta razine mora, ekstremnih temperatura, toplinskih valova i suša, a sve to ugrožava, ne samo ljude i društvo, nego i prirodu u cjelini. Prošla, 2024. bila je prva godina za koju je utvrđeno da je prosječna globalna temperatura premašila onu iz predindustrijskog razdoblja za više od 1,5°C, što znači da se krećemo prema budućnosti u kojoj će klima biti nepovoljna za ljude i ekosustave, dok će prilagodba na te ekstremne vremenske događaje biti sve skuplja i neizvjesnija. Već sada vremenski ekstremi posvuda negativno utječu na prirodu, ljude i infrastrukturu. Svjetski ekosustavi na kopnu, u slatkoj vodi i oceanu pod velikim su pritiskom, a upravo oni nam pružaju osnovne usluge nužne za održanje života: proizvode hranu i kisik, pročišćavaju vodu, recikliraju hranjive tvari i pohranjuju velike količine ugljika tako usporavajući globalno zagrijavanje. Zbog utjecaja klimatskih promjena smanjuje se naša sposobnost za uzgoj kvalitetne hrane, kao i pristup čistoj i pitkoj vodi što negativno utječe na zdravlje i dobrobit ljudi. Primjerice, ledenjaci su ključni izvor vode za milijune ljudi, poljoprivredu i ekosustave, a ubrzano se tope. Najteže posljedice ipak najviše pogađaju one najsiromašnije jer imaju najmanje sredstava i kapaciteta za prilagodbu, iako su za njih najmanje odgovorni zbog čega jačaju pozivi na klimatsku pravdu. Naime, 1% najbogatijih u svijetu proizvodi dvije trećine svih emisija koje su posljedica ljudskog djelovanja. Zbog posljedica klimatskih promjena neka područja koja naseljavaju ljudi više neće biti pogodna za život. Primjerice, stanovnici jedne od najmanjih, ujedno i najsiromašnijih, država svijeta, otočne države Tuvalu, čijih se devet koraljnih atola izdiže tek koji metar iznad razine oceana, vjerojatno će postati prve klimatske izbjeglice jer zbog ekstremnih vremenskih događaja i podizanja razine mora više neće moći živjeti na zemlji svojih predaka. Za razliku od ljudi, biljke i životinje nemaju na raspolaganju tehnologiju poput klimatizacijskih uređaja koji bi im pomogli preživjeti toplinske ekstreme, niti na Arktiku nadomjestili otopljeni morski led koji im je nužan za lov i preživljavanje. Dok za usporavanje i zaustavljanje klimatskih promjena imamo mjere i rješenja, gubitak jedne vrste nepovratan je, jer jednom kada vrsta nestane, nestane zauvijek. Nažalost, već se događaju prva izumiranja vrsta uzrokovana klimatskim promjenama koje su posljedica ljudskog djelovanja.

Svjetska populacija globalno raste, ali sporije nego što se predviđalo, dok je Europa, uključujući i ovaj naš prostor, pogođena demografskom krizom te je goruće pitanje kako povećati natalitet. Stoga bi se umjesto rasprave o problemu prenapučenosti, korisnije bilo usmjeriti na problem prekomjerne potrošnje resursa kao posljedice konzumerizma u razvijenom dijelu svijeta, za što su ipak najodgovorniji oni najbogatiji. Naime, neodrživ životni stil i nepromišljeni svakodnevni odabiri za posljedicu imaju prekomjernu potrošnju prirodnih resursa te na okoliš više utječe naša potrošnja, nego brojnost. Na to da se krivnja nepravedno prebacuje na zemlje u razvoju koje imaju najveći rast stanovništva, upozorio je i papa Franjo u socijalnoj pobudnici Laudate Deum ističući da su emisije po glavi stanovnika najbogatijih zemalja višestruko veće od onih najsiromašnijih (usp. LD 9). Prema podatcima organizacije Global Footprint Network, vidljiva je razlika u potrošnji resursa među državama svijeta. Kada bi svaki stanovnik Zemlje trošio kao stanovnik SAD-a, trebali bismo pet planeta godišnje da bismo zadovoljili takvu potrošnju. A unatoč tome što je proizvodnja hrane dostatna da nahrani svjetsko stanovništvo, još uvijek 800 milijuna gladuje. Nažalost, prema procjenama, godišnje se baca oko trećine ukupne godišnje svjetske proizvodnje hrane. Stoga neki ističu da bi trebalo više raspravljati o raspodjeli i pravednosti, nego o prenapučenosti. Planet Zemlja je ograničen resurs, a čovječanstvo iz godine u godinu povećava svoj „ekološki dug“ te „Dan ekološkog duga“ zadnjih godina pada na kraj srpnja, odnosno početak kolovoza. Na taj dan čovječanstvo je iskoristilo sve prirodne resurse koje može regenerirati u jednoj godini, što znači da tijekom ostataka godine iscrpljuje prirodne resurse koji se ne mogu obnoviti te tako troši, ne samo „kamate“, nego i „glavnicu“ koju bi trebalo ostaviti budućim generacijama. Zato je potrebno mijenjati neodržive obrasce proizvodnje i potrošnje, a na loš odnos prema Zemlji, neodgovorno korištenje i zloporabe dobara koje je Bog stavio u nju, upozorio je i papa Franjo u enciklici Laudato si' (usp. LS 2) kao i na to da se Zemlja sve više pretvara u golemo odlagalište smeća, što je duboko povezano s kulturom odbacivanja (usp. LS 21-22). Nasuprot konzumerizmu, kršćanska duhovnost predlaže rast u umjerenosti i sposobnost da čovjek bude zadovoljan i malim – „manje je više“ (usp. LS 222). Potrebno je razvijati sposobnost uživanja u malim stvarima. Umjesto u zaslon mobitela, zagledati se u oči brata čovjeka ili ljepotu prirode, maknuti slušalice iz ušiju i osluhnuti što nam govore o Božjoj ljubavi. Jer ljepota prirode progovara o dobroti i darežljivosti Stvoritelja, dok smeće razbacano po njoj govori o nezahvalnom čovjekovom ponašanju koje nije u skladu s Božjim planom. Čovjek je kruna Božjeg stvaranja i slika Božja te je pozvan čuvati, a ne uništavati Zemlju.

Na prvim stranicama Svetog pisma piše: „Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva“ (Post 2,15). Oko nas je toliko primjera koliko „obrađujemo“ planet, a ne manjka ni znanstvenih dokaza da sve izgleda kao da smo iza zadatka da ga „obrađujemo“ stavili točku i zaboravili da iza toga slijedi drugi dio zadatka koji od nas traži da ga „čuvamo“, s obzirom na to da primjeri za brigu o stvorenom ipak nisu toliko uočljivi. Taj redak Svetog pisma govori o pozivu koga je Bog povjerio čovjeku, a na taj poziv čuvara Božjeg djela podsjetio je papa Franjo enciklikom Laudato si'. U Evanđelju po Marku čitamo da uskrsli Isus kaže: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16,15). Iz oba retka proizlazi poslanje: obrađivati zemaljski vrt i čuvati ga te propovijedati evanđelje svem stvorenju. A propovijedati znači ponajprije djelima svjedočiti. Briga za okoliš, odnosno stvoreno, uglavnom uključuje niz praktičnih aktivnosti koje možemo provoditi u svojim kućanstvima, župi, zajednici, a praktične upute za takvo djelovanje nalazimo i u javnim politikama (odvajanje otpada, energetska učinkovitost, korištenje javnog prijevoza itd.).  Međutim, vjernici dublju motivaciju za takvo praktično djelovanje pronalaze u duhovnosti, kroz molitvu, euharistiju… iskazujući time zahvalnost Stvoritelju na daru ovog zemaljskog vrta koga nam je povjerio te mu uzvraćajući ljubav tako da brinemo o drugim ljudima i za stvoreno. Jer briga za okoliš je dio naše vjere, ali je isto tako neodvojivo povezana s brigom za druge ljude. U tom smislu je potrebno produbljivanje teološkog razumijevanja evangelizacije u odnosu na očuvanje stvorenog. Isto tako, vjernici u svojim praktičnim nastojanjima oko zaštite okoliša ne bi trebali zaboraviti na molitvu koja usmjerava i nadahnjuje djelovanje.

Socijalna enciklika Laudato si' (usp. LS) objavljena je na svetkovinu Duhova 2015. te je njome papa Franjo uputio svim ljudima dobre volje, a posebice katoličkim vjernicima, apel za očuvanje zajedničkog doma. Pridodana je socijalnom nauku Crkve koji usmjerava vjernike prema odgovornu življenju i izgradnji pravednijeg društva. Papa Franjo nije bio prvi papa koji je upozoravao na uništavanje okoliša, koje je posljedica neodgovorna ljudskog djelovanja već su na to upozoravali i njegovi prethodnici, ali je prvi papa koji je očuvanju stvorenog posvetio encikliku. Kako je enciklika Laudato si' objavljenja uoči 21. konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP21), na kojoj je usvojen Pariški sporazum kojim su se države svijeta obvezale ograničiti podizanje globalne temperature znatno ispod 2 Celzijeva stupnja, po mogućnosti na 1,5 Celzijeva stupnja, njome je ujedno dana i potpora donošenju snažnijih mjera na globalnoj razini za zaustavljanje klimatskih promjena. Ekološka kriza kojoj svjedočimo poziv je na duboko unutarnje obraćenje – ekološko obraćenje koje podrazumijeva da plodovi susreta s Isusom Kristom budu vidljivi u našem odnosu sa svijetom koji nas okružuje (usp. LS 217) koga razotkrivaju upravo naše svakodnevne navike i stil života. Primjer Sv. Franje Asiškog, kako ističe papa Franjo, pokazuje kako je zdrav odnos sa stvorenim svijetom vid cjelovita osobnog obraćenja (usp. LS 218). On je živio u jednostavnosti i skladu s Bogom, s drugima, s prirodom i sa samim sobom te nam je pokazao u kojoj su mjeri neraskidivo povezani briga za prirodu, pravednost prema siromašnima, zauzimanje za društvo i unutarnji mir (LS 10).

Objava socijalne enciklike Laudato si' potaknula je razvijanje niza inicijativa i aktivnosti koje za cilj imaju njezinu provedbu prema cjelovitoj ekologiji. Tako je 2020. objavljen priručnik Na putu prema brizi za zajednički dom: Pet godina Laudato si' koga je izradila međudikasterijalna skupina Svete Stolice za cjelovitu ekologiju, a namjera je bila aktualizirati encikliku Laudato si', ponuditi smjernice za njezino tumačenje te potaknuti suradnju oko širenja i provedbe enciklike. Taj priručnik sadrži operativne prijedloge prema temama i skupinama kao i primjere dobrih praksi i operativnih modela već ostvarenih diljem svijeta. Knjiga je prevedena na hrvatski jezik (Glas Koncila, 2022.) te se može preuzeti s mrežnih stranica Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve. Svake godine se u svibnju obilježava Tjedan Laudato si' koji je posvećen različitim aktivnostima vezanim uz sadržaj te socijalne enciklike, a ekumenska inicijativa Vrijeme stvorenog okuplja kršćane diljem svijeta u molitvi i djelovanju za očuvanje zajedničkog doma. Vrijeme stvorenog započinje 1. rujna na Svjetski dan molitve za skrb o stvorenom svijetu, uoči koga je papa Franjo objavljivao poruke, a završava 4. listopada na blagdan Sv. Franje Asiškog, nebeskog zaštitnika ekologije i onih koji ju promiču. Na završetku Posebne godine Laudato si (24. svibnja 2020. – 24. svibnja 2021.), kojom se željelo potaknuti promišljanje enciklike Laudato si' te veće zauzimanje za okoliš, predstavljena je Akcijska platforma Laudato si', inicijativa Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja s ciljem okupljanja Crkve oko postizanja trajnih rješenja ekološke krize. Platforma daje podršku u razvoju sedmogodišnjih akcijskih planova usmjerenih na konkretne aktivnosti za zaštitu zajedničkog doma prema ostvarivanju cjelovite ekološke vizije sadržane u enciklici, čime se ujedno potiče djelovanje u skladu sa socijalnim naukom Crkve u odnosu na očuvanje stvorenog i cjelovitu ekologiju. Na predstavljanju Platforme istaknuto je da je želja pokrenuti „narodni pokret iz baze“ koji može dovesti do promjena koje su potrebne kako bi se na pravi način odgovorilo na izazove ekološke krize. Time bi se stvorila kritična masa koja je potrebna za preobrazbu društva s obzirom na to da je, prema sociolozima, početna kritična masa potrebna za pokretanje takve preobrazbe svega 3,5 % jedne zajednice.

Kako je netko rekao, mi smo prva generacija koja zna učinak onog što činimo našem planetu, i posljednja koja može učiniti promjenu. U jedinstvenom smo trenutku u kome imamo priliku postupiti ispravno i izgraditi kulturu života i civilizaciju ljubavi. Primjer Sv. Franje Asiškog pokazuje nam da ljudsko srce ima puno veći kapacitet za ljubav, da osim brata čovjeka može obuhvatiti puno šire, čitavo stvorenje – to srce preobraženo je susretom s Ljubavlju. Od preobrazbe srca počinje preobrazba odnosa – s Bogom, ljudima i prirodom.