Vlč. Vyacheslav Grynevych, ravnatelj Caritas-SPES-a Ukrajine

Osjećamo solidarnost civilizirana svijeta


Od početka agresije Ruske Federacije na Ukrajinu svjetska javnost svakodnevno svjedoči užasima rata. Na prvoj crti pomoći ljudima, uz ostale, stoji i Caritas ukrajinskih rimokatolika nazvan Caritas-SPES Ukrajine, na čijem je čelu vlč. Vyacheslav Grynevych. On nam je iz prve ruke govorio o izazovima s kojima se susreću Crkva i ukrajinski narod.

Razgovarala: Sanja Horvat, Caritas BiH

Vlč. Vyacheslav svećenik je Lavovske nadbiskupije, latinskoga obreda u Ukrajini. Teologiju je studirao na Teološkom institutu Svetog nadbiskupa Josipa Bilczewskog, podružnica Teološkog fakulteta Katoličkog sveučilišta Ivana Pavla II. u Lublinu (Poljska). Potom je postigao licencij iz društvene institucionalne komunikacije na Papinskom sveučilištu Svetog Križa u Rimu. Između ostaloga, 2014. bio je kapelan ukrajinske revolucije te godinu kasnije vojni kapelan ukrajinskih snaga tijekom rata u Donbasu.

Zatim je preuzeo vodstvo Caritas-SPES-a Ukrajine, organizacije koja je za njegova mandata zabilježila značajan organizacijski razvoj. Upeterostručila je broj zaposlenih i značajno proširila geografsko područje djelovanja. Uz ukrajinski i ruski, tečno govori poljski i engleski.

Poštovani, možete li nam predstaviti Caritas-SPES Ukrajine?
Vjerska misija Caritas-SPES Rimokatoličke Crkve u Ukrajini jedna je od 48 članica Caritasa Europe i članica Caritasa Internationalis, globalne konfederacije od 162 katoličke organizacije. U Ukrajini Misija djeluje u svim regijama, s nacionalnim uredom, sedam biskupijskih i 34 regionalna centra koji djeluju u svakoj biskupiji Rimokatoličke Crkve koja je mala, ali značajna zajednica u Ukrajini.

Događanja u Ukrajini vrlo su potresna za cijeli svijet, a posebno za nas u Bosni i Hercegovini jer su naša sjećanja na rat od prije 30-ak godina, ali i rane još uvijek svježi. Koji su izazovi u Ukrajini bili prije početka rata, u doba pandemije, a koji su danas?
Mislili smo da je 2020. godina iskušenja, ali početak ove godine odveo je pandemiju daleko u drugi plan. Shvativši prijetnju i koncentraciju vojske od 150 000 vojnika u blizini naših granica, počeli smo razvijati plan brza odgovora. Razradili smo rute evakuacije ljudi iz Luganske i Donjecke regije, planirana mjesta preseljenja izbjeglica, itd. Sada pružamo humanitarnu pomoć većini regija Ukrajine, logistički sustav dobro funkcionira. Ali kada je Rusija 24. veljače 2022. ujutro pokrenula puni rat protiv Ukrajine, a istodobno je bombardirano 17 regija Ukrajine, uključujući rubne dijelove glavnoga grada, naš se plan morao radikalno promijeniti.

Spomenuli ste u intervjuima da ste imali plan pripreme za djelovanje u hitnim situacijama. Koliko Vam je to pomoglo? Što se promijenilo u Vašem radu? Kako funkcionira Caritas-SPES danas u ovo izazovno vrijeme? Koje aktivnosti provodite? Kako se nosite s izazovima u svezi s osobljem, sigurnošću, ali i ostalim resursima?
Doista, činjenica da smo se pripremali za krizu pomogla nam je razraditi određene mehanizme interakcije i brzo pokrenuti procese pomoći. Ali razmjeri i tako velik poraz natjerali su nas da vrlo brzo reagiramo i usput promijenimo planove. Potrebe i zahtjevi nisu se mijenjali svaki tjedan, nego svaki dan. Imali smo dva zadatka: osigurati sigurnost naših zaposlenika i štićenika (izvesti djecu iz sirotišta obiteljskog tipa, evakuirati Dom za samohrane majke s djecom i sl.) i brzo odgovoriti na zahtjeve za pomoć. Već prvih dana postavili smo 10 skloništa kao zaštitu od bombardiranja, počeli primati prognane u naše centre, te postavili toplinske stanice i kuhinju za izbjeglice koje pješice prelaze granicu. Zatim su uslijedile isporuke humanitarne robe, uspostava logistike, tako da su se te važne stvari: hrana, lijekovi, sredstva za higijenu dopremale na mjesta gdje su bila najpotrebnija. Do sada smo u prvih mjesec dana našeg rada pružili pomoć za više od 145 000 civila. U našim centrima pružili smo sklonište za više od 4 000 interno raseljenih osoba, trenutno u našim centrima ima oko 2 000 ljudi, uglavnom majki, djece i staraca. Prvih mjesec dana svi naši zaposlenici radili su bez slobodnih dana i, zapravo, bez odmora. Ali vidimo da tako sada živi cijela država. Svatko ima svoje „napredne“, svatko čini što može da dobro pobijedi, da spasi živote, za budućnost.

Solidarnost ljudi kroz molitvu, materijalnu i financijsku pomoć veoma je važna. I u BiH Caritas je pokrenuo akciju solidarnosti i još uvijek prikuplja novac od ljudi za pomoć Ukrajini. Možete li reći kakvo je stanje sada? Pomaže li Vam tko u radu? Što je potrebno ljudima u Ukrajini, a što strukturi Caritasa?
Zahvaljujemo svima koji sada podržavaju Ukrajinu, svima koji pomažu u sabirnim centrima, koji prihvaćaju izbjeglice, koji su otvorili svoj dom i svoje srce narodu Ukrajine. Stotine tisuća Ukrajinaca izgubilo je svoje domove. Sada imamo više od 12 milijuna ljudi koji su bili prisiljeni pobjeći od rata. Četiri milijuna je prešlo granicu Ukrajine da bi se svaki put vratili ovdje sa svojim mislima. Ovo je ogromna tragedija. Sada osjećamo ogromnu podršku međunarodne zajednice, a cijela Caritasova mreža obratila se svijetu jednim jedinim apelom. Trenutno se u raznim zemljama održavaju dobrotvorni koncerti i skupovi podrške Ukrajini. To je ono što nam pomaže osjetiti da nismo sami. Osjećamo tu solidarnost civilizirana svijeta. Naravno, to stvara stalnu potrebu, ljudi gube domove, posao, trebaju lijekove, hranu, sredstva za higijenu, krov nad glavom... I to je tek prva faza. Sljedeći korak je potreba za psihološkom pomoći onima koji su uspjeli pobjeći u sigurnija područja. Ovo je rad s traumom rata i gubitka. Zato sada pokušavamo istodobno pokriti sva ta područja potreba jer su to paralelni procesi. I naravno u svakoj takvoj fazi tražimo partnere koji će pomoći onima koji mogu.

U Ukrajini djeluju dva nacionalna Caritasa, i to je svakako vrlo neobično. Možete li nam reći nešto više o tome, kao i o Vašoj suradnji s Caritasom Ukrajine?
U Ukrajini zaista imamo dva Caritasa: Caritas Ukrajine, Ukrajinske Grkokatoličke Crkve i Caritas-SPES koji je osnovala Rimokatolička Crkva u Ukrajini. To je bogatstvo univerzalne Crkve koja je na ovim prostorima isprepletena istočnim i zapadnim tradicijama. Radimo u različitim regijama, tako da su naši zajednički napori pokriti sve regije Ukrajine. Naša dva Caritasa su zasebne organizacije, ali dobro surađuju stvarajući još više dobra zajedno.

Možete li reći nešto o solidarnosti mreže Caritasa? Na koji se način provodi, što su naučene lekcije?
Kao što sam već rekao, Caritas Internationalis pripremio je akciju prikupljanja sredstava dizajniranu kako bi zadovoljila humanitarne potrebe Ukrajine, osim toga veliku podršku u organizaciji našeg rada imamo od naših partnera. Ono što stalno mijenja stanje i kreira nove izazove je složena dinamika rata zahtijevajući korištenje nestandardnih, brzih i kvalitetnih rješenja. Može se reći da je rat živi virus koji uništava tijelo društva, a mi smo liječnici koji pokušavaju zaliječiti rane društva.

Caritas je prema definiciji djelotvorna ljubav koja proizlazi iz naše kršćanske vjere. Kako Vam izgledaju poruke drugoga kršćanskog poglavara – ruskog patrijarha Kirila?
Caritas je drugo krilo Crkve koje služi potrebama drugih, a molitva i post naše služenje ispunjava smislom. U našoj službi često je jako teško, ali svijest crkvene zajednice i njezina poslanja, društvenog služenja, daje osjećaj snage. Pravoslavna Crkva je vrlo raznolika, postoji razlika u tome kako patrijarsi Kiril i Bartolomej reagiraju na rat, riječi i misli prvog od njih mi se opiru i odbijaju, riječi drugoga daju nadahnuće i vjeru u buduće jedinstvo.

Kako vidite izlaz i okončanje ovoga Vama nametnuta rata?
Ovo je vrlo teško pitanje. Rat nije samo trenutak kada vojnici prestanu pucati, rat prestaje kada je uz Božju pomoć moguće obnoviti ono što je uništeno... I za to vrijeme uništene su mnoge, ne samo građevine, nego, prije svega, ljudske sudbine. Stoga mislim da će rat još dugo teći venama naših generacija.

Svjedoci smo da je mnogo izbjeglica iz Ukrajine. Koja je njihova budućnost? Vjerujete li da će se vraćati svojoj kući? I što Crkva na ovom planu može učiniti?
Mislim da se neće svi vratiti, ali većina hoće. Po mom mišljenju, Crkva bi trebala susresti ljude koji bježe od rata, koji se skrivaju u podrumima, koji su izgubili najmilije, i prigrliti njihova srca kao što Milosrdni Otac grli svog sina.

Što biste na kraju poručili svima do kojih će doći ove Vaše riječi?
Hvala vam i molim vas molite za sve nas. Uvjeren sam da je Gospodin s nama i da u jedinstvu molitve možemo zaustaviti ratnu bol, užas s kojim se borimo.