Mons. Ante Meštrović, prepošt Kaptola vrhbosanskog i rektor katedrale

Sarajevska katedrala već 130 godina ponosno stoji i ljubazno pozdravlja


U povodu 130. obljetnice od posvećenja katedrale Srca Isusova, odlučili saznati kako ona danas „živi i diše“... U tomu nam je pomogao njezin rektor mons. Ante Meštrović, prepošt Kaptola vrhbosanskog.

Razgovarala: Josipa Prskalo

Mons. Ante Meštrović rođen je 30. kolovoza 1947. u Dobroši, općina i župa Prozor. Osnovnu školu pohađao je u Prozoru, sjemenište u Dubrovniku, teologiju u Đakovu i Sarajevu, a diplomirao je u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1973., te je od tada obnašao razne službe uz one župničke. Od 1998. do 2006. bio je ravnatelj Katoličkog školskog centra Sv. Josip. Kanonikom je imenovan 1998., a za rektora katedrale postavljen 2009. Arhiđakon je Fojničkog arhiđakonata, a papa Benedikt XVI. 8. rujna 2011. imenovao ga je monsinjorom. Za prepošta Stolnog kaptola vrhbosanskog potvrđen je 18. prosinca 2015., a 14. svibnja 2016. imenovan je za kanonika pokorničara.

Poštovani mons. Meštroviću, aktualni ste rektor sarajevske prvostolnice – katedrale Srca Isusova. U čemu se zrcali ta služba?
Službu rektora sarajevske katedrale Srca Isusova obnašam od travnja 2009. Tada se naglo razbolio mons. dr. Marko Josipović koji je to činio prije mene. Na usmenu riječ nadbiskupa Vinka kard. Puljića preuzeo sam tu dužnost i nastavio nakon smrti mons. Josipovića 8. svibnja 2009., i do danas ju obavljam.

U tom razdoblju dogodila se unutarnja obnova katedrale (27. rujna 2010. – 15. listopada 2011.) zahvaljujući počasnom kanoniku Stolnog kaptola vrhbosanskog mons. Heribertu Augustu iz Aachena. U obnovu spada i unutarnja rasvjeta, kao i novi lusteri koji su postavljeni u studenom 2012. Mons. Heribertu smo zahvalni za temeljitu obnovu orgulja od siječnja 2014. do lipnja 2017. Obnovu orgulja izveo je poznati orguljar iz Njemačke Hans-Peter Klein.

Sl. Božji Josip Stadler dao je 15. prosinca 1891. Red za crkvene podvornike o tome kako bi se trebao odvijati red u katedrali. Kaptol vrhbosanski s nadbiskupom upravlja katedralom. Kasnije je to bilo dorađivano.

Prema Statutu Kaptola vrhbosanskog (Apostolskim pismompape Lava XIII. Ex hac augusta od 5. srpnja 1881., određeno je da u Vrhbosanskoj nadbiskupiji bude podignut Kaptol, usp. Vrhbosna br. 3/91, str. 154.), kojeg je prilagodio Zakoniku kanonskog prava iz 1983. tadašnji prepošt Kaptola dr. Pero Pranjić, a odobrio nadbiskup Vinko Puljić (Arhiv Vrhbosanske nadbiskupije br. 1310/91 od 23. kolovoza 1991.), i koji je objavljen u Vrhbosni br. 3/91, stoji da jedan od kanonika Kaptola vrhbosanskog vrši dužnost rektora katedrale. U članu ovog Statuta br. 23 donesene su dužnosti rektora katedrale. On se između ostaloga: brine za raspored liturgijskih službi u katedrali, raspoređuje ostale kanonike tko i kada će obavljati koju liturgijsku službu, brine se za red i čistoću te popravke u katedrali, podmiruje račune, bdije nad dužnostima i pravima sakristanke u katedrali.

U br. 24. Statuta reguliran je odnos s katedralnim župnikom. Osnovne smjernice za to nalaze se u Zakoniku kanonskog prava (kanon 510, pp 2 - 4).

Međutim, u novim vremenima pojavile su se i druge obveze rektora koje su povezane, ne samo s posjetiteljima katedrale, nego i turistima. Potrebna je osoba (redar) koja će tijekom dana paziti na red u katedrali. A katedrala nema izvora financiranja.

Radi boljeg informiranja turista i posjetitelja, katedrala ima svoju stranicu: katedrala-sarajevo.com gdje se nalaze informacije slavljenja sv. misa, vrijeme posjeta, važnije najave i više informacija vezanih za prvostolnicu, te neki događaji i vijesti. Omogućene su informacije na nekoliko jezika. Također, tu je i mogućnost praćenja putem Facebooka

Ukoliko govorimo o svakodnevnom životu ove bogomolje, koliko misa se slavi radnim danima, nedjeljom i blagdanima?
Radnim danom u sarajevskoj katedrali slave se dvije mise. Ujutro u 8:00 sati je misa koju slave kanonici. Večernju misu slavi katedralni župnik. Nedjeljom su mise u 8:00, 9:00, 10:30 i 12:00, na engleskom, i u 18:00 sati. Pontifikalna slavlja su redovito u 10:30 sati i njih slavi vrhbosanski nadbiskup.

Tko sve, uz Vas, brine za sarajevsku katedralu?
Neke važnije dužnosti rektora katedrale sam spomenuo. Međutim, i drugi kanonici rado pomažu kad treba. Kanonici slave konventualnu misu nedjeljama i svetkovinama te kanonik koji slavi misu u 9:00 ispovijeda pod misom u 10:30.

S. Zrinka iz Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi je sakristanka već dugi niz godina. Prepoznatljivo je njezino kićenje katedrale, a pogotovo za velika slavlja. Božić, božićne jaslice, Veliki tjedan, Uskrs, Petrovo… Ali ništa manje posla i priprema nije za druge nedjelje i dane. Sestra priprema za mise svaki dan ujutro te nedjeljom za sve, osim večernje. Tako i svetkovinama. Tu je čišćenje crkve, pranje crkvenog rublja, glačanje – poglavito nakon koncelebracija gdje sudjeluje nekoliko svećenika, i još puno posla koji svaki dan odnekud izvire.

Čišćenje katedrale, dežuranje u katedrali i ostale poslove sa s. Zrinkom spremno radi Kristina Matijević. U katedrali dežura i pazi na red Igor Moric. Također, i katedralni župnik ima obveze koje spadaju na njega.

Poznata je izreka "Hladno k'o u crkvi", međutim može li se ona primijeniti i na sarajevsku katedralu u zimskim danima?
Lijepo je ući u crkvu kada je vani hladno, a crkva topla. Sarajevska katedrala se grije u zimskom vremenu. Vjernici koji dolaze na misna slavlja, i drugi posjetitelji, ne smrzavaju se u katedrali, premda ona nema financijskih izvora za održavanje, a pogotovo ne za grijanje. Vjernika je malo. I od njih se ne traži pomoć za grijanje. Pokušava se od svijeća kroz godinu prikupiti nešto sredstava, kao i od nabožnih predmeta. Izvor sredstava za potrebe i održavanje katedrale je milostinja pod misom nedjeljama i svetkovinama u 9:00 i 12:00 sati, kao i milostinja na pontifikalnim slavljima. Naravno da to ne može ni iz daleka podmiriti troškove održavanja i grijanje. Strani donatori za to ne daju sredstva. Uzdamo se u Božju providnost i ljubav dobrih ljudi.

Rješenjem Gradskog Zavoda za zaštitu i uređenje spomenika kulture u Sarajevu, br. AB-824/75, od 30. prosinca 1975. katedrala je proglašena spomenikom kulture. U obrazloženju se ističe: „Stručna služba ovoga zavoda podnijela je prijavu za pokretanje postupka za utvrđivanje spomeničkih svojstava i stavljanje pod zaštitu Trga fra Grge Martića u Sarajevu kao arhitektonsko-urbanističke cjeline austrougarskog razdoblja, zajedno s rimokatoličkom crkvom Srce Isusovo koja predstavlja i samo za sebe očito značajno arhitektonsko rješenje“... Odluku potpisuje direktor Alija Bejtić, dip. ing. arh. (Arhiv Vrhbosanske nadbiskupije, br. 2174/75, 31. prosinca 1975).

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 25. do 31. siječnja 2005. donijelo je odluku da se „povijesna građevina – katedrala (katedrala – crkva Srca Isusova) u Sarajevuproglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine... Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini“(Službene novine Federacije BiH, br. 2/02, 27/02 i 6/04). Odluku potpisuje predsjedavajuća Povjerenstva Amra Hadžimuhamedović 25. siječnja 2005., br. 06.1-2-285/04-4.

Unatoč ovakvu priznanju sarajevskoj katedrali i njezinu vrijednom spomeničkom, arhitektonskom i kulturnom značenju, nijedna od državnih institucija financijski ju ne podupire. Redovito se ne prolazi na javnim natječajima, a neke institucije nadležne za kulturu i povijesno blago na različitim razinama ne udostoje se ni odgovoriti na traženu pomoć ili donaciju, ili pak pritužbu i žalbu, a kamo li financijski pomagati ovaj nacionalni spomenik kulture BiH i građevinski biser Sarajeva. Izuzetak čine ponekad Općina Stari grad i Grad Sarajevo.

Vjerujemo kako nema osobe koja je posjetila Sarajevo, a nije vidjela jedan od njegovih najljepših ukrasa. Tko prvostolnicu sve posjećuje i dolazi na svete mise?
Graditelj katedrale sl. Božji Josip Stadler htio je da ona bude izgrađena na mjestu na kojem se i nalazi. U to je uložio mnogo truda. Tadašnje gradske vlasti bile su otvorene pomoći. Dolazeći u Sarajevo, teško je zaobići katedralu. Vjernici rado dolaze u nju na sv. mise, ali su malobrojni u ovomu dijelu grada. Rado dolaze na velike svetkovine i blagdane. I danas se katedrala napuni za božićnu polnoćku, a dobrano bude ispunjena na misi Uskrsnuća Gospodnjega. Na tim misama bude turista i vjernika iz drugih dijelova grada.

Katedralu Srca Isusova u Sarajevu posjetila su i dvojica Petrovih nasljednika: 12. travnja 1997. papa Sv. Ivan Pavao II., a 6. lipnja 2015. papa Franjo.

Imate li podatak koliko je ona još uvijek magnet turistima?
Mnogi turisti – i domaći i strani - sve više posjećuju katedralu. Povećava se njihov broj iz arapskog svijeta, ali i sa svih kontinenata. Po izrazu njihova lica osjeti se zadovoljstvo onim što su vidjeli u prvostolnici. Njezina unutarnja skladnost plijeni svojom ljepotom.

Mnoge škole, ne samo iz Sarajeva, nego iz cijele BiH posjećuju organizirano sarajevsku katedralu u sklopu obilaska vjerskih objekata drugih religija.

Neke skupine hodočasnika najave se za slavljenje svete mise sa svojim svećenikom koji ih vodi. U zimskom razdoblju svega toga je manje.

U katedrali na pontifikalnim misnim slavljima pjeva katedralni mješoviti zbor Josip Stadler. Tko se brine za njega i koliko on doprinosi životu katedrale?
U mnogim katoličkim katedralama i crkvama po svijetu dragovoljno u zborovima pjevaju vjernici, a i oni drugačijih vjerovanja i pogleda na svijet. Čast je pjevati na misnim slavljima u katedralama i crkvama uz prekrasne zvukove orgulja i drugih instrumenata. Mnogi znameniti pjevači prvo su započeli pjevanjem u crkvama.

Tradicija je dobrog zbora i pjevanja u sarajevskoj katedrali. Ponekad je to bilo povezano i s rizikom, ali katedrala je redovito imala impozantan zbor. Katedralni zbor Josip Stadler koji redovito pjeva na pontifikalnim slavljima ima svog osnivača i voditelja.

Ne samo pontifikalna misna slavlja, nego i svako misno slavlje uz pjesmu još više diže dušu k Bogu i poziva na slavljenje i zahvaljivanje Bogu.

Posebnost su svakako i mise na engleskom jeziku. Kada se slave, tko ih predvodi i koliko je vjernika otprilike nazočno na njima?
U vrijeme rata u Sarajevu je bilo stranaca-katolika u raznim službama. Neki su imali svoje svećenike, poglavito vojnici u mirovnim misijama. Ali nisu imali svi. Tako se počelo s misnim slavljima u katedrali na engleskom jeziku nedjeljom u 12:00 sati za strance i diplomate. To je nastavljeno do danas. Godinama je organizirao i predsjedao tim misnim slavljima mons. dr. Mato Zovkić, kanonik i generalni vikar, koji je danas u mirovini. Nakon mons. Zovkića odredbom vrhbosanskog nadbiskupa Puljića to je nastavio preč. dr. Darko Tomašević, kanonik. Uz tu misu povezane su i druge pastoralne aktivnosti sa strancima: krštenja, prva pričest, krizma, ispovijed, vjenčanja, priprava na krštenje.

Uz njih tu su, dakle, i kanoničke mise kao jedna od posebnosti. Recite nam nešto i o njima…
Tamo gdje postoje stolni kaptoli, kanoničke mise ili konventual nije ništa posebno. Po odredbi Zakonika kanonskog prava kan. 503, zadaća je kanonika „vršiti svečanije bogoslužne obrede u stolnoj crkvi“. Dugi niz godina na konventualnim (kanoničkim) misama u katedrali nedjeljama i svetkovinama redovito je pjevao bogoslovskizbor pod ravnanjem profesora i voditelja toga zbora, a bogoslovi su posluživali. To je ostalo i do danas. Crkva nakon II. vatikanskog sabora potiče da se ne dokidaju dobre prakse i običaji.

Statut Kaptola vrhbosanskog u br. 16 kaže: „Kanonici koncelebriraju dnevnu misu u katedrali. Nedjeljom i blagdanima predvode konventualnu (kanoničku) misu“, a to je u sarajevskoj katedrali nedjeljom i svetkovinama u 9:00 sati.

Glede ispovijedi – u kojem razdoblju su one dostupne vjernicima, te tko su trenutno najčešći ispovjednici?
U većim gradovima je praksa da se omogući vjernicima sveta ispovijed u jednom određenom i dužem vremenskom razdoblju kroz dan. U Sarajevu je drastično smanjen broj vjernika-katolika. Iskustvo ponude za ispovijed u katedrali više sati u danu nije pokazalo opravdanost –  ispovjednik u ispovjedaonici satima, nitko ne dolazi. Najučinkovitije se pokazalo dati prigodu prije jutarnje i večernje sv. mise, nedjeljom pod misama, pogotovo pod misom u 10:30 te u dužim razdobljima pred Božić i Uskrs. Ispovjednici su kanonici i katedralni župnik, a pred Božić i Uskrs pomažu profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta i odgojitelji Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Zakonik kanonskog prava određuje u smislu kan. 508 kanonika pokorničara stolne crkve, a to je regulirano Statutom Kaptola vrhbosanskoga u br. 25.

Što je s prostorom oko bogomolje, koliko „joj pripada“ i kako gradske vlasti komentiraju činjenicu da se brojni, rekli bismo, bučni/glasni događaji smještaju ispred katedrale?

Katedrala i trg ispred nje je 1975. proglašen, što je već spomenuto „kao arhitektonsko-urbanistička cjelina austrougarskog razdoblja“, spomenikom kulture. U obrazloženju pod točkom br. 3 stoji: „Pod ograničenje propisa Zakona o zaštiti spomenika kulture (član 21.) spada i neizgrađeni prostor trga s pločnicima u granicama navedenih čestica“ (navedeno je više čestica, katedrala i okolne zgrade).

Nakon ovoga što reći na sve ono što se zbiva na trgu ispred i oko katedrale? Koliko su prostora uzurpirale ljetne bašče, pogotovo one koje su napravljene gotovo kao „tvrdi“ trajni objekti i ostaju preko zime, i tako sapinju katedralu da se posjetitelj i prolaznik pita: „Je li dopušten pristup crkvi?“ Tu su ispred katedrale razni performansi, izložbe, promocije, oglasne ploče, parkiranje auta, „koncerti na pragu katedrale“ pa još mnoštvo događanja što po svom sadržaju ne spada na prostor kulturnog kompleksa i crkve kao vjerskog objekta. Turisti, koji dolaze iz raznih strana svijeta, i domaći vjernici sve to s čuđenjem promatraju. Na dopise i reakcije onih koji se brinu o katedrali oni koji bi mogli i trebali uspostaviti red, šute.

Ove godine na Veliki petak u Strossmayerovoj ulici organiziran je turnir Košarka na ulici. Lijepa gesta rada s djecom i mladima. Ali cijeli dan se sve lomilo od glasna pjevanja i buke. To je smetalo vjernicima koji su dolazili moliti u katedralu. Dan tišine, sabranosti i molitve pretvoren je u veliku buku.

 

U kakvom je „fizičkom stanju“ sarajevska prvostolnica?
U stilu nove gotike katedralu je projektirao arhitekt iz Beča Josip pl. Vancaš (1859. - 1937.), a graditelj katedrale je nadbiskup Josip Stadler (1843. - 1918.), prvi vrhbosanski nadbiskup nakon ponovne uspostave redovite crkvene vlasti u BiH (5. srpnja 1881.). Katedrala je jednostavnog vanjskog izgleda od „golog kamena“, kako je to jednom zgodom sam Vancaš kazao. Međutim, ostala je ponosna i gotovo netaknuta nakon dvaju svjetskih i posljednjega rata. Vidljive su rane od granata i gelera iz zadnjega rata u donjem dijelu na zidovima, ali  to zasad ne utječe na njezinu stabilnost, po procjeni stručnjaka.

Unutrašnjost katedrale je doživjela nekoliko obnova: prva je bila 1932. pa za stotu obljetnicu 1985. – 1989. Tada su postavljeni bakreni krov, podno grijanje i električna instalacija uz još mnogo važnih detalja. Riješena je vlažnost u objektu. Posljednjom obnovom 2010./2011. vraćen je unutarnji izgled katedrale kakav je bio kad je završena i posvećena 14. rujna 1889.

Vitraji, koji su stradali u ratu, obnovljeni su 2003. u Innsbrucku gdje su rađeni i originali u 19. stoljeću u tvornici Tiroler Glasmalerei Anstalt.

Pri popravci krova u rujnu 2013. uočeno je 558 rupa od gelera i granata. Tu popravku je platila Općina Stari Grad.

Vanjska rasvjeta sarajevske katedrale davno je rađena i danas je skromna i nedovoljno ju osvjetljava. Bilo bi pravedno da i katolička prvostolnica bude izvana osvijetljena kao i značajnije bogomolje drugih vjerskih zajednica i crkava u Sarajevu.