Razgovarao: Dražen Kustura, Katolički tjednik

Profesor La Porte rođen je u Madridu 1968. Kao svećenik inkardiniran je u prelaturu Opus Dei. Doktorirao je teologiju i institucionalnu komunikologiju. Profesor je na Papinskom sveučilištu Sv. Križa na Fakultetu institucionalne komunikologije gdje je bio i dekan od 2011. do 2019. Autor je nekoliko knjiga, kao i brojnih znanstvenih publikacija. Bio je savjetnik Dikasterija za komunikaciju Svete Stolice od 2017. do 2021. S njim smo razgovarali o očekivanjima od završne Skupštine Sinode o sinodalnosti, njezinu značaju za budućnost Crkve, očekivanjima od ovog procesa te što on može donijeti u budućnosti…

Jedan od najvažnijih crkvenih događaja u ovoj godini je završna Skupština Sinode o sinodalnosti koja će se održati u Rimu kroz mjesec listopad. Kakvo raspoloženje vlada u Rimu vezano uz ovaj događaj? Što možemo očekivati kroz idućih mjesec dana?

Mislim da je to poput izdanja Olimpijade, ali vjere, sa suradničkom sportskom klimom i željom da se pomogne Crkvi u razmišljanju o temama koje mogu približiti susret s Bogom. Ovo će ozračje pomoći vjernicima da vide sebe u službi Riječi i drugima, izbjegavajući fokusiranje na zatvorene osobne ideje ili ciljeve.

Pripreme za ovu Sinodu uključivale su nekoliko razina: biskupijsku, nacionalnu i kontinentalnu. Zašto je pojam sinodalnosti važan u aktualnom trenutku i je li on jasan običnim vjernicima?

To je kao dar koji se mora odmotati, otvoriti i doživjeti. Mislim da to može pomoći svakom katoliku da svoju vjeru shvati ozbiljno, kao nešto što mu uistinu pripada i što prenosi svojim životom. Crkva, pisana velikim slovom, kao mistično tijelo, ali i kao bogomolja, u određenom je smislu mjesto, duhovno i tjelesno, kroz koju se to prenošenje vjere događa na sakramentalni način, kako je definirao Drugi vatikanski sabor.

Papa Franjo istaknuo je da je „put sinodalnosti ono što Bog očekuje od Crkve trećeg tisućljeća“. Koje novosti u životu Crkve, kako na globalnoj, tako i na lokalnoj razini možemo očekivati po završetku Sinode?

Postoji želja da se vratimo na bitnu poruku evanđelja, da objasnimo Kristov život, od početaka... Mislim da je riječ o pronalaženju novih načina za ponovno osnaživanje osobne vjere i mogućnosti stvaranja obiteljskog i društvenog okruženja u kome se ona može utjeloviti i prenositi kroz privlačnost i inkulturaciju. Današnje poteškoće nisu ništa veće od prošlih doba, o čemu svjedoči i povijest Bosne ili Grčke. Nakon muslimanske invazije na Španjolsku koja je trajala gotovo 800 godina, vjera se vratila da se utjelovi i proširi kroz živote ljudi, a isto se dogodilo u južnoj Italiji ili u doba Rimskog Carstva s mučenicima, ili u kontekstu barbarskih invazija ili u procesu širenja vjere u Africi tijekom 19. stoljeća: ljudi preobraženi Božjom milošću koji utjelovljuju poruku i postaju Krist za druge.

Svjesni smo da katolici u različitim dijelovima svijeta žive u drugačijim uvjetima i imaju različite izazove. Može li ova Sinoda ponuditi konkretna rješenja s obzirom da izazovi u Europi nisu jednaki onim u Africi ili Aziji?

Sinoda je sinoda sveopće Crkve koja sada ne diše samo plućima Europe, nego i plućima mnogih afričkih, azijskih i latinoameričkih vjernika. Kršćanska poruka je jedinstvena i univerzalna, ali udahnuta i utjelovljena u vrlo različitim konkretnim situacijama. Zbog toga „europska“ rješenja vrlo često ne odgovaraju stvarnim potrebama kulturno udaljenih mjesta. Mislim da će izazov biti suprotan: da će Afrika, Latinska Amerika i Azija morati ponovno evangelizirati Europu i Sjedinjene Države.

Ova Sinoda je po mnogo čemu specifična: njezina priprava trajala je nekoliko godina, od 2021., uključeni su laici, muškarci i žene koji uz biskupe imaju pravo glasa. Kakvu je Papa poruku time poslao?

Neki tvrde da to nije izričito biskupska sinoda jer neki laici sudjeluju i glasuju, ne uvijek sa zanimanjima ili znanjima povezanima s teologijom. Činjenica da mogu imati veću ili manju teološku kompetenciju ne znači da ne mogu dati nove ideje i pomoći nam u razmišljanju o zanimljivim temama. Papa je želio naglasiti da svaki laik ima važnu ulogu u Crkvi. To je njegov ili njezin dom jer on ili ona utjelovljuju evanđeosku poruku.

U središtu sinodalnog puta u Njemačkoj pod snažnim utjecajem Centralnog komiteta njemačkih laika došle su teme: ukidanja celibata, ređenja žena i blagoslova homoseksualnih parova. Koliko su te teme važne za cijelu Crkvu i smatrate li da će ova Sinoda o sinodalnosti ponuditi neka konkretna rješenja i o tim pitanjima?

Papa je sam upozorio sudionike da bi mala skupina mogla usredotočiti pozornost na svoju vlastitu agendu. Ne čini se da je Njemačka posljednjih desetljeća uzor obnove u vjeri, nego upravo suprotno: katolika je svake godine sve manje. Predstavnici Sinode objasnili su da su navedene teme izvan rasprave sinodskih otaca. Teme su to koje su već vrlo često obrađivane u prošlosti počevši od Isusove objave i načina njezina življenja u povijesti. Ponekad se ta pitanja rješavaju na načine slične onomu što je papa Franjo nazvao „kulturnom kolonizacijom“ od strane male manjine zapadnih zemalja koje ne nailaze na prihvaćanje u ostatku svijeta.

Kako u medijskom svijetu, poštujući pravila profesionalnosti, posredovati poruke koje će se sa Sinode poslati i pri tome izbjegavati senzacionalizam?

Novinari se trude kvalitetno raditi svoj posao, objasniti što se događa na Sinodi i pronaći zanimljivosti za reći, no nije lako informirati o događaju koji traje četiri tjedna i priprema se cijelu godinu jer mnoge teme i zanimljive vijesti su već obrađene. Što želite reći? Lako je u ovoj logici nekomu apsolutizirati rasprave ili neskladna mišljenja manjine pokušavajući privući pozornost. Jedan dopisnik s Drugog vatikanskog sabora rekao je: „Nije novost da biskup dijeli vjeru Crkve, vijest je da ju odbacuje.“ Kada se nebitni događaji prave vijestima radi znatiželje, a ne provodi ozbiljno novinarstvo koje istražuje stvarnost, dolazimo do danas toliko raširena polariziranog i „lažnog“ medijskog konteksta.

Postoji i čitav jedan projekt tzv. digitalne Sinode. Koliko on može pomoći u širenju poruke evanđelja u današnjem svijetu?

Digitalna sfera kontekst je širenja evanđelja već više od 20 godina jer je Crkva od početka prisutna u digitalnom prostoru. Digitalna sinoda nalazi se u tom tragu prijenosa Riječi Božje.

Prema Vašem mišljenju, hoće li Crkva na kraju ove Sinode doživjeti neke velike i radikalne promjene? Koje bi to promjene mogle biti?

Naravno da će doći do radikalne promjene: Ivan Pavao I. (33 dana pontifikata), Ivan Pavao II. (prvi slavenski Papa u povijesti i prvi netalijan u gotovo 500 godina), Benedikt XVI. (protagonist Drugog vatikanskog sabora i obnovitelj teologije, prvi papa „emerit“ u povijesti), Franjo (prvi papa s američkog kontinenta) bili su protagonisti radikalnih promjena. Ova sinoda, kao i druge u povijesti, nalazi se u tragu Pape koji ju organizira i vodi.

Kako Vi u budućnosti vidite sinodalnu Crkvu? Koje bi odlike trebala imati?

Sinodalnu Crkvu budućnosti vidim kao Crkvu koja obnavlja svoje korijene polazeći od duha prvih kršćana. Evanđelje je uvijek aktualno: Riječ je o tome da ga ponovno učinimo zanimljivim i „kulturno prevedemo“. Sveti Ambrozije (+397.) ponovno je uspostavio vitalnost Crkve u Milanu i pridonio obraćenju Sv. Augustina (+430.) koji je svoje Ispovijesti napisao u kulturnom kontekstu raspadajućeg Rimskog Carstva. Obojica su izvori obnove u trenutcima duboke krize.